Foto: Ilustracija, TJN

NOVA studija organizacije Tax Justice Network (TJN) pokazala je kako je malobrojni sloj svjetske superbogate elite zahvaljujući brojnim rupama u poreznim zakonima uspio u poreznim oazama sakriti najmanje 21 bilijun dolara, a moguće je da je u pitanju i cifra od čak 32 bilijuna.

Velik dio tog novca otišao je iz zemalja u razvoju, a procjenjuje se kako bi, da je taj novac bio oporezivan klasičnom metodom, ta sredstva bila dovoljna da se Afriku učini "dobrostojećim" kontinentom, čak i da se potpuno riješi kriza u eurozoni.

Ovo je ogroman podbačaj čovječanstva

TJN je godinama pretresao podatke MMF i Bank for International Settlementsa (BIS), a oslanjali su se i na brojne druge podatke o bankovnim transakcijama i analize iz privatnog sektora. Ovo istraživanje zapravo u najvećoj mjeri otkriva nevjerojatnu količinu ekonomske nejednakosti, koja je, čini se, puno veća negoli su službene brojke ranije sugerirale.

"Ekonomija poreznih oaza je dovoljno velika da ima ogroman negativan utjecaj na porezne baze 'izvornih zemalja'. Ove procjene pokazuju ogroman podbačaj čovječanstva. Nejednakost je puno gora nego što se prikazuje, ali političari se i dalje oslanjaju na tezu kako će porezne olakšice za bogate donijeti prosperitet za čitavu ekonomiju te da će i najsiromašniji sloj od toga imati koristi", kaže John Christensen iz TJN-a.

Apsurdna nejednakost

"Novi podaci pokazuju da se dogodilo obrnuto. Već tri desetljeća nevjerojatno bogatstvo nekolicine superbogatih slijeva se na prekomorske račune, a ostali od toga nemaju nikakve koristi. Procjene sugeriraju kako oko 10 milijuna ljudi ima financijsku imovinu na "prekomorskim računima". Skoro polovina navedene sume - 9,8 bilijuna dolara - zapravo je u rukama svega 92.000 ljudi. A u to niti ne ulazi nefinancijska imovina.

Međutim, sam pogled na tablicu raspodjele financijske imovine dovoljan je za zgražanje. Ona pokazuje kako taj najbogatiji sloj od 91,186 ljudi koji su teški preko 30 milijuna dolara, što čini manje od 0,001 posto svjetske populacije, u financijskom smislu vrijedi više od 6,664 milijardi ljudi, odnosno 99,86 posto svjetske populacije, koji pojedinačno imaju manje od milijun dolara. Točnije, financijska imovina superbogatih teži 16,7 bilijuna dolara, od čega se 9,8 bilijuna nalazi na računima u poreznim oazama. S druge strane, 99,86 posto građana svijeta ukupno posjeduje 10,3 bilijuna dolara, a iznos na prekomorskim računima je deset puta manji.

0,14 posto svjetske populacije posjeduje 4.4 puta više od 99,86 posto

Valja napomenuti i kako sloj onih koji teže između pet i 30 milijuna, a ima ih 839 tisuća, odnosno 0,01 posto populacije, također posjeduje više nego ovih 99,86 posto ljudi. Isto vrijedi i za 8,41 milijuna onih koji teže između jedan i pet milijuna, odnosno 0,14 posto populacije. Kada se usporede svi milijunaši i oni kojima je ta cifra nedostižna, dolazi se do zaključka kako 0,14 posto stanovništva posjeduje 4,4 puta više financijske imovine od ostatka svjetskog stanovništva, odnosno 99,86 posto svjetske populacije.

Studija TJN-a nazvana The Price of Offshore Revisited pokazuje kako je novac proteklih desetljeća curio iz država direktno na prekomorske račune. U pravilu su to bile države koje su iz nekog razloga proživljavale fazu političke nestabilnosti. Tako je od sedamdesetih iz Saudijske Arabije u porezne oaze iscurilo preko 300 milijardi dolara. Rusku ekonomiju je nakon raspada SSSR-a u obliku skrivene imovine napustilo preko 800 milijardi dolara. Nigerija je sedamdesetih također na takav način ostala bez 300 milijardi dolara. Iz Kine je otišlo preko bilijun dolara, a iz Juže Koreje skoro 800 milijardi. Sličnih primjera je još mnogo.

Velike banke snose ogroman dio odgovornosti

"Problem je u tome što imovinu većine zemalja drži nekolicina bogatih osoba, dok vlade tih država teret duga svaljuju isključivo na leđa običnih ljudi. Ekspert za porezne oaze James Henry, koji je sudjelovao u istraživanju, odgovornima drži i najveće svjetske banke, koje sustavno pomažu svojim superbogatim klijentima da izbjegnu poreze i novac skriju na tajnim prekomorskim računima.

Prema njegovoj procjenu, deset najvećih banaka tako je 2010. godine procesuiralo preko šest bilijuna eura, što je dvostruko više nego godinu dana ranije. U tom svjetlu treba promatrati i skandal vezan uz najveću britansku banku HSBC, za koju je upravo otkriveno kako je prala novac za meksičke narkokartele i terorističke organizacije. Što tek reći za američke gigante JP Morgan Chase i Goldman Sachs koji su upleteni u brojne skandale koji su otkrili kako za svoje elitne mušterije čuvaju povlaštene informacije, dok ostale koriste kao "krave muzare" s čijim se novcima kockaju. A kad kola krenu nizbrdo, država uskače u pomoć s novcima, ali račun na kraju plaćaju isključivo građani.