Foto: Goran Šebelić / Cropix

ŠTO SE dogodilo u državi pa da su javnost, odjednom, preplavile vijesti o mafiji?

Reklo bi se iz vedra neba, Hrvatska je postala mafijaška država. Prosječnom i neznalačkom oku nevidljiva prijetnja nadvila se nad sve nas: institucije, medije, političke stranke, politički i društveni život zemlje. Već danima su pojedine novine prepune policijskih invektiva, analiza i procjena o ozbiljnom stanju kriminaliteta u zemlji.

Policija širi paniku
 
Naslovnice najavljuju policijske istrage, objavljuju se fotografije pripadnika podzemlja koje policija obrađuje ili će ih tek obraditi, a spekulira se i s imenima onih koji imaju kontakte s podzemljem među kojima, navodno, ima novinara, poduzetnika, političara...

Konstrukcije kojima se zasipaju mediji doista je teško pratiti.
 
I sve to nakon deset mjeseci relativno mirne tranzicije vlasti kojoj su glavne prijetnje bile gospodarska kriza, rast nezaposlenosti i pad standarda. Što se u posljednjih nekoliko dana promijenilo i tko je izvor širenju ove neviđene moralne panike? Iz svega je vidljivo da je to – policija.

Prvo je ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić na tiskovnoj konferenciji najavio da će nastaviti borbu protiv mafije, iako se teško može zaključiti da je ona počela. Uhićenje dva korumpirana policajca rutinski je postupak koji u svim policijama svijeta obavlja Unutarnja kontrola i nije tema zbog koje se alarmira državni vrh.

Ukoliko je riječ o policijskoj taktici u razotkrivanju kriminala i kriminalnih veza, onda je ona posve nova jer se u praksi te istrage vode u tajnosti, dok ih Ostojić i policijski USKOK oglašavaju u medijima.

Kako je radio Ostojić

No, to je način na koji je Ostojić funkcionirao i prije. Kao ravnatelj policije u Račanovoj vladi nije se mogao pohvaliti osobitim rezultatima. Naprotiv. U Ostojićevom mandatu ugasila se istraga o Miroslavu Kutli i aferi Grupo. Neuspješno je tragao za Antom Gotovinom i Hrvojem Petračem. Zbog nepovjerenja u sustav formirao je posebni tim suradnika i započeo akciju unutarnje kontrole MUP-a koju je vodio iz svog ureda, prikupljajući tračeve iz subordiniranih uprava kako bi stvorio "realnu sliku" institucije kojoj je na čelu.

To, dakako, nije uspio već je zapao u tešku paranoju. Više nije mogao razlikovati prijatelje od neprijatelja, policajce od kriminalaca i rad ravnateljstva sveo se na štrikanje opsežnih analitičkih uradaka. Kriminal u državi je cvao, dok je Ostojićev specijalni tim nagomilavao analitičke podatke o pojedincima i "skupinama bliskih krim-miljeu" među kojima, baš kao i ovih dana, baš kao i uvijek, ima policajaca, novinara, tajkuna, odvjetnika i političara.

U tom je razdoblju, od 2001. do 2004. godine, njegov specijalni tim uspio ispublicirati čak dva dokumenta o "stanju kriminaliteta" epskih razmjera: tzv. Bijelu Knjigu i OA "Magla". Obje su, nedugo nakon što su sačinjene, završile u medijima.

Riječ je o zbirnim analitičkim izvješćima koja se prelijevaju tisućama imena i milijunima nepotrebnih podataka o sudionicima javnog, poslovnog i političkog života u RH. Dio podataka dobiven je telefonskim izlistima. Koliko su oni bili zakoniti, ostavimo to prošlosti, ali da je nakon tolike analitike uslijedilo barem jedno uhićenje bilo bi mu oprošteno. Međutim, nije. Već u prvim danima rada "specijalnog tma"  ubijen im je ključni doušnik iz podzemlja, Veselin Marinov. Ubio ga  je, navodno u samoobrani - s pet hitaca u tjeme, Vinko Žuljević Klica.

Može li Ostojić pohapsiti mafiju?

Da stvar bude gora, Ostojićeva skupina nije uspjela prikupiti dovoljno dokaza da se Žuljevića osudi pa je on, pravomoćno oslobođen, požurio da se u jednom od zagrebačkih noćnih klubova slika s Hrvojem Petračem. Svaki bi pristojan policajac nakon toga ostavio službu, ali  Ostojić i Mario Bertina ovih dana, opet putem novina, najavljuju progon "Žuljevićevog klana". Dakako, prvo bi trebalo ustanoviti sve kontakte, pa rekonstruirati veze, proučiti mrežu suradnika, novinare s kojim surađuje, policajce preko kojih curi, političare s kojima pije kavu, poduzetnike...

Ako se netko pita ima li tu mafije? Dakako da ima.

Hoće li je teoretičari zavjere Ostojić i Bertina uspjeti dokazati? Osobno, duboko sumnjam iako će javnost biti puna informacija o njihovim naporima. Iskustvo govori da su se do sada uglavnom bavili vlastitom promocijom, dok će im za neuspjehe uvijek biti krivi drugi.

Na kraju, treba pozdraviti sve akcije kojima se pokušava zaustaviti curenje informacije u medije. Ali ne bi škodilo se da pored onih koji prodaju uskočke tajne, napokon istraže i oni koji ih dijele besplatno.