Foto: Arhiva

ALLAN Little, bivši BBC-jev dopisnik iz Jugoslavije, napisao je zanimljiv članak o njegovom viđenju Vukovara 20 godina nakon okupacije, s posebnim osvrtom na lik i djelo poginulog novinara i pjesnika Siniše Glavaševića.

Little  piše kako je Hrvatska, da bi postala dijelom europske zajednice, morala okrenuti novu stranicu u svojoj povijesti i izdići se iznad nekih od najmračnijih epizoda europske povijesti od Drugog svjetskog rata. On je 1991. godine izvještavao iz Vukovara, a sada se, 20 godina poslije, opet vratio u grad, Kaže kako je grad ponovno lijep i pun života kao prije, ali da su nemirni duhovi prošlosti ipak ostali.

Kaže kako su tri mjeseca opsade i bombardiranja 1991. godine uništili dotad miran suživot Hrvata i Srba, kao i ostalih manjina na  tom području. "Danas etničke grupe opet šeću istim ulicama, ali to rade odvojeno", napisao je.

Srđan Antić, koji u Vukovaru vodi nevladinu organizaciju koja promovira pomirenje i suživot, rekao je Littleu kako mladi Srbi i Hrvati žive u različitim dijelovima grada. "Postoje neki neutralni kafići, ali svi manje više znaju koji je kafić srpski a koji hrvatski. Isto vrijedi i za sportske klubove", kazao je.

Uspomena na Sinišu Glavaševića

Little je poseban prostor posvetio hrvatskom radio reporteru Siniši Glavaševiću koji je u ratnim danima izvještavao iz opkoljenog Vukovara. Prisjeća se kako su njegova javljanja bila živopisna i hrabra, a Little napominje kako osobno nije mogao pristupiti Vukovaru u trenutku kad je počelo sabiranje civila pred pogubljenja. "Nismo znali da skupljaju stotine ljudi, među njima i Glavaševića, i odvode ih na Ovčaru kako bi ih ubili", piše Little.

Little je u Zagrebu posjetio i njegovog sina, Bojana Glavaševića, danas 27-godišnjeg predavača na Zagrebačkom Sveučilištu. On tvrdi kako je njegova uspomena na poginulog oca još živa, ali da ne može generalizirati i kriviti sve Srbe zbog zločina koji su počinjeni. "Mogao sam zauzeti vrlo radikalan stav prema Srbima, ali nisam, jer djela nekolicine ljudi ne bi trebala demonizirati cijelu naciju", kaže Bojan.

"Nužno je dekonstruirati mitologiju koju nam serviraju političari koji traže naše glasove i koji nas zbog toga truju mržnjom. Ne možemo živjeti naše živote ukoliko nas prošlost konstantno vuče natrag", nastavio je Bojan Glavašević.

Little Bojanova razmišljanja opisuje kao ekspresiju novog građanskog, a ne etničkog hrvatskog identiteta. Smatra kako se veći dio stanovništva uspio izdignuti iz pretežito nacionalističkog, čak i ksenofobičnog okruženja koje je u Hrvatskoj vladalo početkom devedesetih.

Kao jedan od znakova normalizacije odnosa, Little vidi i sudjelovanje Srpskog nacionalnog vijeća u vladajućim koalicijama. "To je proces. Naša je dužnost ponovno povezati ljude i osloboditi ih od straha, stvarnog i povijesnog. To je put koji se više ne može okrenuti", kazao mu je Milorad Pupovac.

"Mladi ljudi trebaju znati što se dogodilo i zbog toga osjećati tugu, ali ne i mržnju i agresiju. Moraju znati da nisu samo Hrvati ubijani u Vukovaru, već da je tamo poginulo i mnogo Srba", dao je Bojan pogled mlađih generacija na ratna sjećanja. Little kaže kako su Bojanove riječi svojevrsna jeka riječi njegovog oca, koji je isto tako volio predratni Vukovar zajednički dom Hrvata i Srba.