Foto:123rf

"EUROPSKA UNIJA bila je plemeniti san, ali kako to već biva sa snovima, problem je kada se snovi sudare sa stvarnošću. Naprosto nije moguće održati ekonomsko jedinstvo i jedinstvenu monetarnu politiku među različitim državama od kojih svaka ima svoju fiskalnu politiku", analizira Business Insider.

Da je nešto loše unutar same strukture zajednice pokazao je prvi znak - dug država članica. Njemačka je godinama kreditima pomagala siromašnije članice EU, kako bi iste kupovale njemačku robu.

I druge zemlje izvoznice unutar Unije učinile su isto, pa se ta trgovinska neravnoteža negdje morala odraziti, piše Business Insider. Odrazio se u dugovima Grčke, Italije, Španjolske, Portugala te Irske. Ako se tome pridodaju političke tenzije izazvane migrantskom rizom i potencijalnim Brexitom, raspad Europske unije sasvim je realna mogućnost.

Pet je najvećih rizika s kojima je suočena Europska unija.

Kriza talijanskih banaka

Talijanski bankarski sustav urušava se zbog loših kredita - neotplaćeni krediti čine gotovo 20 posto ukupnog talijanskog bankarskog sustava. Neke banke na jugu Italije drže čak 40 posto takvih kredita (na primjer,  čak i u vrijeme najgore bankarske krize, udio neotplaćenih kredita u SAD nikada nije premašio 3.5 posto, dok je u Italiji trenutačno šest puta veći).

Kolaps  tamošnjeg bankarskog sustava rizik je za čitavu Europu. Italija je osma najjača ekonomija svijeta, tek nijansu slabija od Indije. Njezin ekonomski utjecaj na Europu, ali i na globalnu ekonomiju, doveden je u pitanje.

Nestabilnost Grčke

U usporedbi s Italijom, Grčka je trenutno u boljoj poziciji, no samo zato što je bitna iz drugih razloga. Ta je zemlja glavni ulaz EU kroz koju je ušlo stotine tisuća Sirijaca, Iračana i ostalih koji pokušavaju živote spasiti u Europi. Bogatijim zemljama, naročito Njemačkoj, naprosto je nužno surađivati s Grčkom kako bi mogle kontrolirati izbjeglički val. Pritom je uloga Grčke iznimno važna.

Ona je sada nulta točka dviju kriza koje pogađaju Europu zadnjih godina: dužničke krize (u kojoj Njemačka inzistira na strogim rješenjima) i izbjegličkog vala. zemalja. Izbjeglička kriza već je postala humanitarna katastrofa i situacija će se i dalje pogoršavati.

Raspad Schengena

Teroristički napad u Parizu doveo je do strožije kontrole granica koje su dotad bile otvorene. Napadi su mnoge Europljane uvjerili kako je migracija muslimana prijetnja njihovoj sigurnosti, stoga se početna dobrodošlica pretvorila u ksenofobiju.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, jedna od glavnih lidera EU, našla se zato pod jakim pritiskom njemačkih birača koji se protive njezinoj migrantskoj politici.

Turska kao dio Europske unije

EU očajnički traži rješenje teške situacije, stoga razmišlja i o tome da Tursku primi kao novu članicu, a zauzvrat bi ona zadržava većinu migranata na svojem teritoriju.

Ulazak Turske u EU mogao bi blokirati Cipar koji jest mali otok i država, ali ima jednako pravo glasa baš kao i Njemačka ili Francuska i može vetom spriječiti dogovor ostatka EU s Turskom. Turska, naime, ne priznaje ciparske putovnice niti dozvoljava ciparskim brodovima da se usidre, kao ni avionima da slijeću na njezin teritorij.

Jedino je rješenje da velike ekonomske sile Europske unije nametnu svoju volju manjim državama poput Cipra. A prilično je izgledno da će EU ignorirati probleme Cipra.

Brexit

Još jedna prijetnja stabilnosti Europske unije jest i referendum na kojem će ovog ljeta Britanci odlučiti žele li i dalje biti dio "velike obitelji" koja se zove Europska unija. Ako bi Velika Britanija napustila EU, radilo bi se o opasnom presedanu. Brexit bi izazvao posljedice koje bi se odrazile na svjetsku trgovinu te kretanje valuta.

Dva moguća ishoda

Dva su moguća ishoda za izlazak EU iz financijske krize zbog nagomilanih dugova članica EU i neuravnoteženih budžeta. Želi li imati ujedinjenu Europu, europska bi elita trebala preuzeti dug svih zaduženih zemalja i po nekoj formuli, koja bi se svidjela jedino nekom europskom birokratu, podijeliti ga među članicama. U tom bi slučaju svaka država članica morala napraviti rebalans proračuna.

Euro bi takvom podjelom duga počeo slabiti, a i Njemačka bi u tome trebala sudjelovati. Ipak, zašto bi ona to učinila kada 40 posto njenog BDP-a proizlazi iz izvoza, dok polovicu proizvoda prodaje članicama EU.

Povratak nacionalnih valuta?

Prema drugom scenariju, države se neće znati izboriti s drugovima, stoga će se svaka vratiti svojoj nacionalnoj valuti. Tkave bi valute vjerojatno bile mnogo slabije u odnosu na njemačku marku, koja bi u tom slučaju ponovno bila uvedena.

Na kraju, to bi ojačalo i američki dolar. Takav bi scenarij eventualno odgovarao američkim turistima, no imao bi katastrofalne posljedice po globalnu ekonomiju.