Foto: Poskok.info

PODVUČEŠ konačno vlastitu crtu pod debilne političke elite u Bosni i Hercegovini i sveukupnu situaciju u zemlji koja to nije. Obećaš sebi da ćeš zaboraviti na uhljebljena govna i njihovo (ne)djelovanje. Da ćeš pokušati, linijom manjeg otpora, kao ostatak tihe gomile, živjeti neki život od danas do sutra i praviti se da ne vidiš ništa. Zdravije je kad ne vidiš i ne čuješ ništa. Bolje spavaš, kažu. Još ako si žena. Pusti bona i prihvati se tegla s kiselim krastavcima. Ostaviš iza sebe nekoliko godina jurišanja na vjetrenjače u kojima dobiješ samo šlepere uvreda i bezrazložnu sekiranciju roditelja. Ali džaba. U mučnoj tišini čiji su se rubovi gotovo skorili po našoj stvarnosti od teške šutnje, ostat će možda tek na prste jedne ruke prebrojen krik nekih glasova. Glasova koji će smjeti viknuti. Vratit će im se samo prazna jeka doduše, ali bar će biti sigurni da su zarezali gluhonijemi ponor silovito kao nožem. 

"Slobodna Bosna" u ovo blagdansko vrijeme (baš da lijepo padne na želudac ) objavila je informaciju da Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BIH, ovih dana useljava u svoj novi dom u mostarskom elitnom naselju Bare, u vilu čija se vrijednost procjenjuje na 5 milijuna maraka. Velebno zdanje izgledom najprije podsjeća na luksuzne kuće u kojima se snimaju meksičke sapunice. I to nije jedini razlog zašto kao takvo nimalo ne paše hercegovačkom podneblju i lokalitetu na kojem se nalazi. Naime, spomenuti lokalitet Bare, prije rata važio je za  mjesto na kojem je vrijedila zabrana izgradnje bilo kakvih stambenih objekata, jer je bilo rezervirano za šetnicu i rasadnik, zbog svog sjajnog položaja uz riječicu Radobolju, obdaren mostarskom blagom klimom i dugim sunčanim razdobljima. No, nakon rata tu niču glamurozne vile u kojima redom stanuju zvučna imena, poput Ante Jelavića, bivšeg predsjednika HDZ-a BIH. Dakle,  mali sokak velikih vođa.

Njegova vila od tvojih para, čovječe

Prema pisanjima "Slobodne Bosne" za gradnju svoje grdosije, koja u imovinsko-pravnim nalozima glasi na ime Čovićeve kćerke i zeta, najmiliji nam Dragan je čak promijenio i tok rijeke Radobolje, kako bi protjecala tik uz imanje. Malo kulturocida, pa malo ekocida, zašto ne, kad se može i kad se ima?! I kad na kraju krajeva, nikome ne polažeš račune. A Dragan Čović skupa sa svom preostalom političkom bagrom koja se nalazi na čelnim mjestima stranaka u BIH, nikome ne odgovara i ne polaže račune. Narod koji ih bira je šutljivo stado, kojem možeš prodati svaku ublehu po najjeftinijoj cijeni. Dvadeset godina ljudi se drže u fantastičnoj nacionalističkoj psihozi da ni za šta drugo ne pitaju kad im se nabacaš sa nenadjebivim terminima koji su veći Godo od Godoa, poput - Trećeg entiteta, tv kanala na hrvatskom jeziku, institucionalne ravnopravnosti Hrvata. Ima li netko kome se ne sere od ovih floskula više? Neka brzo skrola gore natrag na fotku vile. Draganove vile. Koja košta pet milijuna maraka. Njegovih para garant...

Dragan Čović je pravi kalibar političara. Često ćete i među Bošnjacima i Srbima čuti da u ekipi neandertalaca od preostalih lidera koje imamo u BIH, jedini ima istinske političke manire. Nije galamdžija, nije seljačina, nije mahalaš. Ima finu frizuricu, uglađen je i markantan muškarac, dobar u ophođenju i s prijateljima i neprijateljima. U godinu dana u svojim intervjuima standardno šupljira iz praznog u puno i obrnuto, ali uvijek u pravo vrijeme izjavi dvije do tri krucijalne konstatacije. "Stolni grad" i tome slično. Čisto da nabrijanu masu drži u ekstazi. Kao takav, odlično je izgradio zaštitnu opnu oko sebe među hrvatskim narodom, a koja se zove – "Mi boljeg nemamo"“ Ta rečenica je ono što već godinama spašava njegovu guzicu na izborima. U toj rečenici skrivene su sve one manipulacije i malverzacije, svi sudski sporovi iz kojih uvijek izlazi čist kao suza, sve prazne hale firme Soko kroz čiju pustoš danas samo dere mostarska bura.
 
Gdje vam je ponos?

I sve ti ovo pričam i sve ovo znaš, uskotračni čitatelju što si nastanjen u Bosni i Hercegovini i glasuješ sustavno za ovog i slične mu likove ma iz kojih opcija dolazili, i opet ćeš mi reći da sam antihrvatski ili antibosanski nastrojen lik (zavisi od teksta), a za ovu i ovakve mafijaške face ćeš naći milijun i jedno opravdanje, prljajući na taj način svoj obraz i svoju čast, lažeći sam sebe i sve ono što jesi. Nije važno, dok god time pereš guzicu svog idejnog vođe, mađioničara koji te filuje trikovima dok ti u hipnozi plješćeš, a njegov šator raste i bogati se naočigled.

Gdje vam je ponos dok za svoju djecu odvajate posljednje kovanice ujutro kad krenu u školu, dok obijate pragove zavoda za zapošljavanje, dok čekate mizeriju od plaća koje ne stižu mjesecima? Boli li vas išta dok gledate ove gore fotografije? Bole li vas oni geleri u ranjenim i hrabrim tijelima koja su jednom stala na barikade dok su ovakvi češali jaja u foteljama?

Gdje vam je hrabrost studenti, pokunjeni fejzbučari, gdje je inat vaše mladosti dok predajete diplome za koje ste pišali krv u prelošim studentskim domovima, za koje su stipendije kasnile ili ih nije biti bilo, za koje su vam očevi plaćali teško izdvojene novce za podstanarske stanove, dok predajete diplome sa odličnim ocjenama na već namještene natječaje, dok radite ono za šta se niste školovali, dok čekate u stranim ambasadama sa željom da što prije napustite ovo beznađe. Budi li se ikakav prkos u vama dok gledate ove i slične fotografije?

Kako je živjeti zarobljen stambenim kreditom za šezdesetak uskih kvadrata koje nećeš otplatiti do smrti, dok gledaš ova grozomorna preseravanja na dvije tisuće kvadrata, a sve u ime "poboljšanja statusa hrvatskog naroda u BIH"

Probudite se cuclači nacionalnih vesala. Preveslaše nas sve, a mi im dopuštamo i da nas potope. Jer oni jebote, mogu okrenuti i tok rijeka. Oni, licemjerni gospodari naših života. Dokad više?