Premali da bi bili pametni? Kako Hrvatska šikanira najmlađe informatičke genijalce
Foto: Vlado Lendvaj, ZRS, Facebook
Video: YouTube (ZRSovac)
U JAVNOSTI se neprestano govori, a u medijima piše o odljevu mozgova, darovitim mladim ljudima koji u Hrvatskoj ne nalaze perspektivu i pozitivno okruženje za razvoj. Umjesto da talentirane učenike cijeni kao potencijal za boljitak u zemlji i investiciju u koju je godinama ulagala, država ih obeshrabruje već u - nižim razredima osnovne škole.
MZOS i Hrvatska agencija za odgoj i obrazovanje rado ističu kako posebnu pažnju posvećuju darovitim učenicima koji već u najranijoj dobi nižu uspjehe. Međutim, umjesto da ih za značajne uspjehe motiviraju i nagrađuju, učenicima nižih razreda po novome su zabranjena natjecanja iz informatike, koja je u hrvatskom 21. stoljeću još uvijek izborni predmet, i to, kako se čini, iz čiste komocije MZOS-a i Agencije.
Razgovarali smo s Vladom Lendvajom, ocem 10-godišnjeg Dorijana Lendvaja koji je najmlađe dijete koje je ostvarilo vrlo zapažene rezultate na natjecanjima iz informatike. Mališanu je, nakon što je na državnom natjecanju ostvario najbolji rezultat u svom uzrastu, kao i drugim njegovim vršnjacima zabranjeno natjecati se jer je - premlad.
"Krenulo je sa starijim sinom koji je išao na natjecanja, a Dorijan mu je za leđima gledao što radi na računalu. Prijavili smo ga na natjecanje u drugom razredu tek toliko da sudjeluje, kada ga već to zanima. Već se tada, 2012. godine, plasirao na državno natjecanje. Prošao je školsko i županijsko te bio među najboljima koji su se mogli kvalificirati na državno natjecanje", ispričao nam je Dorijanov otac.
Nisu mu priznali prvo mjesto, a zatim su mu zabranili da se natječe jer je - premlad
Iste zadatke rješavali su učenici prvih pet razreda osnove škole. Dorijan je bio najbolji drugašić na natjecanju, ali je stavljen u nepostojeću skupinu do petog razreda u kojoj je bio peti. Ljestvice se na državnim natjecanjima po propozicijama Hrvatske agencije za odgoj i obrazovanje rade po razredima. Primjerice, u srednjim školama učenici prvog i drugog razreda rješavaju iste zadatke, ali postoji rang-lista za prvi i rang-lista za drugi razred. Isto je i s trećim i četvrtim.
Lendvaj objašnjava da se radi o propustu čitanja pravila objavljenih na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje još 2009. godine. Kako ističe, između županijskog i državnog natjecanja svojedobno je došlo do raskola, "ušla je nova ekipa koja nije detaljno proučila pravila". Dakle, Dorijan je 2012. bio najbolji drugašić na državnom natjecanju iz informatike, ali mu taj uspjeh nije priznat jer se ljestvica nije organizirala prema tadašnjim propozicijama Agencije.
Nakon što je skupina mentora i roditelja zamolila Agenciju i Ministarstvo da reagira na nepravilnosti, uslijedila je šokantna reakcija - jednostavno su izmijenili propozicije tako da se zabrani natjecanje učenicima do petog razreda. "To im je bilo najjednostavnije", ispričao nam je Lendvaj koji je na kraju komentirao opravdanje Agencije prema kojoj je natjecanje "jako stresno za djecu". Ističe da je djeci mnogo stresnije učiti stvari koje ih ne zanimaju, nego raditi nešto što vole i biti uspješni u tome.
