PRIRODNI šećer, koji se inače nalazi u malinama i koristi u losionima za samotamnjenje, otkriven je u golemom oblaku prašine i plina blizu središta Mliječne staze. Otkriće pokazuje da se spojevi ključni za život mogu stvarati u hladnim prostranstvima između zvijezda, a ne isključivo na planetima, piše The Guardian.

Spojevi ključni za život mogu nastati u svemiru

Jednostavni šećer, poznat kao eritruloza, po svemu sudeći nastaje kemijskim reakcijama na sićušnim česticama međuzvjezdane prašine. Te čestice kasnije mogu pasti na obližnje svjetove ili do njih dospjeti putem kometa koji se sudaraju s planetima. Ovo otkriće ne upućuje na postojanje dalekih civilizacija, već podupire teoriju da su važni sastojci za nastanak života mogli stići na Zemlju iz svemira.

"Ovo je prvi šećer otkriven u međuzvjezdanom prostoru, a to je važno jer nam govori da su takvi šećeri češći nego što smo mislili", izjavila je dr. Izaskun Jiménez-Serra iz španjolskog Centra za astrobiologiju. "Otvara se mogućnost da se život na drugim svjetovima razvio na sličan način kao i na Zemlji."

Potraga za šećerom u središtu Mliječne staze

Znanstvenici su dugo pokušavali shvatiti kako su jednostavni šećeri postali rašireni na Zemlji, budući da laboratorijska istraživanja pokazuju kako se oni ne bi lako formirali na mladom planetu. Ranija otkrića šećera u drevnim meteoritima i na asteroidu Bennu upućivala su da dio šećera može potjecati iz svemira, no sve do sada takvi spojevi nisu bili izravno otkriveni u takozvanom međuzvjezdanom mediju.

Jiménez-Serra i njezini kolege koristili su dva španjolska radioteleskopa za promatranje oblaka prašine nazvanog G+0.693-0.027, koji se nalazi blizu središta Mliječne staze. Nakon što nisu pronašli tragove jednostavnijih šećera s tri atoma ugljika, nisu se nadali uspjehu, no tada su uočili jasan potpis eritruloze, šećera s četiri atoma ugljika. "Na moje iznenađenje, uočila sam signale", rekla je Jiménez-Serra.

Od svemirske prašine do gradivnih blokova života

U radu objavljenom u časopisu Nature Astronomy, istraživači opisuju kako eritruloza može nastati spajanjem dvaju drugih organskih spojeva, glikolaldehida i etilen glikola, na mikroskopskim česticama prašine. Ti spojevi su inače obilni u nekim dijelovima svemira, a reakcije se odvijaju unatoč ekstremno niskim temperaturama od oko -250°C.

Osim što služe kao izvor energije, jednostavni šećeri poput eritruloze mogu reagirati i stvoriti ribonukleotide - gradivne blokove RNK, za koju se vjeruje da je bila prvi genetski materijal. Razvojem života, DNK je preuzela ulogu pouzdanije pohrane genetskog koda, dok je RNK postala posrednik između gena i proteina. Znanstvenici procjenjuju da su milijuni tona eritruloze mogli pasti na Zemlju tijekom razdoblja poznatog kao Kasno teško bombardiranje, kada je planet bio izložen udarima brojnih asteroida i kometa. "Takva kiša organske tvari, mislim da je to bio ključan korak", kazala je Jiménez-Serra. "Taj je materijal mogao pridonijeti prebiotičkim juhama u kojima su sintetizirane prve biomolekule."

Potvrda dugogodišnjih pretpostavki

"Čekali smo ovakvo otkriće", rekao je profesor Yoshihiro Furukawa sa Sveučilišta Tohoku u Japanu, koji je prethodno otkrio šećere na asteroidu Bennu. "Šećeri koji nastaju u međuzvjezdanom mediju mogu dospjeti do Zemlje i drugih planeta putem kometske prašine. Ta je opskrba mogla olakšati nastanak života, pod uvjetom da su planetarni uvjeti omogućavali izgradnju života od takvih molekula, iako sam taj proces i dalje ostaje nejasan."

Eritruloza se u tragovima nalazi u crvenim malinama, a spoj se komercijalno koristi i u losionima za samotamnjenje. Šećer reagira s aminokiselinama u mrtvim stanicama kože, stvarajući smeđe polimere nazvane melanoidini. Riječ je o takozvanoj Maillardovoj reakciji, istom procesu koji pečenom odresku daje tamnu koricu.