VANJSKOPOLITIČKI analitičar Branimir Vidmarović u emisiji Novi dan analizirao je situaciju na Bliskom istoku, s naglaskom na odnose velikih sila u Siriji i Iraku te budućnost sukoba između Washingtona, Tel Aviva i Teherana, piše N1.

Komentirajući memorandum o razumijevanju između Sjedinjenih Država i Irana, Vidmarović je ocijenio kako on predstavlja potpunu prevlast Teherana. "Ukratko, to bismo mogli nazvati porazom SAD-a u širem smislu. Svih 14 točaka memoranduma idu na ruku Teheranu. Ondje nema gotovo ničega što je SAD tražio ili što bi odgovaralo Izraelu. Dakle, potpuna dominacija teheranskog položaja, čak i u detaljima", kazao je.

Netanyahu je stao na loptu

Analitičar se osvrnuo i na Izrael, koji je uglavnom bio isključen iz izravnih pregovora. "Imamo i izraelski kontekst, Benjamin Netanyahu je očito shvatio da je bolje da u ovom trenutku stane na loptu. On je politički ipak vrlo iskusan igrač, zna kada treba stati i pričekati. S napadima na Libanon je trenutačno gotovo, međutim, izraelska vojska ne namjerava se povlačiti iz Libanona", rekao je.

"Na rubu je sukoba; ako se bilo što dogodi, izraelska vojska će odgovoriti i napasti, a primirje će se ponovno raspasti jer će Teheran uzvratiti umjerenom eskalacijom sa svoje strane", dodaje Vidmarović.

Izraelska okupacija Libanona

Vidmarović smatra da bi izraelska okupacija južnog Libanona mogla potrajati. Podsjeća da je posljednji put izraelska vojska ostala u Libanonu 18 godina, od 1982. do povlačenja 2000. godine nakon poraza od Hezbolaha. "Čini mi se da će južni Libanon ostati pod okupacijom na neodređeno, dugo vrijeme, poput Golanske visoravni. To može biti pod izraelskom okupacijom koliko god bude trebalo", smatra on.

Osvrnuo se i na Siriju, susjeda Libanona i Izraela. "Tu je i Sirija; izraelske snage bile su u Siriji i prije sukoba s Teheranom. Kada je Ahmed Al-Šara, džihadist-milenijalac, došao na vlast u Siriji i obećao transformaciju države, Izrael mu nije vjerovao te je na svoju ruku krenuo uništavati sve snage koje su u Siriji mogle biti povezane s Hezbolahom", pojasnio je.

Interesi velikih igrača

"Ni Turskoj ni Izraelu nije u interesu snažna i jedinstvena Sirija. Niti snažan Irak. Oni ondje djeluju sa svoje strane. Bez obzira na to što Irak i Sirija nisu bili izravno uvučeni u sukob, zbog broja i snage igrača - Irana, Turske, SAD-a i Izraela - potpuno su nemoćne pred tim silama", kaže Vidmarović.

"Irak je prilično slaba zemlja u stalnoj krizi. Sirija je druga priča jer je donedavno bila mjesto gdje se utjecaj Irana značajno širio i gdje je Turska jačala svoju poziciju. Tada se pojavio Al-Šara i odlučio centralizirati vlast, a odjednom je stigla neočekivana i šokantna potpora Zapada.

Al-Šara, koji je donedavno figurativno 'sjekao glave', postao je demokratski lider u odijelu i 'dragi sugovornik' Bijele kuće, kao da je pohađao Harvard", slikovito je opisao analitičar. "Iz svega toga proizlazi širi zaključak da je Izraelu u interesu da se situacija u Siriji nikada u potpunosti ne smiri", zaključuje Vidmarović.