"Nije stresno natjecanje, nego objasniti im da se ne mogu natjecati, a pripremili su se"
O teškoj nepravdi s nama je mišljenje podijelio i tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić:
"Roditelji darovite djece smatraju kako je neozbiljno razmišljati tako da bi se djeci zabranjivalo natjecati se jer je 'procjena psihologa da su natjecanja za mlađu djecu stresna', kako je izjavio gospodin ravnatelj Agencije. Oni bi zaista voljeli znati ime i prezime i kompetencije psihologa koji je donio takvu procjenu, ističući kako su i sami žrtve smicalica zbunjene administracije bez granica. Naša iskustva u računalnom savezu s darovitima posve su drugačija. Na našim kampovima i natjecanjima djeca se prvenstveno druže u sličnim godištima i prema 'međusobno uspostavljenoj kemiji', jasno, nikako ne izbjegavajući one starije osnovce ili čak i srednjoškolce, koji su im napokon i uzori. U četrnaestak godina izravnog iskustva s djecom, od čega deset godina s učenicima razredne nastave koji sudjeluju u našoj programerskoj ligi "MINI VIJUGA", nismo doživjeli da bi za neko dijete bilo stresno pokazati znanje i vještinu u onome što ono uistinu po vlastitoj želji voli raditi i u čemu je više nego uspješno. I roditelji sami kažu da je njima to gotovo najljepša i jedinstvena igra, u kojoj baš uživaju, pri čemu je manje važno postignu li uvijek s lakoćom i neki izvrsni rezultat. Upravo ih je zato važno u ranoj dobi, poglavito onda kada to žarko žele, poticati da nauče što više i da razvijaju svoj dar. Ono što je stresno po mišljenju roditelja, jest kako u odnosu s vlastitom djecom amortizirati nepravdu koja im se nanosi, kako djeca ne bi imala dojam prevelikog trpljenja", objasnio je za Index.
Mali genijalac: "Zašto bih se živcirao, pa nisam ja pogriješio, pogriješili su oni"
"Neki se roditelji odlično snalaze, čuo sam kako je Dominik Fistrić na pitanje 'kako uopće može izdržati nepravdu jer dva puta nije upisan u listu državnih pobjednika', izjavio: 'Pa zašto bih se ja živcirao i grizao, pa nisam ja pogriješio - pogriješili su oni!'. Takvih zabrana i isključivosti u Uputama za sva natjecanja nije bilo do kraja 2012. Put za poticanje darovitih bio je dobro trasiran, o čemu svjedoče i vrhunski rezultati olimpijaca koji su postali nacionalni brend.
Ako mali Dorijan (i njemu slični) naprave TUTORIAL za programski jezik Logo, ako programiraju 'ko ludi', ako su bolji i od starijih, a 2012. su ih u prednatjecanju Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić pobijedili više od četiri stotine, ako se s radošću natječu u brojnim natjecanjima, treba li takve talente razvijati, ili ih treba zabraniti. Najmlađi je državni pobjednik u povijesti - a nepriznat. Ivan Jambrešić je u 2012. bio pobjednik za treće razrede, a nepriznat je. I on programira u oba programska jezika, odličan je matematičar i karataš - ali nije se smio godinu dana natjecati. Brojna djeca, četvrtaši, ostali su iznenađeni kad su u siječnju 2013. saznali da ne smiju na državno natjecanje. A pripremali su se.
Zbog toga zabrane valja ukinuti, jer su suprotne i samom duhu Uputa za sva natjecanja, a pogrešne evidencije ispraviti. Pokraj imena učenika moraju stajati imena ljudi koji su zaista s njima radili, a ne neka izmišljena imena. Pravila natjecanja se moraju poštivati, a administrativne pogreške, napravljene upisom točnih bodova na pogrešne tablice na kojima se nalazilo više različitih razreda, moraju se ispraviti. Ne zaboravimo da djeca za svaku svoju pogrešku gube bodove na natjecanju. Imaju li odrasli pravo ne ispravljati svoje pogreške?", pita se Škokić.
Roditelji, mentori i ostali pomagači darovitim informatičarima okupili su se na stranici Zbog nas gdje iznose detalje o nepravdi koja im je počinjena.
"S darovitim pojedincima ne može se raditi šeprtljavo, neprecizno i bez iskrenosti"
Na zakidanje najtalentiranijih mladih informatičara reagirao je i mladi mentor više državnih pobjednika Kristijan Burnik, koji je i sam zakinut novim uredbama.
"Umjesto da imamo najmlađeg pobjednika u povijesti (drugi razred) i da ga slavimo, 'netko' mu je najprije dao pogrešan papir - pohvalnicu za sudjelovanje na državnom natjecanju umjesto priznanja za 1. mjesto i zapisao ga kao petog u državi, a prema važećim pravilima bio je državni pobjednik. Takva glupost se dogodila jer su na istoj ljestvici poretka smiješani učenici različitih razreda koji su zajedno prikazani s naslovom u zaglavlju tablice: 'do 5. razreda'. Laiku je jasno da se odredba iz pravilnika koja nalaže da se u natjecanjima iz programiranja poredak utvrđuje 'po razredima', koja je povezivala sve pravilnike do 2012., nije smjela primijeniti tako da učenici različitih razreda budu prikazani u istoj tablici. Ako je 'po razredima' onda ne može biti 'po nakupinama razreda' ili 'po dobnim skupinama...' Ista stvar dogodila se i Ivanu Jambrešiću iz trećeg razreda te još nekolicini iznimno darovitih učenika razredne nastave, koji su nabrojeni u filmu. Odgovorni su najviše oštetili Dominika Fistrića, koji je peterostruki državni pobjednik u naravi, a trostruki u evidencijama", ističe Burnik.
