TRI MLADE djevojke sa zelenim šljokicama na licima i marama iste boje oko vrata ozbiljnih lica ispred zgrade argentinskog senata ovog četvrtka u neutješnom zagrljaju razočarano su dočekale vijest o odbijanju donošenja zakona kojim bi se omogućio abortus u ovoj zemlji. S druge strane, ogrnuti s plavom bijelim nacionalnim zastavama i široko rastegnutim osmijesima protivnici pobačaja bilježili su mobitelima trenutak svoje pobjede. I jedni i drugi masovno su pred senatom unatoč kiši čekali trenutak odluke.

Nakon, kako je argentinski mediji nazivaju, povijesne rasprave, koja je trajala više od 12 sati, senat u toj zemlji ipak nije izglasao legalizaciju abortus ovog četvrtka. Iako je prijedlog prema kojem bi pobačaj bio moguć do 14. tjedna trudnoće prošao ovog lipnja u donjem domu parlamenta, 38 članova senata koji su bili protiv novog prijedloga nadglasalo je ostalih 31. Prema procjenama, ovisi je li riječ o službenim ili onim aktivista, ilegalno se u Argentini godišnje obavi između 350 000 i 500 000 pobačaja. Tako je u ovoj zemlji na snazi ostao vrijediti rigorozan zakon star skoro sto godina prema kojem je isti moguć samo u slučaju silovanja te ako je zdravlje žene ugroženo. I to unatoč činjenici da se Argentina posljednjih godina smatra jednom od najprogresivnijih zemalja Južne Amerike koja je 2010. godine ozakonila i istospolne brakove, a dvije godine kasnije omogućila transrodnim osobama besplatnu operaciju i samostalni odabir spola u službenim dokumentima. U novom sukobu, zemlje koja se i poput naše često dijeli na progresivnu i konzervativnu, ovog puta potonja je izvojevala pobjedu.

Tradicija protiv progresivnosti

Pitanje pobačaja i u Argentini, kao uostalom i kod nas ,ideološko je pitanje na kojem se lome oštrice tradicionalnih i progresivnih koplja. Čak ni prethodna „moderna“ predsjednica Cristina Kirchner u vrijeme svoja dva mandata na čelu države nije se usudila otvoriti ovu debatu u donjem domu parlamenta. Ipak, prošlog tjedna kao članica senata glasala je „za“. 

U kontekstu Južne Amerike i sama rasprava je napredak

I to je pokazatelj promjena, doduše, sporih koje se po pitanju pobačaja odvijaju u Argentini. Ipak, u kontekstu Južne Amerike, dijelu svijeta, koji najviše zaostaje po pitanju prava žena na slobodno odlučivanje o svom tijelu i to je neki napredak.

Naime, tek Kuba i Urugvaj imaju pobačaj ozakonjen u obliku kakav je on u većini europskih zemalja.

U Meksiku je dozvoljen u nekim saveznim državama poput glavnog grada, i to od 2017. godine, dok je u Chileu prošle godine omogućen u slučaju nasilja, incesta, ako ugrožava život majke ili abnormalnosti fetusa.

Brazil, također konzervativna zemlja s mnogobrojnim katoličkim i evangeličkim stanovništvo upravo čeka rasprava o legalizaciji pobačaja.

„Argentina 21. stoljeća integrirana u svijet i predvođena predsjednikom Mauricijom Macrijem nastavlja svoj razvoj s povijesnim dugom prema ženama – legalnim pobačajem“, piše španjolski El País.

„Nitko ne može zaustaviti val nove generacije“

No progresivni političari u Argentini su optimistični.

"Ovo danas nije poraz, kažem to ovim djevojkama koje su vani. Ovo je velika pobjeda jer smo uspjeli ovo pitanje postaviti kao nacionalnu debatu. Nitko ne može zaustaviti val nove generacije. Bit će novi zakon, imat ćemo novi zakon“, kazao je, kako piše argentinski La Nacion, progresivni senator Pino Solanas. 

Senatori siromašnih regija pod utjecajem crkve glasali su protiv

Ovakav rezultat, analiziraju argentinski mediji, posljedica je utjecaja senatora sjevernih regija koje su najsiromašnije i najmanje naseljene – čak 23 senatora koji su bili protiv zakona potječe od tamo. Kako to obično biva, utjecaj crkve na tom području je ogroman, bilo da je riječ o fizičkoj prisutnosti ili simboličkoj moći.

Osim toga, u Argentini, iako je laička zemlja, Crkva ima privatno obrazovanje u svojim rukama. Utjecaj klerika na političke strukture je neskriven.

Uloga sjevernih senatora u porazu donošenja zakona o pobačaju je jasan dokaz toga, piše El Pais.

18 posto smrti trudnica uzrokovano ilegalnim pobačajima

Situacija s ilegalnim pobačajima kao i u ostalim zemljama, gdje je zabranjen, predstavlja izuzetnu opasnost za žene.

Prema izjavama ministra zdravlja Adolfa Rubinsteina godišnje 350 000 žena ilegalno pobaci. Brojke aktivistkinja za prava žena kreću se oko 500 000.

Komplikacije zbog ilegalnih pobačaja glavni su uzrok smrti trudnica. Čak 18 posto trudnica koje su umrle, podlegnu zbog komplikacija uzrokovanih ilegalnim pobačajima. A između 45 000 i 60 000 bude ih hospitalizirano iz istih razloga.

Utjecaj crkve  - ekskluzivitet manje razvijenih zemalja

Ovaj udarac na prava žena na globalnoj razini dolazi nakon izvojevanja pobjede u katoličkoj Irskoj koja je na referendumu odlučila legalizirati slobodu žena da odlučuju o vlastitom tijelu.

Utjecaj Katoličke crkve barem kad je riječ o pobačaju postaje tako ekskluzivitet manje razvijenih zemalja. U posljednjih pedeset godina, piše The Guardian, više od 40 posto katolika, 1,2 milijarde žive u Srednjoj i Južnoj Americi. Njihov broj posljednjih desetljeća raste ponajviše u subsaharskoj Africi – od 45 milijuna u 1970. godini, do 176 milijuna 2012. godine. Azija je također dio svijeta gdje katolicizam širi svoj utjecaj – tamo je 12 posto katolika, odnosno 137 milijuna vjernika.

U Argentini predstavnici crkve prvo su stajali sa strane, a potom se masovno uključili

Argentinski biskupi u početku su stajali sa strane i prepuštali konzervativnim udrugama da „vode bitku“.

„Osim utjecaja Crkve u Argentini, koja je u konačnicu (negativno) utjecala na javnu raspravu o proširenju prava na pobačaj, moramo spomenuti i konzervativni aktivizam, kakav niče danas po čitavom svijetu – pa i u Hrvatskoj, kao što znamo – a koji predstavlja hibridnu formu političkog diskursa koji je poveziv s dominantnom strujom katoličke teologije, ali i desno orijentiranom politikom te populizmom (često se pri propagiranju ovih ideja čuju izrazi poput 'obiteljske vrijednosti', 'poštovanje prema životu' itd.). Uzevši u obzir savez ove političke opcije i Crkve, ne možemo biti iznenađeni razvojem događaja u Argentini. I sam je predsjednik Mauricio Marci protivan pobačaju“, komentirala za Index teologinja Greta Grakalić Rački s riječkog Filozofskog fakulteta.

Papa Franjo usporedio je pobačaj s nacističkim metodama

Biskupi su pred odlučivanje organizirali masovne mise i javno pozivali političare kako da glasaju. Metoda koja možda za Hrvatsku nije začuđujuća, no u razvijenim demokracijama predstavlja opasno uplitanje Crkve u svjetovne poslove.

I iako broj katolika u Argentini opada – 1995. godine bilo ih je 87 posto, ove godine ih je 65 posto – papa Franjo, Argentinac, još uvijek je moćna ličnost u zemlji.

Kako je vrijeme odmicalo, više crkvene strukture preuzimale su konce u svoje ruke. Papa Franjo u ožujku ove godine napisao je pismo svojim sunarodnjacima kako im prioritet treba biti „obrana života i pravde“.

A nedavno je u Rimu, koristeći se selektivnim argumentima, pobačaj usporedio s nacističkim metodama.

„Prošlo stoljeće cijeli svijet se skandalizirao s onim što su radili nacisti kako bi pročistili rasu. Danas radimo isto, samo s bijelim rukavicama“, rekao je papa Franjo.

„Povezanost s tako snažnim simboličkim autoritetom itekako je utjecao na javno mnijenje. Biskupi su se uključili nešto kasnije, da, ali promišljeno – s naslovom priopćenja „U poštovanju života“ i naglaskom na dijalogu koji je inkluzivan za sve građanke i građane – kršćane/ke i nevjernike/ce, koji također mogu razumjeti 'dar života'. Također, naglasili su dužnost seksualnog obrazovanja koje vide kao put ka ispravnom izboru, što bi bio, dakako, restriktivan zakon o pobačaju“, objašnjava Grakalić Rački.

„Crkva se umiješala u raspravu u kojoj joj nije mjesto“

"Crkva se umiješala u raspravu u kojoj joj nije mjesto, nije poštovala demokratsku debatu i zauzela je ekstremističku poziciju nazivajući nacistima nas koji smo glasali za ovaj zakona“, kazala je zastupnica donjeg doma Silvia Lospennato za argentinski La Once Diez/Radio de la Ciudad.

S druge strane, Grakalić Rački ipak ukazuje na Južnu Ameriku kao mjesto najnaprednije katoličke doktrine - teologije oslobođenja.

„Južna Amerika je mjesto gdje se rađala i cvjetala teologija oslobođenja, jedna o najprogresivnijih struja unutar suvremene religioznosti – no, kako vidimo, ona je često marginalna u odnosu na ideologiju dominantne Crkvene hijerarhije, vjerojatno zbog danas dosta nepopularnih, lijevih, pa i komunističkih tendencija. Također, za čitavu teologiju - bila ona lijeva, progresivna ili konzervativna - postavlja se pitanje čujnosti ženskih glasova i političke relevantnosti ženskih iskustava – bile one dio Crkve ili ne. Zato je i radikalna feministička teologinja Mary Daly svojevremeno izjavila da je traženje 'ženske ravnopravnosti u Crkvi jednako traženju ravnopravnosti crne osobe unutar Ku Klux Klana' – cijela ova struktura je, po njoj, inherentno mizogina. Pa tako, vjerojatno, i politike koje se ideološki na nju oslanjaju“, objašnjava Grakalić Rački.

I dok ckrva nema namjeru prepoznati žene kao ravnopravne, promjene u argentinskom društvu i optimizam nastao tijekom rada na kampanji za legalizaciju pobačaja unatoč rezultatima glasanja ne jenjava. 

"Pobačaj nije više tabu. Snaga pokreta za legalizaciju abortusa ne mjeri se s nekoliko glasova za održanje statusa quo“, napisala je za argentinski list Clarín odvjetnica Agustina Ramon Michel.

Hrvatske teologinje za pobačaj

Hrvatskoj pak „status quo“ po pitanju pobačaja za održanje demokratskih standarda bit će itekako potreban iduće godine kad se bude donosio novi zakon koji će regulirati ovo pitanje.

O mogućem utjecaju crkve Grakalić Rački kaže:

„Sama Crkva cijelu je povijest svoje dominantne katoličke teologije govorila protiv pobačaja. S tim, naravno, da je konačna odluka da 'život počinje začećem' donesena tek u vrijeme Prvog vatikanskog koncila, početkom dvadesetog stoljeća, kada su i prvi plodovi feminističke borbe postali vidljivi čitavom čovječanstvu. Prije toga, Toma je Akvinski, jedan od vrhovnih autoriteta Crkve, govorio da duša nastaje tek nekih mjesec dana posije začeća. Ipak, u svijetu, a i kod nas, polako se probijaju glasovi teologinja koje stvaraju feminističku teologiju kakva prkosi dominantnoj struji – njemačka teologinja Regina Ammicht Quinn javno govori o ženskom pravu na pobačaj. Kod nas neprihvatljivim pojmom 'roda' bavi se Rebeka Anić, a Lana Bobić i Bruna Velčić javno istupaju protiv seksističkih izjava crkvenog klera. Anna Raffai teologinja je i mirovna aktivistkinja. Računam na angažman ovih žena u javnoj raspravi oko Zakona o pobačaju koji nam predstoji u idućoj godini“.