INŽENJER i profesor sa sveučilišta Perdue u SAD-u Jerry Woodall otkrio je način korištenja aluminijske slitine za izdvajanje vodika iz vode, za koji smatra kako bi mogao zamijeniti fosilna goriva.

Tom metodom nisu potrebni spremnici vodika, jer se on stvara prema potrebi. Radi se o kuglicama legure aluminija i galija koje u reakciji s vodom stvaraju vodik. Naime, aluminij se lako veže s kisikom, zbog čega se koristi i u raketnim gorivima, pa izdvaja kisik oslobađajući vodik iz molekule vode.

U normalnim uvjetima, oko aluminija bi se stvorio sloj koji bi onemogućio daljnju reakciju. Upravo zato je za proces ključan galij, jer sprečava oksidaciju površine aluminija dozvoljavajući tako reakciji da se odvija dok se on u potpunosti ne potroši.

Nusprodukt reakcije, koji bi se mogao čak i reciklirati za dobivanje aluminija,  je galij i aluminij-oksid, dok se kod izgaranja vodika u motoru oslobađa samo voda, što ga i čini najčišćim gorivom.

Purdue Research Foundation vlasnik je ovog patenta, a tvrtka AlGalCo LLC. već je dobila ekskluzivna prava za komercijalizaciju postupka.

Woodall je do otkrića da legure aluminija i galija spontano stvaraju vodik došao sasvim slučajno još 1967. radeći kao istraživač u industriji poluvodiča.To istraživanje, namijenjeno razvoju novih poluvodiča za računala i elektroničke aparate, dovelo je do napretka u komunikaciji putem optičkih vlakana i svjetlosnim diodama, te razvoja modernih tranzistora za mobitele i dijelove solarnih ćelija za napajanje svemirskih modula, poput onih na Mars roveru.

Galij se ne troši u procesu, jedino bi trebalo nadomjestiti aluminij, po mogućnosti koristeći obnovljivi izvor energije. To je olakotna okolnost zbog činjenice da je galij danas puno skuplji od aluminija. Kada bi došlo do masovne proizvodnje, tvornice bi vjerojatno odgovorile proizvodnjom niskokvalitetnog galija dovoljnog za proces, dok zasad rade samo visokokvalitetni i to isključivo za industriju poluvodiča.

Ova tehnologija mogla bi se koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem i naći primjenu prvenstveno u automobilskoj industriji, no zasad je još uvijek neisplativa.

Trenutno kilogram aluminija košta oko 2 dolara, i po toj cijeni nemoguće je isporučiti proizvod ekvivalentan cijeni od 1 dolara po litri (imajte na umu da su to cijene na američkom tržištu).

No vrijeme fosilnih goriva sve više se bliži kraju i za očekivati je da će čisti vodik postati gorivo budućnosti. Već sada se zna da je njegova prosječna iskoristivost u gorivim ćelijama 75%, dok je ona vodika iz fosilnih goriva 40%, a motora s unutarnjim izgaranjem tek 25%.

Cijeli proces velik je korak naprijed prema masovnoj uporabi vodika u industriji, pošto se dosada smatralo kako je on apsolutno neisplativ. Prvenstveno zbog visoke cijene proizvodnje, no i zbog činjenice da se ne radi o idealnom plinu, što je transport učinilo skupim budući da spremnici uvijek sadrže manje vodika nego ostalih plinova.