Foto: FAH, Index

ALANFORDOVSKA Hrvatska ima novog junaka – ministricu Rada i mirovinskog sustava Nadu Šikić. Kako već znamo, ministrica je pokazala iznimno neznanje oko nekih osnova državnog sustava, pa je izjavila sljedeće: "Ne znam odakle se sveukupno skuplja novac za državni budžet. Jedan dio se prikuplja iz sredstava plaća od svakog radnika, a ostali se dio financira iz državnog proračuna. A odakle novac u državnom proračunu, vjerojatno od svih poreza i svega ostalog što je namijenjeno za državni proračun".

Od ministra koji nije ministar financija ne očekujemo da zna baš sve detalje o punjenju proračuna i gdje, primjerice, točno idu kakve koncesijske naknade, što je s markicama za alkohol ili kome se plaćaju naknade za kotlove za rakiju – ali potpuno i apsolutno nepoznavanje poreznog sustava ministrice, čiji se sektor financira dobrim dijelom porezima, jednostavno nije dopustivo.

Rekla je ministrica uz to i sljedeće: "Stanje mirovinskog sustava je sigurno održivo. Ono što je ova Vlada odlučila je da nema rezanja mirovina i nema rezanja plaća. To je sasvim sigurno."

Kako ministrica može tako sigurno tvrditi da novca ima, ako ne zna kako se proračun puni? Zato što je Vlada rekla da nema rezanja? Pokušajte istu takvu odluku na osobnoj razini – neka se sastane obiteljsko sijelo i donesite odluku da će od sada biti novca za sve svrhe koje vam trebaju. Bez da razmišljate o obiteljskim prihodima i rashodima, jednostavno – propišite da za sve ima dovoljno!

Pripravništvo na mjestu ministrice

Ovakav debakl mogao se, istina, barem dijelom opravdati neiskustvom ministrice u javnim medijima, jer je politički, u smislu izravnog medijskog nastupa, relativno nova. Međutim, dan kasnije ide ministrica opravdati što je rekla i kaže sljedeće: "Sasvim sam sigurna da ću do kraja mandata biti potpuno upoznata i kompetentna u svim segmentima područja rada. U ovom trenutku prioritetno mi je uspostaviti kontrolu nad svim područjima Ministarstva, a ne ulaziti u tuđe resurse".

Ministrica, dakle, govori o svojim – nekompetencijama. U resoru gdje se upravlja doslovno desetinama milijardi kuna, dakle resoru koji je jači nego li i najveće banke u Hrvatskoj! U tom i takvom resoru – ministrica Nada Šikić, koliko tumačimo njene riječi, uredno priznaje da o funkcioniranju države nema pojma i da će to sve srediti – do kraja mandata! Kraja mandata? Pa što onda radi tu kao ministrica?

Odrađuje pripravnički staž? Vježba se? Sve nas kolektivno drži kao predmet nekog čudnog društvenog eksperimenta i gleda kao se ponašamo?

Podsjetimo – govorimo o ministarstvu koje obuhvaća rad i mirovinski sustav. U području rada imamo hrpu problema – uz to što Hrvatska ima gomilu nezaposlenih, imamo totalno neodgovarajuću obrazovnu strukturu nezaposlenih – desetke tisuća ljudi koji imaju samo osnovnu školu, pa i tisuće kojima u diplomi piše „maturant gimnazije“ i koji su praktično nezapošljivi. Dodajmo tome da je cjeloživotno obrazovanje u Hrvatskoj pri dnu – po tome smo među najlošijima u EU. Potrebne su velike i odlučne reforme.

Što se mirovinskog sustava tiče – zbog više faktora, od masovnih prijevremenih umirovljenja, do sve lošijih podataka o natalitetu – stanje je loše i bit će sve gore. Mirovinski sustav se uvelike naslanja na Državni proračun (onaj za koji ministrica ne zna kako se puni) i tako će ostati još dugo. Mirovinski sustav danas uopće nije ni jednostavan – jer treba uključiti i Drugi mirovinski stup i imati neka znanja i o ulaganjima i općenito radu ovakvog specifičnog tipa fondova. U krajnjoj liniji – treba ih i nadzirati, nisu ni obvezni mirovinski fondovi baš bez grijeha. Imamo i dobrovoljnu mirovinsku štednju i hrpu mirovina po posebnim uvjetima.

No, ministrica, eto, traži cijeli mandat da bi se upoznala sa svime time. Što je do sada radila? Već je bila (i još je uvijek) na funkciji predsjednice Odbora za umirovljenike, mirovinski sustav i socijalnu politiku HDZ-a. Ako si šef stranačkog odbora – valjda se time baviš ili su ta imenovanja reda radi? Valjda se očekivalo da je tako dobro naučila sustav kako bi već prvi dan mogla pokazati kako je bolja od dosadašnjeg SDP-ovog kadra. No, njoj treba ni manje ni više – cijeli mandat.

Zašto se postaje ministar?

