NIZ LOŠIH i nesmotrenih odluka na planini mogao bi austrijskog alpinista Thomasa Plambergera (36) stajati slobode. Optužen je za ubojstvo iz nehaja nakon što je njegova partnerica Kerstin Gurtner (33) preminula od hladnoće tijekom zimskog uspona na najviši austrijski vrh, Grossglockner.

Tragedija se dogodila 18. siječnja ove godine, a suđenje koje će odlučiti o njegovoj krivnji zakazano je za 19. veljače. Plamberger je, između ostalog, odbio spašavanje helikopterom i utišao telefon dok su ga spasioci pokušavali kontaktirati. Gotovo godinu dana nakon tragedije, detalji uspona koji je završio smrću lede krv u žilama, piše El Pais.

Kobnog dana, par je započeo uspon na Grossglockner (3798 m) u 6:45 ujutro, odabravši dugačku i tehnički zahtjevnu rutu jugozapadnim grebenom, posebno opasnu zimi. Nešto iza 13 sati, na manje od 250 metara od vrha, na najtežem dijelu rute, njihov napredak je stao.

Podlegla hipotermiji

Ubrzo ih je uhvatila noć, a svjetla njihovih naglavnih lampi bila su vidljiva iz doline, što je alarmiralo spasilačke službe. Helikopter je poslan po njih nakon 22 sata, no usred sve jačih naleta vjetra, Thomas Plamberger je, na opće iznenađenje, odbio spašavanje.

Nastavili su s usponom, no Kerstin Gurtner nikada nije stigla do vrha, s kojeg bi se lakšim putem mogli spustiti do skloništa. Spasioci su njezino tijelo pronašli sljedećeg jutra, samo nekoliko metara ispod vrha. Podlegla je hipotermiji u mećavi s vjetrom do 70 km/h i temperaturom od -20°C.

U izjavi policiji, Plamberger je tvrdio da je odbio helikopter jer su oboje bili dobro i namjeravali su dovršiti uspon. Rekao je da je njegova partnerica "ubrzo nakon toga" počela "pokazivati sve veće znakove iscrpljenosti". Unatoč tome, odlučili su nastaviti, vjerojatno procjenjujući da će im dolazak na vrh olakšati silazak.

Policija sada istražuje zašto Plamberger nije odgovarao na poruke i pozive spasilačkih službi, na što on tvrdi da pozive nije čuo jer mu je mobitel bio utišan.

Ključni trenuci istrage

Plamberger je konačno nazvao spasioce u 0:30, no iskazi o tom pozivu se razlikuju. Spasioci tvrde da je razgovor bio nejasan, dok on inzistira da je jasno zatražio pomoć. U svakom slučaju, bilo je prekasno - vremenski uvjeti više nisu dopuštali let helikoptera.

Spasilački timovi krenuli su u potragu pješice. Prema njegovim riječima, alpinist je ostao uz partnericu do 2:00 ujutro, a zatim je krenuo potražiti sklonište na suprotnoj padini. Pomoć je ponovno pozvao tek u 3:40.

Državno odvjetništvo u Innsbrucku optužilo je Plambergera za ubojstvo iz nehaja zbog teške nepažnje, navodeći nekoliko ključnih točaka. Kao prvo, smatraju da je jedna od najvećih pogrešaka bila povesti osobu s malo planinarskog iskustva na tako zahtjevan zimski uspon po lošoj vremenskoj prognozi.

U planinama je najiskusnija osoba uvijek odgovorna za svoje suputnike, a težina uspona trebala bi se prilagoditi sposobnostima onog manje iskusnog. Tužiteljstvo također ističe da su, s obzirom na kraće zimske dane, uspon trebali započeti najmanje dva sata ranije.

Niz upitnih odluka

Spasioci su žrtvu pronašli bez jakne za hitne slučajeve i nije bila zaštićena od vjetra, što tužiteljstvo smatra još jednim propustom. Uz to, još uvijek je nosila teški ruksak. Jedan od najšokantnijih detalja istrage je njezina oprema: nije nosila planinarske, već mekane snowboarderske čizme, a na leđima je imala snowboard.

Svatko s minimumom iskustva zna da se takav greben ne može svladati u takvim čizmama, a nošenje snowboarda je poput nošenja sidra. Postavlja se pitanje gdje je bilo Plambergerovo iskustvo da spriječi takvu pogrešku? Kao iskusniji član, trebao je donijeti odluku o povratku čim se vjetar pojačao, a prije najzahtjevnijeg dijela rute.

Tužiteljstvo ga tereti i da nije na vrijeme poslao signale za pomoć te da je ignorirao pozive spasilačkih službi. Dok tužitelji namjeravaju dokazati da je optuženi počinio niz fatalnih pogrešaka kao odgovorna osoba, obrana tvrdi da se radilo o nizu nesretnih slučajnosti.

Mnoga pitanja ostaju bez odgovora koje može dati samo optuženik: Jesu li odluke donosili zajednički? Je li on nametao svoje odluke? Zašto Kerstin Gurtner nije sama pozvala pomoć? Jesu li zaista imali podjednako iskustva, kako tvrdi Plamberger, ili je njoj, unatoč fizičkoj spremi, nedostajalo iskustva, kako navode drugi izvori?

Kakva je bila njihova komunikacija? Odluka suda mogla bi uvesti novu eru u definiranju odgovornosti unutar planinarskih timova.