RADNICI Uljanika ponovno su u štrajku zbog neisplate plaće, koja ovog puta, za razliku od prethodnih mjeseci, možda neće ni stići jer novca nema, a naručitelji su otkazali gradnje brodova pa je brodogradilište svakim danom sve bliže likvidaciji.

Strpljenje su izgubili i radnici koji masovno daju otkaze jer od minimalca, koji mogu očekivati iz Fonda za osiguranje radničkih potraživanja, što je jedini preostali način da država ponovno “uskoči”, nije moguće živjeti, platiti režije, kredite i ostalo.

Edvin Beriša, 35-godišnji varilac iz Uljanika, prošlog je tjedna također dao otkaz nakon što je u toj tvrtki proveo gotovo cijeli dosadašnji radni vijek. Ima nezaposlenu suprugu, troje djece i dva kredita pa mu je jasno da tamo više nema što tražiti. Za Index je ispričao zašto je dao otkaz, ali i opisao kaos koji je vladao u pulskom brodogradilištu, zbog kojeg je bilo vrlo teško raditi, pa su kasnile isporuke brodova, a ljudi gubili motivaciju za rad.

"Imam nezaposlenu ženu i troje djece, morao sam otići, a kolegama želim sreću"

"U Uljaniku sam radio 13 godina i šest mjeseci, a još jedno godinu i pol prije toga kod kooperanta koji je za njih radio. U biti cijeli svoj život. Kao što svi znaju, Uljanik je uvijek bio siguran, plaća je stizala 13. u mjesecu, dogodilo se samo jednom da je zakasnila jedan dan. Sad je krenulo to kašnjenje, problemi, a ja si to ne mogu dozvoliti u svojoj situaciji. Tri mjeseca s tim minimalcem meni će jedva pokriti kredite, a gdje su režije. Imam troje djece i suprugu, a samo ja radim. Najstarije dijete ima pet godina. Probali smo ih staviti u vrtić, ali kako ona ne radi, ne možemo dobiti mjesto, a tko će ti dati posao ako ne možeš prvo djecu staviti u vrtić. Ne znam što dalje, sad imam par mjeseci naknadu s biroa pa je to kao neka sigurnost, a dalje ću vidjeti. Želio bih svojim kolegama poručiti da im želim puno sreće i da se nadam da će se brodogradilište nekako izvući iz ove situacije", kaže Beriša.

Dodaje da se za davanje otkaza čak čeka u redovima. On razmišlja o odlasku u Njemačku, gdje ima brata.

"Ljudi masovno daju otkaze. Znam da ih je u jednom danu otišlo deset, taj dan kad sam ja otišao. Jučer je jedan dečko javio da kad je ulazio, da ih je bilo pet, kad je izlazio iz kancelarije, čekalo ih je još sedam-osam. Nisam mogao vjerovati da moraš čekati red za otkaz. Neki znaju gdje će, neki ne znaju. Ja imam rezervni plan, ali što će ovi koji ne znaju? A ljudi nemaju novca. Puno ljudi je sad na bolovanju, godišnjem i idu raditi na crno. Idu brati masline ili raditi bilo što drugo samo da nešto zarade. Brat mi već dosta dugo radi u Njemačkoj, mogao bih bez problema kod njega. Ako se odlučim za Njemačku, tamo ću moći raditi u struci bez ikakvog problema i straha - sve što sam radio u Uljaniku", kaže Beriša.

Upravu nije bilo briga za gubitke na brodovima

Što se tiče rada Uprave, smatra da su dogovarali brodove samo da se dokažu, nije ih bilo briga za gubitke.

"Uprava je pokušavala dogovoriti brodove samo da se dokažu, da pokažu kako oni dobro rade. A koliko je uz to bilo mućki, to samo oni znaju, vjerojatno će se pomalo i to saznati. Po mom mišljenju, čovjek koji želi kratkoročno gledati, muljati, napraviti vilu, njega boli briga, on ugovara brodove iako zna da ide s tim u minus. Zašto ne bi bilo bolje da ima jedan brod, ako treba neka bude neki ekstra kao što je bio ovaj zadnji kruzer što smo radili, na njemu može puno više zaraditi nego na nekima koji koštaju 20 milijuna dolara, što je iznos za nekoliko plaća", kaže Beriša.

"Zadnjih godinu dana i ja sam rekao: 'Neću raditi, sad ću biti neradnik.' I znate što se promijenilo? Apsolutno ništa."

No problem je i što ljudi nisu motivirani za rad. Praktički je svejedno radi li netko ili ne.

