Foto: Hina

DOK UJEDINJENI narodi povodom 70. obljetnice osnutka slave uspješan rad svojih brojnih agencija, stručnjaci navode da Svjetska organizacija ipak nije uspjela ostvariti svoj glavni proklamirani cilj - održavanje svjetskog mira i sigurnosti.

Proslavu 70 godina postojanja UN počinje u petak obilježavanjem obljetnice potpisivanja svog osnivačkog dokumenta, ali istodobno brojne krize diljem svijeta služe kao stalni podsjetnik na neuspjehe te globalne organizacije.

Potpisana 26. lipnja 1945. u San Franciscu, Povelja UN-a obvezala je svjetske čelnike da "buduće generacije poštede ratnih patnji", postavivši kao glavni cilj Svjetske organizacije održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

Ipak, 70 godina nakon potpisivanja tog povijesnog dokumenta, UN ne uspjeva ispuniti svoj osnovni cilj - najsvježiji su primjeri krize u Siriji i Ukrajini. Analitičari ocjenjuju da je neuspjeh UN-a uglavnom posljedica neslaganja pet stalnih članica Vijeća sigurnosti koje imaju pravo veta.

Pravo veta - ograničavajući čimbenik UN-a

"Problem nastaje kad se iskoristi pravo veta ili kad se prijeti vetom u Vijeću sigurnosti", rekao je zamjenik glavnog tajnika UN-a Jan Eliasson u nedavnom razgovoru za njemačku agenciju dpa.

"Općenito mislim da činjenica da Vijeće sigurnosti nije uspjelo dogovoriti neku formulu za Siriju, da to šteti Vijeću sigurnosti i da to šteti UN-u", dodao je.

Profesor povijesti na Sveučilištu Yale Paul Kennedy slaže se s Eliassonovim ocjenama, te tvrdi da je UN "vrlo loše" odgovorio na izazove svog mandata. "Nacionalne vlade i nacionalni interesi glavni su razlog zbog kojega je učinkovitost UN-a na tako niskoj razini", rekao je Kennedy.

On je upozorio da je pravo veta bilo zamišljeno kao oruđe kojim bi se pet svjetskih sila - SAD, Kina, Velika Britanija, Rusija i Francuska - koristile vrlo selektivno i to samo kada bi bili ugroženi njihovi vitalni interesi. To je pravo međutim postalo političko sredstvo kojim se često blokira djelovanje Vijeća sigurnosti, naglasio je.

"Katastrofe se događaju kad 'veliki dečki' u 'velikim vladama' ne vide potrebe za djelovanjem ili kad su spriječeni da djeluju", smatra Kennedy.

"Mjere Svjetske organizacije nisu uspješne upravo zato što velike sile odbijaju djelovati. Dakle čiji je to neuspjeh? To je neuspjeh vlada velikih sila", zaključio je Kennedy.

Premda se u Povelji UN-a pravo veta ne spominje, u njoj se traži konsenzus stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ta je odredba bila inovacija u odnosu na Ligu naroda, organizaciju prethodnicu UN-a koja je raspuštena upravo zbog toga što iza nje nisu stajale velike sile.

"Povelja UN-a je kombinacija idealizma i realizma. Velika promjena sastojala se u tome što je prepoznato da je potrebno postići konsenzus velikih sila", smatra profesor povijesti diplomacije sa Sveučilišta Tufts Alan Henrikson.

Pravo veta je trebalo motivirati glavne svjetske sile da iskoriste UN kao platformu za dijalog i instrument za rješavanje sukoba. Međutim, zbog njegovog redovitog korištenja u slučajevima u kojima vitalni interesi velikih sila nisu ugroženi, pravo veta često je blokiralo donošenje odluka u Vijeću sigurnosti, navodi Henrikson.

Izraelsko-palestinsko pitanje i genocid u Ruandi

Izraelsko-palestinsko pitanje, koje je goruća tema međunarodnih odnosa još od samog osnutka UN-a, dobro naglašava tu paralizu Vijeća sigurnosti. Država Izrael osnovana je 1947. rezolucijom 181 Opće skupštine UN-a, a tom je rezolucijom također pozvano na osnivanje palestinske države. Ipak, palestinska država nije nikad uspostavljena, uglavnom zbog veta koje su ulagale Sjedinjene Države, glavni izraelski saveznik.

Palestinski veleposlanik pri UN-u Riyad Mansour ocijenio je da je riječ o jednom od najvećih neuspjeha Svjetske organizacije, kojoj je Velika Britanija prepustila rješavanje palestinskog pitanja pošto je nakon Drugog svjetskog rata njoj isticao mandat Lige naroda za formalno upravljanje tim teritorijem.

"To je jedan od najvećih neuspjeha UN-a, da na sebe preuzme rješavanje situacije koja je postojala u Palestini nakon isteka britanskog mandata, i 70 godina kasnije još uvijek nije u stanju riješiti taj problem", rekao je Mansour.

On je dodao da je UN trebao odbaciti britanski zahtjev da preuzme rješavanje tog pitanja, te je trebao pozvati Veliku Britaniju da osigura neovisnost Palestincima kao što je to bio slučaj s većinom drugih teritorija koji su dobili neovisnost nakon kolonijalne uprave.

Još jedan slučaj neuspjeha UN-a bio je genocid u Ruandi 1994. godine, smatraju analitičari.

Premda je promatračka misija UN-a bila u Ruandi, snage UN-a nisu dobile mandat Vijeća sigurnosti da se umiješaju i spriječe pokolj u kojemu je stradalo oko 800 tisuća Tutsija i umjerenih Hutua.

"Da se 400 dobro naoružanih francuskih vojnika umiješalo u sukob, pokolj bi bio zaustavljen. Bio je to neuspjeh na samom vrhu", rekao je Kennedy.

Agencije UN-a svijetla točka

Iako UN nije uspio uspostaviti trajni globalni mir i sigurnost, njegove agencije neovisne o Vijeću sigurnosti tijekom proteklih desetljeća uspjele su ostvariti veliki napredak u globalnom razvoju, distribuiranju humanitarne pomoći i donošenju međunarodnih smjernica.

UN-ovi milenijski ciljevi definirali su razvojne ciljeve koji se s više ili manje uspjeha ostvaruju, a UN-ove smjernice doprinijele su prihvaćanju međunarodnih standarda na području zrakoplovstva, zdravstva, tretiranja izbjeglica, razvoja atomske energije, te na brojnim drugim područjima.

Ujedinjeni narodi također imaju ključnu ulogu u koordiniranju napora za postizanje globalnog sporazuma o zaustavljanju klimatskih promjena.

"Razne UN-ove agencije zaslužuju sve pohvale, one su uistinu prešle veliki put u posljednjih 20 odnosno 70 godina", rekao je Kennedy.