IVAN Pavao II., rođen kao Karol Józef Wojtyła, bio je jedan od najutjecajnijih papa u povijesti Katoličke crkve. Rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama, malom poljskom gradiću, u obitelji skromnog podrijetla. Njegov život obilježile su osobne tragedije, intelektualni razvoj i ključna uloga u globalnim povijesnim događajima druge polovice 20. stoljeća.

Teško djetinjstvo i mladost

Karol Wojtyła odrastao je u teškim okolnostima. Majka Emilia umrla mu je kada je imao samo devet godina, a stariji brat Edmund preminuo je 1932. od šarlaha. Otac, bivši časnik u vojsci, sam ga je odgajao do svoje smrti 1941. Tijekom nacističke okupacije Poljske u Drugom svjetskom ratu, Karol je radio u kamenolomu i kemijskoj tvornici kako bi izbjegao deportaciju. Istodobno je u tajnosti studirao teologiju u podzemnoj bogosloviji u Krakovu, budući da su nacisti zabranjivali vjersko obrazovanje.

Nakon rata završio je studij teologije i zaređen je za svećenika 1. studenoga 1946. U Rimu je nastavio obrazovanje te stekao doktorat iz teologije. Po povratku u Poljsku predavao je moralnu teologiju i etiku te se profilirao kao snažan intelektualac i duhovni vođa.

Jedan od mlađih papa u 20. stoljeću

Godine 1958. imenovan je pomoćnim biskupom Krakova, a 1964. i nadbiskupom. Njegova karizma, intelekt i sposobnost povezivanja s ljudima učinili su ga istaknutom osobom unutar Crkve. Nakon iznenadne smrti pape Ivana Pavla I., 16. listopada 1978. izabran je za papu, postavši prvi neitalijanski papa nakon 455 godina, i jedan od najmlađih papa 20. stoljeća – u trenutku izbora imao je 58 godina. Uzeo je ime Ivan Pavao II. u čast svog prethodnika.

Pontifikat Ivana Pavla II. trajao je od 1978. do 2005. godine i bio je jedan od najdužih u povijesti Katoličke crkve. Bio je iznimno aktivan i prisutan u globalnoj politici, a njegov utjecaj osobito se osjetio u borbi protiv komunizma. Posebno je podržavao poljski sindikalni pokret Solidarnost te se smatra ključnom figurom u raspadu komunističkih režima u istočnoj Europi.

Poznat je i po tome što je tijekom svog pontifikata posjetio čak 129 zemalja, više nego bilo koji papa prije njega, zbog čega je često nazivan „papom hodočasnikom”. Veliki značaj pridavao je međureligijskom dijalogu i ekumenizmu. Bio je prvi papa koji je posjetio sinagogu (1986. u Rimu) i džamiju (2001. u Damasku), šaljući snažne poruke pomirenja i otvorenosti.

Preživio atentat

Njegov pontifikat obilježio je i dramatičan događaj 13. svibnja 1981., kada je na Trgu svetog Petra preživio pokušaj atentata. Napadač Mehmet Ali Ağca teško ga je ranio, no papa mu je kasnije oprostio i posjetio ga u zatvoru 1983. godine.

Zdravlje mu se pogoršavalo u kasnijim godinama, osobito zbog Parkinsonove bolesti, no unatoč tome nastavio je voditi Crkvu sve do smrti. Preminuo je 2. travnja 2005. u Vatikanu, a njegovo sprovod okupio je milijune ljudi iz cijelog svijeta. Beatificiran je 2011., a svetim je proglašen 2014. godine.

Ivan Pavao II. tri puta je bio u Hrvatskoj. Prvi put je došao 1994. godine u Zagreb. Drugi put je Hrvatsku posjetio 11. i 12. listopada 1998., kada je posjetio Zagreb, Mariju Bistricu i Split. Posebno je značajan bio trenutak u Mariji Bistrici, gdje je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

Drugi put papa je posjetio Hrvatsku od 5. do 9. lipnja 2003. Tom je prilikom pohodio Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Zadar i Rijeku, čime je još jednom pokazao duboko poštovanje i naklonost hrvatskom narodu. Neposredno nakon toga, 22. lipnja, posjetio je i Banju Luku u Bosni i Hercegovini, gdje je proglasio blaženim Ivana Merza.