FOTO:

AGROKOR je čini se u problemima - došlo je do snažnog pada obveznica. Dodatno, agencija Moody's je prije dva tjedna Agrokoru srušila kreditni rejting s dotadašnjih B2 na B3, a kao glavni razlozi spominjali su se slabiji operativni rezultati i visoka razina duga.

Firma je prilično zadužena i novinari su postavili pitanja političarima da li Agrokoru pomoći. Veličina firme, broj zaposlenih i tako dalje - naši političari su u zboru onako po socijalistički rekli da eto treba pomoći, jer da ovo, da ono…

Zašto i čemu bi se Agrokoru pomagalo, išta više nego nekoj od 100.000 drugih firmi u Hrvatskoj? Zašto što je velik? Pa baš zato bi trebao biti stabilniji. Zato jer zapošljava puno ljudi? Super, onda smo mogli nastaviti bacati novce i u brodogradilišta i u još 100 stvari. Zato jer eto je "hrvatski"? Pa "hrvatski" su i svi ovi drugi, koji su na tržištu živjeli i preživjeli i mnogi nestali, pa im se nije pomagalo.
Bicikli model

Agrokor je tipična firma koja se širila kroz ono što se u doba Miroslava Kutle nazvalo "bicikl model", ili drugim riječima: "Ako staneš – padneš!" Pri tome su se obilato koristili bankovni krediti – koje treba vraćati. Zanimljiva je jedna razlika između hrvatskih i američkih firmi – u SAD-u je normalno, od Microsofta preko Applea do Facebooka da firma kapital za širenje pronalazi plasiranjem dionica.

Ako treba novac za razvoj, a stvari idu dobro – plasiraju se dionice koje onda kupuju pojedinci, fondovi i druge firme i tako se prikuplja zdrav kapital. Prednost u odnosu na klasično kreditiranje je očigledna – u lošim godinama kada nema dobiti, nema ni isplate dividende, dok kreditori traže svoje kamate uredno svaki mjesec.

Sjećamo se uostalom mnogi legendarne Dinastije – Blake Carington (kojeg je glumio izvrsni John Forsythe) bio je glavni dioničar i šef upravnog odbora svoje kompanije Denver-Carrington. Ne jedini vlasnik. Scenaristi su u seriji kopirali ono što se uobičajeno događa s američkim kompanijama. Pa ni jedan Bill Gates nije vlasnik Microsofta, kompanija se razvijala ulaganjem tisuća i tisuća ulagača.
U nas gazde vole biti gazde, ne žele dijeliti upravne ovlasti ni sa kim. U tom slučaju – za širenje ostaju krediti, no krediti znaju dovesti do problema. Zašto bismo trebali time biti zabrinuti?

Što će biti s radnicima?

Agrokor je velika kompanija! Lijepo za njih – no nije mi moja ni vaša (osim ako niste jedan od suvlasnika istog). Agrokor je bitan! Za koga? Za svoje zaposlene? Pa svaka firma je bitna za svoje radnike, nije tu Agrokor nikakav izuzetak. Što će biti u slučaju podjele ili prodaje ili čak stečaja? Pa isto sa svakom drugom firmom.

Ako su djelatnosti kojima se Agrokor bavi profitabilne, onda će ih preuzeti netko drugi, spajanja i podjele u trgovini se događaju stalno. Pri tome, taj drugi nema nikakvog razloga mijenjati radnike u trgovinama ili na kioscima (čak ni u slučaju preuzimanja kompanije u stečaju) – postojeći radnici imaju iskustvo i znanje, neki novi niti bi koštali manje, niti bi zarađivali više. U ovakvim slučajevima promjene vlasnika ili restrukturiranja kompanije najviše strada srednja i viša menadžerska struktura, ne neposredni radnici! Menadžerima se ukidaju radna mjesta, ruše bonusi i oduzimaju službeni automobili.

Političarsko kukanje "za radnicima" je u biti kukanje što će biti s njihovim prijateljima na menadžerskim mjestima, moguće i važnima za politiku i političke stranke. I prijateljima u bankama, koji bi mogli dobiti po prstima jer nisu pazili kome davati kredite. Ima sigurno pokoja barem privatna veza između političara i menadžera velikih firmi, ne samo u Hrvatskoj.

Na politici je uostalom stvarati uvjete za otvaranje radnih mjesta, ne spašavati bilo koga. Jer, ako imate nezaposlenost ispod nekih 5%, onda čovjeka previše ne pogađa ukoliko mu se firma raspadne – u roku od nekoliko tjedana će naći novi posao.

Agrokor će zamijeniti drugi lanac

Agrokor je ni manje ni više nego prehrambeno-trgovački lanac, koji će, ako dođe u probleme, biti zamijenjen drugim sličnim lancem. Ono što je dobro će opstati, ili biti kupljeno, ono što nije – ako ne donosi dobit ne valja ni ovako. Potpuno jednako kao i sa svakom drugom firmom.

Niti Ustav Republike Hrvatske, a niti temeljni dokumenti EU ne predviđaju da se nekome pomaže samo zato jer je "velik i važan". Ako Agrokor u problemima dobije i jednu jedinu kunu više nego bilo koja druga firma u sličnim problemima – onda je to stvar za Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, a možda i za Europsku komisiju. Ustav je jasan: "Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu." Nekome veličine Agrokora država smije i može pomoći jednako kao i firmi od troje zaposlenih radnika.

Političari pričaju radi sebe

To što političari pričaju kako bi Agrokoru trebalo pomoći – to pričaju radi sebe, jer ne žele nove tisuće barem privremeno nezaposlenih. Ne žele da se taj problem pojavi. A pojavit će se neovisno o Agrokoru, vrlo brzo. Već je jedan dio trgovine načet online narudžbama, pa pogledajte ujutro poštare – postali su nosači malih paketa.  Amazon je nedavno pokazao trgovinu bez trgovaca. Takav model će se raširiti vrlo brzo – jer je dobar, jeftin i donosi dodatnu zaradu – uđete u trgovinu, uzmete što trebate i bez čekanja na blagajni iziđete, a novac se "skine" s vaše kartice.

Agrokor se možda i izvuče bez posljedica – no ovo što se događa je dobra opomena da će broj radnika u trgovini u budućnosti biti sve manji, da smjer "trgovac" u srednjoj školi treba bitno reducirati i otvarati neke nove – od informatike do kulinarstva (ove godine se u Hrvatskoj otvara 40-50 hotela, što znači potrebu za nekoliko stotina školovanih kuhara koje nemamo). Dodatno, ako država želi pomoći, može postojećim radnicima u području trgovine sponzorirati vaučere za daljnje školovanje jer dobiti socijalne slučajeve je dugoročno najskuplje.

No, neće politika napraviti ništa – oni bi sredili problem vatrogasno: "pomogli" firmi na način na koji niti znaju, niti ustavno smiju. A to bi pomagali, vjerujemo, narodnim, proračunskim novcem. Kao i obično.

Agrokor i njegovi dugovi su problem isključivo vlasnika, kreditora i onih koji su u Agrokor uložili. Ako mu netko želi pomoći – uredno može doći s koferom svojih novaca i pomoći im. Dobavljači imaju još barem tri trgovačka lanca, a radnici će trebati tko god da upravljao Agrokorom. Ukratko – nije nacionalni problem. To je obična privatna firma, nismo nešto čuli da kada je išlo dobro dijelila novce narodu, pa da je sada narod spašava. Štoviše borili smo se za društvo u kojem postoji tržište i konkurencija, pa neka pobijedi bolji!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala