EUROPSKA komisija i Sveučilište Surrey napravili su svojim projektom RemoveDEBRIS značajan korak prema smanjenju sve veće količine otpada u svemiru. Naime, prošle su godine lansirali satelit koji bi tijekom svoje misije trebao testirati nekoliko mogućnosti čišćenja svemirskog smeća.

Tako su nekoliko mjeseci nakon lansiranja, uspješno testirali mrežu kojom su, poput ribara, uhvatili objekt u orbiti, a prije samo nekoliko dana, provjerili su funkcionira li druga opcija hvatanja objekata u svemiru tako što su ispalili harpun i njime uhvatili objekt koji su prije toga sami ispalili u svemir.

I ovo testiranje pokazalo se uspješnim, a rezultiralo je i vrlo zanimljivom videosnimkom cijelog procesa.

S obzirom na to da u našoj orbiti kruži oko 750.000 predmeta većih od jednog centimetra, odnosno više od 7000 tona otpada, upitali smo našeg poznatog popularizatora znanosti, stručnjaka za svemirske letove i umirovljenog voditelja planetarija Tehničkog muzeja Antu Radonića kako on gleda na problem otpada u orbiti našeg planeta i koliko je optimističan oko ovog projekta čišćenja svemira.

Njegovi odgovori nisu bili ohrabrujući.

Vidjeli smo da je krenula druga faza testiranja satelita koji bi trebao demonstrirati postupak čišćenja otpada koji smo ostavili u svemiru. Znači li to da su svemirske agencije ozbiljno shvatile problem svemirskog onečišćenja?

Ovaj sadašnji satelit samo služi kao jedan tehnološki demonstrator. Sve što radi, radi s objektima koje je on ponio sa sobom. Znači, mrežom i harpunom hvatao je stvari koje je ponio u svemir; nije hvatao već postojeći otpad u orbiti.

Naime, još nije odobren novac za početak pravog čišćenja otpada.

Radi li se o prvom ozbiljnom koraku prema čišćenju otpada u svemiru?

Da, to jest prvi korak. Europska svemirska agencija planirala je 2023. godine lansirati prvi satelit koji će konkretno čistiti otpad u orbiti. No kako sada vidim, već su to odgodili za 2025. godinu. Znači, tek će najranije za šest godina krenuti s pravim čišćenjem.

Tada namjeravaju uloviti jedan stari satelit koji je težak nekoliko tona i usmjeriti ga u atmosferu kako bi tamo izgorio. Dakle, jedino konkretno što oni sada imaju u planu jest da za šest godina ulove jedan stari, europski, teški satelit. Samo to.

To ne zvuči kao ambiciozan plan s obzirom na to koliko otpada imamo u orbiti oko našeg planeta.

Da! Kada uzmete u obzir da se radarom prati nekih dvadesetak tisuća objekata većih od 10 centimetara, a da ih ima još više stotina tisuća od centimetar na dalje, jasno je da se treba napraviti mnogo više.

Naime, problem je u ravninama. Svaki objekt ima neku svoju ravninu orbite i vi ne možete s nekim satelitom koji lovi objekte tako lako prijeći iz jedne u drugu. Zatim, sve te ravnine drugačije su nagnute. Neke su nagnute prema ekvatoru pod 50 stupnjeva, a neke su gotovo polarne. Tako da će satelit moći u atmosferu urušiti samo nekoliko satelita koji su u istoj ravnini.

A otpad se nalazi u toliko različitih orbita da se čovjek hvata za glavu i pita što se uopće može napraviti.

Koliko je taj otpad opasan za nas?

Problem su veliki objekti jer ako se veliki objekti sudare, nastat će još više otpada. Tako da je agencijama primarna zadaća srušiti u atmosferu neki veći satelit kako bi smanjile opasnost od dodatnog zagađenja, ali i od toga da dio satelita padne na Zemlju. Naime, postoji mogućnost da veći satelit ne izgori cijeli prilikom ulaska u atmosferu i da će neki njegov dio pasti na Zemlju.

Stoga agencije imaju za cilj u sljedećem desetljeću srušiti jedan teški satelit u atmosferu i tako početi s čišćenjem.

Koliko bi trebali počistiti takvih velikih satelita da se postigne značajna promjena?

Trebali bi svake godine ubaciti u atmosferu pet teških satelita. Ako bi to uspjeli napraviti, smanjila bi se opasnost od lančane reakcije, odnosno od toga da se svakim novim sudarom počne povećavati broj krhotina.

Lančana reakcija je zapravo najgora moguća opcija jer bi se moglo dogoditi da će naposljetku biti toliko krhotina, da za 20 godina više nećemo moći letjeti u svemir.

Dakle, opet radimo istu stvar, ignoriramo problem dok nije prekasno? Slično kao što smo napravili sa stakleničkim plinovima ili onečišćenjem mora.

