Foto: Tomislav Kristo / Cropix

PREDSTOJEĆI popis stanovništva hrvatski su biskupi odlučili pretvoriti u obračun između vjernika i nevjernika. Članovi Hrvatske biskupske konferencije pripadnike svojeg su stada instruirali da na popisu stanovništva "nipošto ne zaborave istaknuti da su katolici, Hrvati ili pripadnici nekog drugog naroda".

Različite inicijative kojima se hrvatski građani pozivaju da se o svom vjerskom i nacionalnom opredjeljenju istinito izjasne na popisu stanovništva biskupi su shvatili kao direktan atak na Crkvu. Nisu se ni ovoga puta propustili pozvati na bauk komunizma, kazavši da ih "danas sve podsjeća na vremena u kojima je grijeh bilo reći da si Hrvat ili katolik".

Jednom kad vas krste, zauvijek ste njihovi

Logika članova Hrvatske biskupske konferencije koji su danas izašli pred novinare prilično je prosta - ako ste kršteni, onda morate biti katolik. Jednom kad vas "Borg" asimilira, izlaza nema. "Sve krštene u Katoličkoj crkvi i one koji njoj pripadaju pozivamo da se izjasne kao katolici. Nemojte zanijekati sami sebe, to je važno svjedočenje koje će imati posljedice na sve sastavnice življenja", poručili su biskupi u svom obraćanju naciji.

Biskupe je očito zabrinuto što popis stanovništva 2011. prvi put otkad je Hrvatska postala nezavisna pokazuje znakove demokratičnosti i što se građane s različitih strana poziva da se bez straha izjasne o svojoj vjeri i nacionalnosti. Reakciju biskupa vjerojatno je prije svega isprovocirala građanska inicijativa za sekularnost Hrvatske "Nisam vjernik", čiji članovi s pravom ističu da je nerealna brojka prema kojoj su čak 88 posto stanovnika Hrvatske vjernici.

"U zadnje se vrijeme na razne načine pokušava otkloniti pripadnike Katoličke crkve da se izjasne kao katolici, pokušava im se zamutiti pogled kako bi se stvorila drugačija slika o hrvatskom društvenom tkivu od onoga kakvo ono civilizacijski i kulturološki zapravo jest", uvjereni su biskupi u prisutnost fantomske prijetnje po hrvatsko katoličanstvo.

Zbog čega su biskupi zapravo zabrinuti?

Isti su to biskupi koji gotovo svakim svojim potezom pokazuju da im na prvom mjestu nije društveno zdravlje nacije, već osobno blagostanje. Nevoljko se biskupi odriču rasipništva (poput zgrade HBK od 16,5 milijuna eura) koje im je dobrim dijelom omogućeno činjenicom da se Hrvatska percipira kao dominantno katolička država pa se i njene vlasti tako ponašaju.

O odvojenosti države i ispolitiziranih crkvenjaka u Hrvatskoj nema ni govora, čemu najbolje svjedoče onih 300-tinjak milijuna kuna koliko Crkvi u džep godišnje "kapne" iz državnog proračuna, čime dolazimo do pravog razloga biskupske zabrinutosti: kad bi se broj katolika u Hrvatskoj sveo na razumne okvire, kad se Crkva ne bi mogla pohvaliti dominantnom potporom naroda, bi li i dalje mogli neometano musti državu do mile volje?