EVA PERÓN rođena je 7. svibnja 1919. u selu Los Toldos u Argentini. Preminula je 26. srpnja 1952. u Buenos Airesu u dobi od samo 33 godine. Bila je prva dama Argentine od 1946. do 1952. godine i supruga predsjednika Juan Perón. Bila je iznimno popularna zbog svoje borbe za prava siromašnih i žena te je imala snažan politički utjecaj. Postala je nacionalna ikona i simbol društvene pravde u Argentini.

Dana 18. listopada 1945. godine Eva Perón, rođena María Eva Duarte, poznatija kao Evita, udala se za Juana Dominga Peróna, argentinskog vojnog časnika i budućeg predsjednika Argentine, u maloj civilnoj ceremoniji u Junínu, provinciji Buenos Aires.

Ovo vjenčanje označilo je početak jednog od najutjecajnijih političkih partnerstava u povijesti Latinske Amerike. Evita, tada 26-godišnja glumica i radio voditeljica, i Perón, 49-godišnji pukovnik i potpredsjednik vlade, zajedno su oblikovali peronizam, populistički pokret koji je duboko promijenio argentinsko društvo.

Njihova ljubavna i politička priča ubrzo je postala mit, dodatno učvršćen globalnom popularnošću mjuzikla Evita i pjesme Don't Cry for Me Argentina, gdje je Evita prikazana kao karizmatična, kontradiktorna i duboko voljena figura.

Kako su se upoznali Evita i Perón?

Evita i Perón upoznali su se u siječnju 1944. na dobrotvornom događaju za žrtve potresa u San Juanu (Argentina). Evita, rođena 7. svibnja 1919. u siromašnoj obitelji u Los Toldosu, izgradila je karijeru u Buenos Airesu kao glumica u radiodramama i filmovima.

Perón, ambiciozni vojni časnik i član hunte koja je preuzela vlast 1943., bio je ključna figura u Ministarstvu rada, gdje je stekao snažnu podršku radničke klase. Njihova veza, iako u to vrijeme kontroverzna zbog razlike u godinama i Evitina skromnog podrijetla, brzo je postala neraskidiva.

U jesen 1945. Perón je, zbog rastućeg utjecaja i popularnosti, prisiljen dati ostavku i bio je pritvoren 9. listopada. Samo osam dana kasnije uslijedili su masovni prosvjedi sindikata i radnika, poznati kao Día de la Lealtad (17. listopada), koji su doveli do njegova oslobađanja.

Dan kasnije, 18. listopada, Evita i Perón vjenčali su se u civilnoj ceremoniji, a 10. prosinca i u crkvenoj ceremoniji u La Plati. Taj čin simbolički je učvrstio njihovo osobno i političko savezništvo.

Evita kao prva dama Argentine

Nakon vjenčanja Evita je postala Perónova najbliža suradnica u predsjedničkoj kampanji 1946. Njezina karizma i bliskost s radničkom klasom, poznatom kao descamisados ("oni bez košulje"), pretvorile su je u simbol socijalne pravde.

Kao prva dama (1946.-1952.), osnovala je Zakladu Eva Perón koja je provodila programe pomoći siromašnima, gradila bolnice i škole, a posebno se zalagala za prava žena. Njezinom zaslugom doneseno je pravo glasa za žene 1947. godine. Evita je istodobno postala modna ikona i politička figura koja je nadahnula milijune, ali i izazivala žestoke kritike.

Njezina borba za socijalnu pravdu i glamurozni, ali tragični život, umrla je 26. srpnja 1952. u dobi od 33 godine od karcinoma, učinili su je legendarnom figurom argentinske povijesti. Za siromašne je bila gotovo sveta, dok ju je društvena elita često smatrala ambicioznom oportunisticom.

Kulturni utjecaj i nasljeđe

Pjesma Don't Cry for Me Argentina iz mjuzikla Evita (1976.) prikazuje je kao složenu figuru koja se obraća narodu s balkona Casa Rosada. Stihovi "Don't cry for me Argentina, the truth is I never left you" naglašavaju njezinu emocionalnu povezanost s descamisados, dok pjesma balansira između prizora skromne djevojke i žene koja je postala simbol moći. Ona je istodobno prikazana kao karizmatična, kontroverzna i neizbrisivo povezana s narodom.

Vladavina Juana Peróna (1946.-1955. i 1973.-1974.) ostavila je dubok i ambivalentan trag u povijesti Argentine. Njegov režim obilježen je masovnim socijalnim reformama, jačanjem radničkih prava i nacionalizacijom ključnih industrija, ali i autoritarnim metodama, ograničavanjem medijskih sloboda i gušenjem političke opozicije.

Peronizam je stvorio snažnu socijalnu bazu koja je oblikovala politiku zemlje desetljećima, ali i polarizirao društvo. Nakon vojnog udara 1955. Perón je svrgnut i otišao u egzil, no peronizam je ostao trajno prisutan u političkom životu zemlje.

Vjenčanje Evite i Peróna 18. listopada 1945. bilo je daleko više od privatnog događaja, ono je označilo početak političke dinastije i pokreta koji je oblikovao identitet suvremene Argentine. Evita je postala lice peronizma, njezina smrt učinila ju je mučenicom, a njezin lik i dalje izaziva snažne emocije.

Za jedne je bila svetica siromašnih, za druge ambiciozna i kontroverzna figura. Njihov brak ušao je u povijest kao trenutak u kojem su se isprepleli ljubav, politika i mit, ostavljajući neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji Argentine i svijeta.