Da. Pazite, oni su čak nedavno zaključili kako im je preskupo lansirati i ovaj satelit koji sam spomenuo, koji bi trebao čistiti konkretan otpad. Tako da su sada uveli jednu promjenu. Naime, s obzirom na to da su zaključili da je preskupo lansirati satelit koji bi riješio samo jedan teški objekt, odlučili su napraviti satelit koji će imati višestruku ulogu.

Znači, više nije ideja da taj satelit samo hvata neki objekt i baca ga u atmosferu, već bi on trebao služiti i za servisiranje. Recimo, on bi mogao dopremiti gorivo do nekog drugog satelita, servisirati ga, dodati neki uređaj i slično. Tako da oni već sada prelaze na neki satelit koji neće samo čistiti, već bi trebao raditi i druge stvari.

Teško da će uspjeti s jednim satelitom srušiti u atmosferu više objekata jer to zahtijeva puno goriva, tako da im je sada postalo preskupo lansirati u svemir satelit koji će samo počistiti jedan objekt.

Dakle, da bi se postiglo nešto konkretno, trebali bismo svake godine u atmosferu strmoglaviti pet satelita, a mi tek za 6 godina planiramo lansirati prvi takav satelit, s time da je postalo upitno hoće li taj satelit imati samo tu ulogu ili će ga upotrebljavati i za druge stvari.

Da, mi smo strašno zagadili naše orbite. Toliko toga kruži oko Zemlje da je to nevjerojatno. Sada planiraju u narednim godinama u svemir poslati još tisuću satelita za internet, tako da će se u budućnosti strahovito povećati njihov broj, a mi još nismo ni počeli sa čišćenjem.

Za koji dio ovog projekta vjerujete da će biti uistinu koristan?

Ovaj europski satelit ima jedno jedro koje će testirati u zadnjoj fazi demonstracije. To jedro trebalo bi služiti kao kočnica koja bi trebala omogućiti satelitu da se brže strmoglavi u atmosferu Zemlje. Trebao bi ga pred kraj misije otvoriti i onda ćemo moći pratiti koliko će mu trebati vremena da s tim jedrom uleti u atmosferu.

Ta jedra mogli bi imati svi sateliti u budućnosti. Ona ne bi zauzimala puno prostora, bila bi samo mali dodatak na satelitu, a satelit bi s njima barem za nekoliko godina smanjio svoj boravak u orbiti.

To bi se, recimo, u budućnosti moglo češće primjenjivati, jedino je pitanje kako svima narediti da koriste takav mehanizam.

Postoje li neki zakoni koji reguliraju koliko se toga smije slati u orbitu?

Zapravo i ne. Postoje samo neki dogovori i preporuke što napraviti da se smanji opasnost od neke eksplozije. Nema prave zabrane ili određenog ograničenja broja satelita koje se šalje u orbitu. Jednostavno se broj satelita množi.

Dakle, niste baš optimistični?

Što se tiče broja satelita, ne vidim na koji način bi se on mogao smanjiti. Njihov broj se stalno povećava. Ne znam što bih Vam rekao za projekt čišćenja.

Mogao bih to usporediti s udarom asteroida u naš planet. Mnogi smatraju kako je vjerojatnost za to mala, to se događa jednom u tisuću godina, i onda se ništa oko toga ne poduzima. Ulažu se milijarde za izviđanje u svemiru, što koja strana radi, a nitko ne želi uložiti u sustav otkrivanja asteroida.

Tu su ljudi isto zakazali. Bilo je toliko mogućnosti da se financiraju neki sateliti koji bi bili recimo na putanji Venere i koji bi nadgledali da nas ne pogodi neki asteroid koji dolazi iz pravca Sunca. Ljudi računaju na to da je mala vjerojatnost da će nas nešto pogoditi i nitko nije spreman financijski uložiti u sustav obrane. A uvijek nas može iznenaditi neki asteroid, pogotovo jer nismo učinili sve što smo mogli.

Problem su samo financije?

Ne, problem su i dogovori. Recimo, Europska svemirska agencija napravila je jedan iskorak, ona zapravo prednjači s ovim demonstracijama čišćenja orbite. No da se bilo što odobri, prvo se moraju sastati ministri svih europskih zemalja. Tako da je vrlo teško doći do konačne odluke – idemo financirati neki projekt. Tek ćemo, primjerice, krajem ove godine saznati što će biti s financiranjem satelita za čišćenje koji bi se trebao lansirati 2025. godine. Znači, nitko još ne govori o broju tih satelita. Nitko ne može obećati što će se točno financirati kada se oko svega prvo moraju dogovoriti političari.

Dakle, ja ne vidim načina kako smanjiti broj objekata u orbiti. Ja samo vidim neku šansu, koja već kasni s provedbom, da se barem eliminiraju ti veći sateliti i opasnost od dodatnih krhotina. Iskreno, sumnjam da ćemo uspjeti smanjiti količinu otpada. Otpad će se samo povećavati.