Foto: Facebook/Privatni album

LIJEČNICA Nela Sršen dugogodišnja je prijateljica s Arsenom Dedićem. Štoviše, Nela je 2004. godine u Padovi bila dio tima koji je obavio transplantaciju jetre bolesnom Arsenu čime su mu spasili život.

U svojim statusima na Facebooku Nela se posljednjih tjedana često sjetila Arsena.

"Mislim na tebe Arsen"

Evo što je napisala samo dan prije njegove smrti

Arsen, 15 kolovoza 2015.
Velika Gospa,

More, sunce, Slano, predivna plaža, hotel Admiral, razmažena osobljem, imam sve ingrediente da se prepustim užitku, izbrišem misli, ali ne ide.......

Mislim na tebe Arsen. Tu noć sanjam jednog pacijenta koji krvari i kojeg operiram.....moje su misli svaki trenutak posvećene tebi..... Ne želim djelovati invazivna, ali zovem intenzivnu, gdje na sve moguće i nemoguće načine liječnici pokušavaju "popraviti" tvoje kliničko stanje, tvoje tijelo narušeno posljedicama prošlih života, operacija.....

Razgovaram s kolegom Dr Jakša Babel, njegova elokvencija potvrđuje da je Arsen u najboljim rukama, njegova stručnost, način, tako emotivna profesionalnost....na trenutak zaboravim koliko si kompromitiran, tvoji organi polako otkazuju, a ovaj posebni anđeo, Dr Jakša, sluša i prati tvoje tijelo. Bori se. Razmišlja što je još moguće učiniti ......osjećajući da i on kao i ja želi vjerovati da postoji i "znanstveno čudo u medicini", uz dozu iracionalne iluzije da bi se "lav od Arsena" mogao izvući...... Svjesna sam da profesionalno radi sve moguće i nemoguće, svjesna sam da analizirajući kliničke parametre Arsena, nije lako "uvući" tračak nade, ali Dr Jakša ima siguran, stručan i prijateljski glas, i osjećam se mirnijom......jer imam uvjerenje da se učinilo i čini najviše što se učiniti može, dok Arsenovo tijelo polako oscilira ali organi konsekventno jedan za drugim u insuficijenciji vode na kraj puta, tvog materijalnog oblika postojanja..... Zahvaljujem doktoru, u ovim trenutcima posebno, za mene emotivno intenzivnim, što je ublažio moju bol, i shvaćajući da Arsen uz najbolju moguću medicinsku brigu, ima uz sebe doktore s neiscrpnom dozom ljubavi......

Vraćam se na plažu ...

Ulazim u more, plivajući stvaram valove, iz kojih izvireš, tvoj glas, tvoje riječi, priče, svađe i diskusije, inserti zajedničkih trenutaka, sada još intenzivniji.....toliko živi....gledam te....slušam te..... A tako moj dragi prijatelju će biti dok ja budem još na neodređeno vrijeme dio ove jedinstvene, jedne i neponovljive egzistencije...Idem u Međugorje... Tamo ću u molitvi naći smisao i povezanost materijalnog i spiritualnog", napisala je Nela Sršen samo dan prije nego nas je Arsen zauvijek napustio. 

A krajem srpnja napisala je dirljiv post u kojem je izrazila zabrinutost za njegovo zdravstveno stanje.

"Arsen,

Čitam u vijestima da si u bolnici . Da Imaš "sepsu". Zovem Gabi, koja, kao uvijek uz tebe, zabrinuto priča postoperativnu evoluciju..... Zovem KBC Rebro, kolegicu na intenzivnoj, odjel i liječnike koje dobro poznajem po stručnosti, atendibilnosti parametara, mirnija sam nakon razgovora sa kolegicom, znam da Arsen prima najbolju moguću terapiju, usprkos fragilnosti tijela, godinama imunosupresivne terapije, i manjih-većih problema tijekom zadnjih 11 godina...

Naš prvi susret u Padovi, 2004 god, Nije bio "ljubav na prvi pogled", ali u naredna tri mjeseca "zajedničkog života", tvojim iscrpljenim terminalnim stadijem epatopatije, iz očaja i nemoći , stvarao si, crtao, pisao (zbirke pjesama, knjigu, muziku, što sve nisi...). Koliko svađa, polemika, pomirenja, prihvaćanja, ali u svemu si bio lekcija života!

Sjećaš se noći prije otpusta iz bolnice? Koliko smo pričali, koliko analizirali, ulazili i izlazili u filozofiju, psihologiju, analiza smisla postojanja, aplicirane na nas, naše bližnje , do čovječanstva ......Ah ! Koje lekcije ...... A ja ti "servirala" novu re-programiranu spoznaju o tijelu ..... Sjećaš se, naravno!

Nakon tri mjeseca ko-kreativnog padovanskog života, vozim te u Zg, kolegama na daljnju njegu..... Slušajući tvoje pjesme, a moje splitske mladosti uspomene, koliko intenzivnosti.....strah, sreća , nostalgija, život na rubu relativnosti , emocije koje mijenjanju naše izraze lica.....Nikad nisi zaboravio zvati za Božić, Novu Godinu, moj rođendan ......

Rijetki susreti u Zagrebu, duge intelektualne večeri konzumirane u nekom restoranu, druženje sa tobom je bilo progresivno i konstruktivno sazrijevanje sebe.....dolazio si na moje rođendane .....zadnji u travnju, poklanjajući svu iskrenu ljubav oca, brata, prijatelja..... 11 godina Arsene. Koliko si me obogatio.....tvoja inteligencija i opravdana i prirodna duhovna superiornost, suptilna ironija začinjavanje su naša druženja , uz tvoje umjetničko izražavanje .....

Bit će. Bit će još tih divnih trenutaka Arsen. Tvoja je umjetnost u srcima mnogo generacija, kao što je tvoje jedinstveno biće u mojem srcu....

Naizgled fragilan, u tebi je energija lava. Nepobjediv si. Znamo.
Zato, molimo svi za tvoj skori povratak životu, i.....budi dobar!
Volim te!"