Foto: FAH

PRIPADNICI srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj, koji su u istraživanjima pokazali veliku zabrinutost za status i budućnost manjine, svoj položaj mogu poboljšati samo kroz demokratizaciju hrvatskog društva u cjelini, smatraju stručnjaci.

Pripadnici srpske manjine zabrinuti su da bi njihova nacionalna skupina mogla uskoro posve nestati u Hrvatskoj, pokazuje nedavno objavljeno istraživanje identiteta Srba u Hrvatskoj, objavljeno je u zadnjem broju časopisa Politička misao.

Srbi su nezadovoljni svojim normativnim i egzistencijalnim statusom u Hrvatskoj. Teško prihvaćaju što su postali manjina, a opterećuje ih i svakidašnjica zbog nezaposlenosti, stigmatizacije i neproporcionalnog sudjelovanja u javnim i državnim službama, objašnjava Dragutin Babić s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.

I za demografa na Institutu za migracije i narodnosti Ivana Lajića razumljivo je raspoloženje ispitanika zbog snažnih promjena koje je pretrpjela srpska manjina u Hrvatskoj. Posebno ističe činjenicu da su Srbi od konstitutivnog naroda postali nacionalna manjina, a zbog velikog "mehaničkog" odljeva populacije, njihov udio u ukupnoj populaciji u Hrvatskoj trostruko je smanjen.

Njihovi stavovi u kojima izražavaju svoju zabrinutost oblikovani su uz sjećanje na socijalističko razdoblje kad su Srbi bili konstitutivni narod u Hrvatskoj, na pobunu Srba protiv novonastajuće hrvatske države 1991., na hrvatski i srpski etnonacionalizam, na stradanja srpskih civila u ratu, na demografsko pražnjenje i drugo, dodaje Babić te napominje: "Za svaku zajednicu je znakovito da te činitelje selekcionira u suglasju s vlastitim vrijednostima, pri čemu su kritičniji prema drugima, a teže prevrednuju ono što su sami činili".

Zabrinuti "tradicionalisti"

Politolog s Fakulteta političkih znanosti Tihomir Cipek skreće pozornost na rezultate istraživanja koji pokazuju da unutar srpske zajednice u Hrvatskoj postoje dvije struje, od kojih je jedna okrenuta tradicijskim vrijednostima, a druga modernom građanskom identitetu koji prevladava u svim zemljama Europe. Zabrinutost u istraživanju izražena je u dijelu populacije koji njeguje tradicionalni identitet, dok pripadnici koji njeguju građanski identitet nacionalno određenje smatraju svojom privatnom stvari, kaže Cipek.

Nekoliko demografa i povjesničara smatra da je danas u Hrvatskoj teško pripadnicima svih zajednica.

"Čiji pripadnici kopaju po kontejnerima za smeće", zapitao je povjesničar u razgovoru s novinarom Hine ali nije želio da se navodi njegovo ime.

S druge strane, teško je očekivati da će nekoj manjini biti dobro kad većinski narod rapidno demografski "kopni", kazao je demograf koji je objasnio da je on i njegovo struka umorna od ponavljanja jadikovki, pa je i on zamolio da ostane anoniman. Još dva demografa i jedan povjesničar nisu se odazvali na razgovor o ovoj temi.

Nakon rata u Hrvatsku se vratilo uglavnom starije stanovništvo, koje se ne nalazi u reproduktivnoj fazi i ne može se očekivati da će ono povećati udio Srba u ukupnoj populaciji, kaže Lajić.

Demografska vitalnost srpske populacije relativno je povoljna jedino u Istočnoj Slavoniji, uslijed mirne reintegracije Srba u hrvatski državnopravni okvir, dok je u drugim regijama situacija za njih vrlo nepovoljna, smatra Babić.

Jače populacije srpske zajednice u Istočnoj Slavoniji predstavljaju uporište identiteta koje daje političku težinu toj zajednici, kaže Cipek. No to je i izvor proturječja, naime da mala skupina koja zahvaljujući manjinskim pravima ima tri zastupnika u Saboru, ima ulogu odrediti koja će politička stranka vladati u Hrvatskoj, što je ponekad i razlog navlačenja animoziteta prema toj poziciji, naglašava Cipek.

Tako, srpska nacionalna zajednica ima veliku političku težinu, a s druge strane postoje veliki problemi da se njihova zakonska prava, koja su dobro regulirana, realiziraju do kraja, kaže Cipek.

Stigmatizacija Srba povezana s ratnim okolnostima postupno se normalizira i etničkih incidenata je znatno manje, pa u javnosti ostaje ono što se može nazvati 'stadionski nacionalizam', kao manifestna značajka tih procesa, kaže Babić. Postoje i strukturalna ograničenja koja se očituju u teškoćama isticanja srpskog identiteta, kao što je naprimjer problem ćirilice, kaže Babić i dodaje da na sve to dođu sociogospodarske teškoće i dodatno oblikuju vlastitu percepciju Srba u Hrvatskoj.

Hrvatska spada u ona društva u kojima egzistira etnički oblik nacije, nasuprot političkom obliku kakav vlada u Francuskoj, SAD-u i drugima. U etničkom obliku vlada kolektivna krivnja koja razara socijalne odnose na lokalnoj razini, napominje Babić.

