ALEKSANDAR Vučić centralna je politička ličnost Srbije i glavno lice Srpske napredne stranke više od deset godina. Djelovao je kao ministar i premijer, a od 2017. godine je predsjednik Republike Srbije. Vučićevu politiku opisuje se kao balansiranje između starih veza s Rusijom i Kinom s jedne strane te novih veza sa Zapadom i Europskom unijom s druge strane. Osim toga, za političko djelovanje Aleksandra Vučića često se navodi da nije u skladu s promicanjem medijskih sloboda jer je pod njegovom vladavinom došlo do značajnog smanjenja slobode izražavanja i nezavisnosti novinarstva.

Počeci političkog puta i uspon kroz Srpsku radikalnu stranku

Vučić je rođen 5. ožujka 1970. u Beogradu. S političkim angažmanom započeo je početkom 1990-ih godina, kada je postao član Srpske radikalne stranke, koja je predvodila politički radikalizam i nacionalizam u Srbiji. Tada je Vučić, poznat po svojoj sklonosti velikosrpskoj ideologiji, postao ključna figura u stranci. U okupiranoj Glini 1995. godine jasno je istaknuo svoje stavove.

"Braćo Srbi, sestre Srpkinje, pozdravljam junački narod srpske Banije, srpske Gline, vas koji ste podigli prvu baklju slobode tamo 26. juna još 1991. godine. Vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili neke srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini. Nikada ovde više ustaška vlast neće moći da dođe...", govorio je Srbima u Glini 1995. godine Vučić.

2020. godine komentirao je taj svoj govor iz 1995.

"Vama se možda ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata koju sam bezbroj puta iznosio, možda se vama ne sviđa istina iz '95. ili se meni ne sviđa neka istina po znacima navoda za koju vi govorite. Ubili ste me napadajući me za Glinu, strašno što sam radio. Što sam radio? Održao govor u kojem sam govorio da se nadam da Krajina neće pasti u ruke Hrvata ili ne znam što. Zar bih se zbog toga trebao ispričati nekome? Zamislite zločinca i fašista Vučića, što je on radio", kazao je predsjednik Srbije 2020. godine.

Tijekom 1998. godine Vučić je postao ministar informacija u vladi Mirka Marjanovića, u vrijeme kada je vođena ratna politika prema Kosovu. Kao ministar Vučić je bio odgovoran za represivne mjere prema novinarima i zabranjivanje stranih televizijskih mreža, što je uključivalo i cenzuru vijesti koje se smatralo neprijateljskima prema režimu Slobodana Miloševića. Ove mjere donijele su mu prijepore s međunarodnom zajednicom i duboko su obilježile njegov politički stil, koji je u kasnijoj fazi njegove karijere postao predmet kritika.

Prelazak u Srpsku naprednu stranku

Iako je izrastao u ključnog člana Radikalne stranke, Vučić je 2008. godine s Tomislavom Nikolićem napustio SRS i osnovao Srpsku naprednu stranku. Odluka o napuštanju radikalnog nacionalizma bila je značajan politički preokret u Vučićevom životu jer je prešao na umjereniji pristup, s naglaskom na europske integracije i ekonomske reforme. SNS je ubrzo postao vodeća stranka u Srbiji, a Vučić je postao njen predsjednik. Ova promjena stava bila je signal za Vučićevu transformaciju od nacionalista do pragmatičnog političara koji je spreman za suradnju s Europskom unijom, ali istovremeno zadržava bliske veze s Rusijom.

Kao potpredsjednik vlade od 2012. do 2014. godine Vučić je bio ključna figura u pregovorima sa Zapadom, posebno u vezi s normalizacijom odnosa Srbije s Kosovom. On je bio jedan od glavnih aktera u provedbi Bruxelleskog sporazuma iz 2013. godine, čiji je cilj bio smanjenje napetosti između Beograda i Prištine te ga je podržala EU.

Premijer i predsjednik: Konsolidacija moći i autoritarni trendovi

Kada je Vučić 2014. godine postao premijer, postao je ključna politička figura koja je preuzela potpunu kontrolu nad vladom. Njegov SNS osvojio je apsolutnu većinu u parlamentu, čime je omogućena stabilnost za koju je Vučić tvrdio da je Srbiji bila nužna za daljnji napredak. Međutim, sve se češće počelo govoriti o autoritarnim trendovima u njegovoj vladavini. Kritičari su ga optuživali za gušenje slobode medija i suzbijanje političke opozicije. 

Vučićeva politika prema medijima postala je predmet brojnih kritika. Pod njegovom su vladavinom neovisni novinari i novinske kuće često bili izloženi prijetnjama, nasilju i tužbama, a vlast je bila optužena za manipulaciju informacijama i dominaciju medijskim prostorom.

Izvještaji međunarodnih organizacija kao što su Human Rights Watch i Freedom House označili su njegov mandat kao period pogoršanja sloboda medija i političkih prava. Osim njih, kritičari Vučićeve vlasti bili su Amnesty International, Reporters Without Borders i Europska komisija, koja je 2019. godine izjavila da se u Srbiji događa "erozija demokratskih institucija".

Predsjednik Srbije: Europska integracija i odnosi sa susjedima

2017. godine Vučić je postao predsjednik Srbije, a njegov drugi mandat započeo je 2022. Iako je dužnost predsjednika u Srbiji u teoriji ceremonijalna, Vučić je koristeći svoje političko iskustvo usmjerio pozornost na ključne nacionalne prioritete, uključujući pristupanje Europskoj uniji i daljnje ekonomske reforme. U praksi, i kao predsjednik Vučić je zadržao svu vlast u Srbiji. Vučić je vladar Srbije, a premijer je postao ceremonijalna funkcija te malo ljudi i zna tko je uopće premijer.

Vladavina obilježena prosvjedima

Nezadovoljstvo velikog dijela stanovništva zbog sustavnog rušenja demokratskih institucija, gušenja medijske slobode i lošeg životnog standarda u Srbiji rezultiralo je višebrojnim prosvjedima u recentnoj povijesti Srbije. Neki od najvažnijih protesta uključuju "1 do 5 miliona" (2018.), prosvjed zbog nasilja nad novinarima (2019.), kao i prosvjed zbog netransparentnosti na izborima (2020.).

Nakon 2020. godine nezadovoljstvo se ponovo rasplamsalo u obliku demonstracija, ponajprije zbog projekta kompanije Rio Tinto, koja za sobom vuče brojne optužbe zbog nepoštovanja ekoloških uvjeta (Australija, Čile, Mongolija). Vučić i SNS najavili su izgradnju novog rudnika litija u Jadru, što je izazvalo velike kontroverze, kao i masovan prosvjed 2021. godine.

U 2024. godini Aleksandar Vučić nastavio je govoriti o Srbiji kao o "ekonomskom tigru Balkana" i hvaliti se svojim uspjesima unatoč činjenici da Srbiju i dalje obilježavaju problemi masovnog iseljavanja i lošeg životnog standarda. 1. studenog, nekoliko minuta prije podneva, urušila se betonska nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Poginulo je 15 ljudi.

S obzirom na to da je povjerenje u državne institucije iznimno nisko te da nitko nije odgovarao za ovu katastrofu, Srbiju su krajem 2024. godine pogodili masovni protesti diljem zemlje. Demonstracije predvode studenti sa srpskih fakulteta. Ubrzo im se pridružio ostatak stanovništva, nezadovoljan dugogodišnjom upravom Vučića i SNS-a. 

Aleksandar Vučić ostaje politički lider Srbije unatoč ozbiljnim optužbama za kršenje građanskih prava, gušenje medija i autoritarno upravljanje zemljom.