KARL Veliki (lat. Carolus Magnus, 2. travnja 742. – 28. siječnja 814.), poznat kao "otac Europe", bio je kralj Franaka, kralj Langobarda i car Rimljana te se smatra začetnikom tradicije Svetog Rimskog Carstva. Njegova je vladavina označila prekretnicu u europskoj povijesti jer je ujedinio veliki dio zapadne Europe i postavio temelje za kulturni i politički razvoj srednjovjekovnoga doba.

Karl je rođen kao sin Pipina Malog, kralja Franaka, i Bertrade od Laona. Točan datum i mjesto njegova rođenja nisu potpuno sigurni – najčešće se navodi 2. travnja 742., iako neki izvori spominju 747. ili 748. godinu. Kao moguća mjesta rođenja navode se Herstal, Jülich ili Ingelheim, dok je Aachen, iako je kasnije postao središte njegove vlasti, vjerojatno isključen kao mjesto rođenja.

Nakon smrti svojega oca 768. godine, Karl je s bratom Karlomanom I. podijelio franačko kraljevstvo. No nakon Karlomanove iznenadne smrti 771. godine, Karl je preuzeo punu vlast nad cijelim kraljevstvom.

Život proveo u vojnim pohodima

Veći dio svoje vladavine Karl je proveo u vojnim pohodima kojima je znatno proširio granice Franačke. Jedan od njegovih najdužih i najvažnijih sukoba bili su Saksonski ratovi (772. – 804.), u kojima je vodio niz kampanja protiv poganskih Sasa. Nakon dugotrajne borbe, Karl ih je prisilio na pokrštavanje i integrirao u svoje carstvo.

Godine 773. poveo je pohod na Langobarde u Italiji te ih porazio već 774., nakon čega je preuzeo titulu kralja Langobarda. Na istoku se sukobljavao s Avarima i Slavenima, pri čemu je oslabio avarsku moć i učvrstio franački utjecaj u tim krajevima. Na vrhuncu moći, Karlovo se carstvo prostiralo od Atlantskog oceana na zapadu do rijeke Elbe na istoku te od Sjevernog mora do juga Italije, uključujući Rim i Papinsku državu.

Krunjen na Božić 800. godine

Na Božić 800. godine, papa Lav III. okrunio je Karla za cara Rimljana u Bazilici sv. Petra u Rimu. Ova je krunidba simbolizirala obnovu rimskog carskog naslova na Zapadu, gotovo tri stoljeća nakon njegova pada, i označila je novu fazu u odnosima između Franačke države i Katoličke crkve.

Iako Karl formalno nije nosio titulu „Sveti Rimski Car", njegova se krunidba smatra početkom te tradicije koja će u punom obliku zaživjeti u 10. stoljeću.

Karl nije bio samo vojskovođa i državnik, već i pokrovitelj znanosti, pismenosti i umjetnosti. Pod njegovom vladavinom započinje tzv. karolinška renesansa, razdoblje intelektualnog i kulturnog preporoda. Osnovao je dvorsku školu u Aachenu kojom je upravljao poznati učenjak Alkuin iz Yorka.

U toj se školi proučavala teologija, klasična književnost, gramatika i znanosti. Posebno se poticala standardizacija pisma, poznatog kao karolinška minuskula, koje je kasnije postalo temelj za srednjovjekovne i renesansne rukopise, a olakšalo je širenje pismenosti i znanja diljem Europe.

Karl Veliki umro je 28. siječnja 814. godine u Aachenu, gdje je i pokopan u katedrali koja i danas nosi njegov pečat. Njegovo veliko carstvo nije ostalo ujedinjeno nakon njegove smrti – već 843. godine podijeljeno je Ugovorom iz Verduna među njegovim unucima.

Ipak, Karlov utjecaj na europsku povijest bio je ogroman. Njegova vladavina postavila je temelje za razvoj kasnosrednjovjekovnih kraljevstava i ideju ujedinjene Europe. Danas se smatra jednom od najvažnijih povijesnih ličnosti zapadne civilizacije.