Etno-mimikrija i asimilacija

Srpsku zajednicu prati i određena etnička mimikrija dijela Srba, a to je pojava kod koje se pripadnici neke manjine izbjegavaju izjašnjavati kao dio te manjine, odnosno izjašnjavaju se kao pripadnici većinskog naroda jer je to naprosto "komotnije". To mogu pojačavati okolnosti rata i njegovih posljedica, pa se neki Srbi osjećaju krivi za rat.

U miješanim brakovima djeca se radije opredjeljuju za pripadnost većini, a sve manje ih se izjašnjava kao Srbi, pa je na djelu asimilacija. Među pripadnicima skupine koja se nekada izjašnjavala kao Jugoslaveni, ima i Srba koji će se sada izjašnjavati kao Hrvati, kaže Lajić.

Jedan povjesničar dodaje da asimilacija može ići tako daleko da čak i djeca odrasla u obiteljima istaknutih osoba srpske zajednice kriju svoju nacionalnu pripadnost i javno se izjašnjavaju kao Hrvati.

Perspektiva srpske manjine u Hrvatskoj može se sagledati samo u "ukupnoj nacionalnomanjinskoj situaciji", a nikako kao rješavanje samo položaja Srba u Hrvatskoj, upozorava Babić. S jedne strane, u Hrvatskoj su priznate 22 nacionalne/etničke manjine, što Hrvatsku povijesno ali i aktualno čini izrazito multietničkim geopolitičkim prostorom. S druge strane, vidljiva je etnonacionalna homogenizacija jer je udio etničkih Hrvata u ukupnoj hrvatskoj populaciji u tri posljednja popisa stanovništva rastao sa 78,1 posto 1991., na oko 90 posto u zadnja dva popisa, 2001., i 2011. Srbi su smanjeni u broju i udjelu oko tri puta u odnosu na prijeratno razdoblje, ističe Babić.

Pored spomenutih ratnih razloga, tome su dodatno pridonijeli tradicionalni društveni odnosi većinske nacije i nacionalnih manjina, koji se ogledaju u asimilaciji, etno-mimikriji i sličnima, kaže Babić.

Ljudi imaju nekoliko identiteta: srpski ili češki, naprimjer, i oni nisu u suprotnosti s hrvatskim identitetom. Potrebno je razvijati demokratsku politiku koja će uvažavati prava i slobode pripadnika etničkih skupina, ali ti se procesi teško probijaju, ističe Cipek.

Važnu ulogu ima jačanje javnih funkcija države koja će jamčiti ta prava kao i druga prava poput socijalnih, ekonomskih, pravo na zdravlje, itd. Hrvatska politička elita je potpuno zanemarila funkciju države i zato se razvijaju nacionalizmi u kojima ljudi pokušavaju naći supstitut za vlastitu sigurnost, dodaje Cipek.

Srbi, kao i svi drugi narodi, trebaju preoblikovati svoj identitet u moderni identitet, a većinski narod treba poticati manjinske narode da razvijaju vlastite identitete i vlastito samopoštovanje, kaže Lajić. Hrvati bi trebali otvarati prostor za sve skupine, i javno se suočiti s vlastitim pogreškama kao što je npr. razaranja spomenika Nikole Tesle u Gospiću, kaže Lajić.

Potrebno je da narodi oproste jedni drugima jer je to uvjet razvoja, ali istraživanja koje je proveo Lajić upozoravaju da su na to spremniji stariji građani nego oni mlađi. Starije generacije imaju iskustva suradnje u životu, a mlađe samo iskustvo rata i poraća, u kojemu se suradnja nije potvrdila, objašnjava Cipek i dodaje da je to još jedan paradoks političkog života Hrvatske.

Sjećanje na prijeratnu relativno dobru međunacionalnu atmosferu u naseljima gdje su ljudi živjeli zajedno, čak dijelom i neovisno o ovim makropolitičkim poremećajima, svakako čine povoljne okolnosti za rekonstrukciju multietničkog karaktera lokalnih zajednica nakon rata, napominje Babić.

Nesklonost suradnji mlađi su stekli kroz odvojeni život, posebno kroz školovanje koje je institucionalno odobreno, ističu Lajić i Cipek.

Problemi s ćirilicom

U kojoj mjeri je srpska nacionalna zajednica u Hrvatskoj prijetnja većinskoj zajednici i kako u tom kontekstu stručnjaci objašnjavaju probleme s ćirilicom u Vukovaru?

Babić ističe da su problemi jedne zajednice često zajednički s problemima drugih zajednica, ali se različito interpretiraju. Teško je reći što je realno stanje, jer je ono uvijek kombinacija činjenica i načina na koji ih one interpretiraju.

Cipek ne dvoji da je ćirilica potpuno legitimno i legalno pravo srpske zajednice, a i hrvatska zajednica je smatra svojom zbog povijesnih razloga. No smatra da u njezinu uvođenju nije bilo dovoljno političkog sluha. Ponekad je snaga simboličkih elemenata jača od ekonomskih činjenica li nekih "realnih" okolnosti. Davanje manjinskih prava uvijek može izazvati reakcije većine. Sjetite se kako je dugo trebalo Austriji s pravima slovenskoj nacionalnoj manjini u Koruškoj, podsjeća Cipek.

Nacionalna percepcija bi trebala doći u taj stadij da pripadnost nekoj skupini ne čini ni pozitivnu ni negativnu diskriminaciju za razvoj karijere njezinih građana, zaključuje Ivan Lajić.