U normalnoj državi par je razloga zašto netko želi postati ministar – prvi je da pokaže kako stručno može bolje od onoga prije njega. Radite svoj posao, uspješni ste, no vidite kako postojeći ministar radi loše i kandidirate se želeći pokazati kako ste bolji. Ako vaša politička opcija pobijedi, postajete ministar i ostvarujete svoje ideje i vizije. Narod za četiri godine kaže tko je bio bolji i to je to.

Naravno, ne mora svaki ministar biti stručnjak. Neki resori su toliko široki da je nemoguće naći za sve stručnog ministra – npr. u prometu nema šanse da jedna osoba zna sve, od linijskog autobusnog prijevoza do povezivanja države mrežom malih aerodroma.

Ponekad je stanje u resoru takvo da vam treba dobar manager, a ne čovjek od struke. Recimo, vaš autor, da može birati, za ministra pravosuđa bi predložio nekoga s diplomom Fakulteta organizacije i informatike – jer pravosudni problemi su primarno problemi organizacije i procesa, a ne samih pravnih odluke (u koje se ministar ionako ne smije izravno miješati).

Ukratko, ljudi žele biti ministri jer ili su stručni, ili kao dobri manageri žele reformirati područje koje kao ministri žele preuzeti. A biti stručan ili željeti reformu te se uključiti kao manager – znači godinama i godinama pratiti stanje, razmišljati o novim modelima, iznositi ih u javnosti, ukratko i debelo prije funkcije raditi na sebi i poznavanju svog budućeg resora. Naravno da treba znati i porezni sustav i još puno, puno toga.

Na dan imenovanja – čovjek nema što čekati, preuzima funkciju i provodi svoju politiku.

Kako se uopće dijele funkcije u ovoj Vladi?

Ministrica Nada Šikić u svom području iznimno je stručna osoba – specijalizacija iz neurologije, doktorat iz područja neurologije, naslovno zvanje docenta, primarius. U području biomedicine i zdravstva postigla je praktično najviše što se može postići. Pitanje je zašto ovako stručna osoba uopće ide na mjesto ministrice i to resora kojega, kako se čini, ne zna?

Dok je u vlastitoj struci ekspert kakvog treba samo pohvaliti, ministrica, čini se, uopće nije pohvatala konce čime bi se kao ministar trebala stvarno baviti. Pa ova zemlja i svi mi jednostavno nemamo vremena da ministar četiri godine uči svoj posao! Ministar, posebno ako dolazi iz velike stranke i šef je stranačkog odbora, a Nada Šikić to jest – trebao bi se za svoj resor pripremati sve te godine koje je bio u oporbi i debelo već provoditi novu politiku!

Znate li što se događa kada ministar nema pojma i uči se? Vladaju oni ispod njega – birokracija. Načelnici, pročelnici i drugi niži čelnici, koji jako vole ministre koji nemaju pojma, jer onda zaista i istinski vode ministarstvo, ali ne u cilju općeg dobra, nego onako kako je njima dobro.

Uopće, kako li se u ovoj Vladi dijele funkcije? „Dobar dan, ja bih bila ministrica, nebitno čega!“ I eto, ako je saborska većina tu – evo i funkcije i fotelje. Ostalo naučite usput. Ako to nije političko uhljebljivanje, što onda jest?

Može se postaviti pitanje – što uspješnu liječnicu, specijalistkinju s doktoratom, uopće tjera da ostavi svoje mjesto u struci (koje vrlo vjerojatno i nije nešto lošije plaćeno od ministarskog) i ode u sektor kojim se očigledno ne bavi?

Istina, u svojoj biografiji ministrica piše: „U sustavu mirovinskog osiguranja radi od 2007. i to 3 godine kao član Povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, a 6 mjeseci i predsjednica istog Povjerenstva imenovanog od Vlade RH (…), 2 godine predstavnica RH u Upravnom odboru socijalno-mirovinske asocijacije EUMASS, svih zemalja članica EU“. Koliko je to čini ekspertom za vođenje ministarstva – procijenite sami.

Čini se da nam treba Vlada u sjeni

Hrvatska politika bi možda trebala uvesti anglosaksonski model vlade u sjeni. U tom modelu oporba formira „vladu u sjeni“, podijeli ministarska mjesta „u sjeni“ i ministar u sjeni proučava poteze aktualnog ministra te ih javno komentira – kako bi građani mogli sami zaključiti tko je bolji. U TV emisije se onda zove ministar i ministar u sjeni. Za poteze ministra – pita se ministra u sjeni.

Nekakvu promjenu trebamo. Ministri koji nemaju pojma nisu samo specijalitet ove Vlade, imali smo ih pregršt i u doba prošle, nije se ni SDP nešto iskazao. Za neke od ministara prošlog mandata bi bilo bolje da nisu nikada ni ušli u zgradu ministarstva.

A što se ministrice Nade Šikić tiče, možda bi trebala umjesto ministarske plaće dobivati – pripravničku. Kaže i sama da – uči, pa nema smisla da mi, proračunski platiše, vježbenika plaćamo kao ministra.