Screenshot: CNN

JAMES FOLEY i Steven Sotloff, dvojica novinara koje je Islamska država brutalno i javno pogubila, imali su mnogo toga zajedničkog. Obojica su bili duboko pogođeni krvavim sukobima u Iraku i Siriji i vjerovali su da svijetu moraju prenijeti istinu o njima. Bili su inteligentni i hrabri, i obojica su bili freelance novinari, piše za LA Times Patt Morrison.

Izvještavanje o događajima u svijetu postalo je vrlo opasan posao za novinare u posljednjih nekoliko godina, upravo zato što su mnogi od njih slobodni, odnosno freelance novinari. A upravo slobodni novinari najčešće iza sebe nemaju potporu kakvu imaju novinari koji su potpisali ugovore za velike medijske kuće. Nemaju zaštitare, siguran dom, dobre plaće i logističku pomoć institucija - i ta činjenica čini veliku razliku.

"Iako duboko cijenim i poštujem način na koji su Foley i Sotloff izvještavali, ja odbijam svaki posao koji bi mogao ugroziti moj život. Ali činjenica je da pokrivanje priča o ključnim problemima u svijetu podrazumijeva odlazak na opasna mjesta, neovisno o tome izvještavate li o zdravstvu ili o ratovima", piše Morrison.

Razlog zbog kojeg magazini, novine i televizijske kuće angažiraju freelance novinare jest činjenica da je to najjeftinija opcija. A najjeftinija je zbog toga što medijske kuće nemaju nikakvih obaveza prema neovisnim novinarima. "Vrijeme je da počnemo govoriti `ne` lošim uvjetima rada", poručuje Morrison, koji je i sam freelance novinar.

"Često se pitam je li ono što radim vrijedno rizika i stresa kojem izlažem svoju obitelj. Ali onda zamislim što bi se dogodilo da nema novinara koji bi izvještavali o, na primjer, epidemiji ebole. Ne bi bilo vjerodostojnih izvora koji bi široj javnosti objasnili opasnost koja prijeti epidemijom te bolesti. Nedostatak informacija doveo bi do paranoje, ljutnje i na kraju, u slučaju ebole, još veće epidemije.

Medijske kuće moraju početi tretirati freelance novinare onako kako tretiraju svoje zaposlenike. Jer, na kraju, mi smo sve što imaju", zaključuje Morrison.