NASILJE se često naziva epidemijom, a postoji opravdan razlog da se to shvati i doslovno. Od Chicaga do Glasgowa, tretiranje nasilja kao da je u pitanju zarazna bolest dalo je impresivne rezultate, piše BBC.

Radeći kao maksilofacijalni kirurg u Glasgowu prije petnaestak godina, Christine Goodall brinula se o stotinama pacijenata s ozljedama vrata, lica, glave i čeljusti. Jednom je u bolnicu usred noći ušao mladić s ubodnom ranom na licu. Goodall se preplašila rekavši mu da je nemoguće odstraniti taj ožiljak. No njegova ju je reakcija iznenadila – njega to nije osobito diralo.

"Neki njegovi prijatelji stigli su mu u posjet kasnije istog poslijepodneva. Tada sam shvatila zašto to njemu neće biti problem - jer su i oni imali ožiljke. Tako je i on postao dio ekipe", kazala je. Taj je incident shvatila kao upozorenje o tome koliko se pogoršala situacija u njezinom gradu.

Glasgow - grad s najvećom stopom ozljeda lica

2005. godine Ujedinjeni narodi objavili su izvješće u kojem su proglasili Škotsku državom s najvišom stopom nasilja u razvijenom svijetu. Iste je godine istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije pokazalo da je Glasgow metropola s najvećim brojem ubojstava od 21 europske zemlje. U Glasgowu više od 1000 ljudi godišnje zatraži pomoć zbog ozljeda lica. Ljudi se upuštaju u velik broj rizičnih aktivnosti koje uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme: pušenje, prejedanje, spolni odnos bez zaštite. Dugo je raširen stav bio da liječnici trebaju potaknuti pacijente na promjenu navika - prestanak pušenja, odlazak na dijetu, korištenje kondoma - kako ne bi morali liječiti emfizem, srčane bolesti vezane uz pretilost ili HIV uzrokovan spolnim odnosom bez zaštite. No kad je riječ o nasilju, rasprava je često temeljena na pretpostavci da je ono urođeni i nepromjenjivi oblik ponašanja i da se ljudi koji su uključeni u nasilne aktivnosti ne mogu spasiti. Rješenja za to najčešće su se tražila u kaznenopravnom sustavu, primjerice putem oštrijih kazni.

Važna uloga društvenih normi i socijalnog statusa

No ipak, sama provedba zakona često nije učinkovita. Karyn McCluskey, iz policijske uprave u Strathclydeu, 2005. godine je napisala izvještaj u kojem je iznijela ideju da tradicionalan policijski rad zapravo nije pridonio smanjenju nasilnih zločina. U potrazi za drukčijim pristupom, McCluskey i njezin tim počeli su iznositi dokaze o stvarnim pokretačima nasilja.

"Posebice u Škotskoj siromaštvo, nejednakost, stvari poput toksične muškosti, konzumacije alkohola i svi ostali čimbenici većinom su bili izvan policijskog nadzora," govori Will Linden, koji je u to vrijeme radio za McCluskey kao analitičar. Tim je potom širom svijeta identificirao pionirske programe sprječavanja nasilja kako bi učio iz njih. Jedan od primarnih pokazatelja za to da se netko sprema izvršiti nasilan čin je to da je prije toga i sam bio žrtva nasilja. Ideja širenja nasilja među ljudima koje se reproducira i mijenja grupne norme, objašnjava zašto je na nekom području zabilježeno mnogo manje uboda i pucnjeva nego na drugom, iako oba dijele zajedničke socijalne probleme.

Promjena normi ponašanja mnogo je učinkovitije sredstvo borbe protiv nasilja nego puko dijeljenje informacija. Za promjenu ponašanja neophodni su vjerodostojni prenositelji poruka.

Chicago u borbi protiv nasilja

Chicago je obilježen dubokom rasnom segregacijom. Mnoge četvrti u dijelu grada South Side naseljavaju isključivo Afroamerikanci, njihov udio seže i do preko 95 posto.

Većina tih područja jako je socijalno i gospodarski zaostala te je godinama bila ignorirana od države. Stopa ubojstava na tim područjima može biti i do 10 puta veća nego u bogatijim, dominantno bjelačkim četvrtima. No znanstvenici ističu da je to svrstavanje u skupine manje vezano uz rasu, a više uz obrasce ponašanja, obično među manjom sekcijom populacije, u prvom redu mlađom i muškom, koji se prenose među ljudima. Oni tvrde da promjena ponašanja pojedinaca i pomak grupnih normi mogu spasiti ljudske živote. 43-godišnji Demetrius Cole blag je i tih čovjek koji je proveo 12 godina u zatvoru zbog ubojstva iz osvete.