Umjesto da isprave pogreške "odgovorni" su promijenili pravilnik za informatiku i upute za sva natjecanja. "To su uradili uoči Božića 2012., dakle, usred školske godine, i ni mjesec dana prije idućeg natjecanja. Umjesto 'po razredima', kako je pisalo svih godina, napisali su 'po dobnim skupinama', tj. onako kako su pogrešno tumačili pravilnik. Starija izdanja pravilnika i uputa su nestala s web sjedišta AZOO-a, a ostala je samo zadnja promjena. Međutim, na sreću su napravljene i javnobilježničke ovjere prethodnog stanja na tim istim web adresama, a sva dokumentacija, koju je na traženje roditelja kompletirao Zagrebački računalni savez na 300-tinjak stranica, od studenog 2013. pohranjena je u Saboru", dodaje.
"Ugurali su u Upute za sva natjecanja odredbu 1.10.1 (utisnuli, što se i vidi) kojom su sudionicima razredne nastave zabranili natjecanje dok ne upišu peti razred. Na taj način su najmlađi zaljubljenici ostali bez mogućnosti da pokažu što mogu, a najžalosnije je to da su bez prava na natjecanje ostali i oni koji su već bili identificirani kao nacionalna vrijednost jer su se u prethodnom natjecanju izborili da uđu među najboljih osam u državi, pobijedivši više od 400 starijih od sebe (4. i 5. razreda, koji su rješavali iste zadatke). To je bila diskriminacija na osnovu dobi te ujedno viktimizacija žrtve, s obzirom na to da su se roditelji te djece žalili i Pravobraniteljici koja nije uradila ništa", tvrdi Burnik.
Po novom, mentori ne mogu biti izvanškolski profesionalci: "Znalci i programerski zaljubljenici rade, a podobni štancaju bodove"
Odgovorni su, osim toga, izmijenili i točku 1.15 Uputa za sva natjecanja, napisavši da mentor može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik. "Time su isključili izvanškolske mentore koji su, uz rijetke časne iznimke, dominantni stručnjaci na ovom području. Znači, oni koji znaju - oni će raditi s djecom - a podobni će biti evidentirani, što je čista diskriminacija na osnovu rada. Pogođen sam i ja osobno", objasnio je za Index mentor nekih od najboljih natjecatelja, programerski zaljubljenik, nekad i sam odličan natjecatelj.
https://www.infokup.hr/
https://www.infokup.hr/
https://www.infokup.hr/
https://www.infokup.hr/
https://www.infokup.hr/
"Međutim, 2013 kod Dominka Fistrića je kao mentor zapisan zamjenski mentor za C++ koji je mentorstvo prihvatio na zamolbu Dominikove majke i tako postao surogat mentor ne bi li se ispunili formalni uvjeti da mentor bude zaposlenik škole te kako bi se učenik uopće mogao natjecati", objasnio je te dodao da je dječaku mentorica postala učiteljica informatike koja ga poznaje, ali nije radila s njim, no i ona je izašla u susret majci kako bi onaj mentor koji se evidentira ispunio uvjet da ima radnu knjižicu u školi. To su samo dva primjera koja pokazuju do kakvih sve apsurdnih situacija dovode nerazumne odluke. Pitamo se kako je moguće da Agencija na silu uvodi stvari koje nemaju veze sa stvarnosti. Ispada da mentor može biti bilo tko ako je zaposlen u školi. I nitko ne provjerava tko je stvarno radio s djecom, a upravo ta činjenica može biti jedina osnova za mentorstvo, kako i piše u uvodu uputa za sva natjecanja. Kako netko umjesto roditelja i djeteta može odlučivati tko je mentor?", pita se Burnik.
"S darovitim pojedincima ne može se raditi šeprtljavo, neprecizno i bez iskrenosti", zaključuje na kraju vrlo uspješan, ali nepriznati mentor najmlađim informatičarima.
Facebook
Google