Od listopada 2017. godine Cole je djelatnik ustanove Cure Violence u siromašnom dijelu Chicaga zvanom West Englewood. U toj ustanovi on radi s ljudima koji se nalaze u situaciji u kojoj je nekad bio i on sam. On ih pokušava nagovoriti da prekinu s devijantnim oblicima ponašanja. Cole je zaposlen kao "sprječavatelj nasilja" u ustanovi Cure Violence, gdje radi na sprječavanju odmazdi nakon ubojstava i smirivanju ljudi prije nego što se svađa pretvori u nasilan sukob. Sprječavatelji nasilja koriste se brojnim tehnikama, od kojih su neke preuzete iz kognitivno-bihevioralne terapije. Sposobnost sprječavatelja da budu učinkoviti ovisi o njihovoj uvjerljivosti. Mnogi od njih, poput Colea, dugo su godina služili zatvorske kazne i zato mogu govoriti iz vlastitog iskustva.

Mnogi su i blisko povezani sa svojom lokalnom zajednicom. Centar zapošljava 11 sprječavatelja, koji obično provedu najmanje šest do osam sati u smjenama u susjedstvu, kao i četiri terenska radnika koji kontaktiraju sa sudionicima na dugoročnoj osnovi. U razdoblju od šest mjeseci do dvije godine terenski radnici pokušavaju kod ljudi promijeniti stav prema nasilju. Oni također upoznaju ljude s mogućnostima zapošljavanja, savjetovanja ili edukacije.

Dok znanstvenici potvrđuju brzu učinkovitost ovog modela u sprječavanju ubojstava, kao i njihovu nisku cijenu u odnosu na troškove masovnih hapšenja, ne može se pobjeći od činjenice da je potrebno mnogo radne snage da bi se došlo do rezultata. Neke od četvrti Chicaga u kojima obitavaju bande vrlo su male, sastoje se tek od nekoliko blokova. Sprječavatelj nasilja kojeg poštuju u jednom bloku, može biti potpuno nepoznat u drugom bloku.

Da bi to moglo funkcionirati, potreban je barem jedan sprječavatelj s jakim vezama u svakoj četvrti, poput Colea.

Radna terapija i uključenost u društvo - ključni elementi prevencije nasilja

U Glasgowu se kirurginja Christine Goodall odlučila na poduzimanje konkretnih mjera. 2008. godine je zajedno s ostalim kirurzima osnovala dobrotvornu organizaciju nazvanu Liječnici protiv nasilja. Organizacija koja je postala partner Jedinice za sprječavanje nasilja škotske policije, posjećuje škole u kojima učenicima pruža informacije o napadima noževima i potiče ih na reakciju ako im, primjerice, prijatelj kaže da posjeduje nož.

Organizacija zapošljava "navigatore" koji, poput sprječavatelja nasilja u Chicagu, izravno interveniraju nakon nasilnih incidenata kako bi smanjili napetosti i pomogli ljudima u pronalasku podrške. Navigatori u Glasgowu nisu ograničeni na određena područja; naprotiv, oni su zaposleni u odjelima za nesretne i hitne slučajeve te pristupaju ljudima koji su tamo smješteni poslije nasilnih incidenata.

27-godišnji Allen radio je za lanac brze prehrane Street and Arrow tri mjeseca.

Na upit koliko je vremena proveo u zatvoru, nije bio u stanju dati suvisao odgovor. Rekao je da je izgubljen slučaj. Navodno je 27 puta bio poslan u zatvor.

"Nisam rastao u okruženju koje me podržavalo pa sam izabrao krivi put - alkohol, drogu, nasilje, kaos, zatvor", rekao je Allen, visok i dobro građen čovjek koji izbjegava kontakt očima: "To je bio moj život. Kad jednom uđeš u to, teško je izaći." Nakon izlaska iz zatvora, Allen se zaposlio u kamionu s hranom Streets and Arrow u Glasgowu, koji razvozi pileće burgere i riblje tacose. Kamion zapošljava bivše delinkvente pružajući im uz posao i odgovarajuće mentorstvo, psihoterapiju i druge oblike potpore.

Allenu je ovo jednogodišnje iskustvo mnogo značilo - iz korijena je promijenilo njegov život. To su potvrdili i njegovi terapeuti, rekavši da je uz postepenu brigu institucija o njemu i on sam preuzeo kontrolu nad svojim životom, piše BBC.