"Tamo ima stvarno kvalitetnih majstora, a ima i ovih koji ne žele raditi - jednostavno sjede. Nisu gurali ljude, poticali ih. Nisu im rekli: 'Evo ti plaća od 10 tisuća kuna, ali radi kako treba. Onaj tko ne bude radio, dobit će tri tisuće.' U dijelu u kojem sam ja radio, čovjek koji ne potroši kolut žice u mjesec dana zaradi 400 kuna manju plaću od mene koji svaki dan mijenjam kolut i to nema nikakve veze. Zadnjih godinu dana i ja sam rekao: 'Neću raditi, sad ću biti neradnik.' I znate što se promijenilo? Apsolutno ništa. Plaća mi nije bila niža. Zašto to dozvoljavaju? Ako se netko žali da mu je mala plaća, zašto ga se ne stimulira da radi i zaradi veću plaću? Ja sam sto puta rekao: 'Uzmite metar, izmjerite, vidite tko je koliko radio.' A oni daju neke ocjene koje nemaju veze s realnošću. To je sve utjecalo na razlog kašnjenja brodova - jer ljudi ne žele raditi. Imaš one koji žele raditi, koji su predani Uljaniku, koji nemaju vanjski život. On radi i jedva čeka da sutra ide raditi. Takav čovjek živi za Uljanik. Ali sve je više ljudi koji ne žele raditi.

Čovjek iz moje hale ima 55 godina i ne prestaje raditi, jednostavno ne prestaje. Ide na jednu kavu, marendu, zapali dvije cigarete i to je to. Sve po PS-u. A čovjek ima najmanju ocjenu - dvojku. Zašto? A ovaj drugi svako malo je sa šefom, odlazi mu u ured, tamo sjede po dva sata i razgovaraju. On ima sedmicu-osmicu, znači to je 700 kuna veća plaća, ali čovjek sjedi, a ovaj radi. Dečko koji ima jedno dijete dobije 500 kuna veću plaću od mene koji imam troje djece i veliku poreznu olakšicu. Ja sam bio tamo 13 godina, on sedam mjeseci, ali je u nekom srodstvu sa šefom. Ja sam ga učio kako što treba. Ja ga učim i umjesto da mene nagrade, on ima veću plaću. Tu sestrići, bratići imaju privilegije. Zato i je sve tako", kaže Beriša.

Dodaje da se majstorima kroz sustav ocjenjivanja smanjuju plaće kako bi se namaknuo novac za one koji ne rade. Prema njegovoj procjeni, brodove u Uljaniku radi oko tisuću ljudi, a na njih dolaze još tri tisuće - od administracije, raznih viših i nižih šefova i slično.

"Od četiri tisuće ljudi, tisuću ih gradi brodove"

"U globalu tisuću ljudi, od preko četiri tisuće, radi te brodove, svi ostali ili su neradnici, ili su u kancelarijama, ili su šefovi - znači da tisuću ljudi vuče za četiri tisuće ljudi. Ma nema šanse da takva firma može opstati. Kako opstaju vani firme? Da te plate i ti radiš, a ovdje nema toga. To je glavni razlog po mom mišljenju zašto Uljanik ne može opstati. To je jako puno utjecalo na to zašto brodovi nisu napravljeni. Ima izmišljenih poslova koliko god hoćete. Kad nisam imao posla, prebacili su me u onaj dio koji stavljaju ispod brodova da brod može u more. Tamo se radi efektivno jedan do dva sata. To je 15, 20, 30 ljudi, kako kada. Tamo se radi sat-dva i to je to. Svi sjede, leže, spavaju, igraju karte.

No oni ne ganjaju ove koji ne rade, oni ganjaju one koji rade. Ruše majstorima ocjene (plaću) da bi imali za neradnike. Razumijem da i oni moraju imati plaću, al neka je zarade. U tome je stvar. Tu je najveći problem, ali nitko ne priča o tome. Ok, kriva je i uprava jer je ugovarala tako kako je ugovarala, ali vjerujem da se i ta velika količina brodova mogla napraviti da se radilo, da se plaćalo. Bilo gdje drugdje šef ako ima 4000 eura, ovi majstori imaju 3000 eura, 2500 eura imaju ovi manji majstori, ali svi rade i svi imaju plaće. Kod nas ne, kod nas ima jako, jako puno onih koji dođu, provuku karticu, ni šef ih ne vidi, odu u baraku i nema ih čitav dan. Koliko se tu sati gubi.

Niži šefovi, ovi s plavim šljemom, imaju od 6,5 do 7 tisuća kuna, a već s crvenim šljemom - šefovi hala - skaču na 10-11 tisuća, kako gdje, a već ovi iznad njih na 17, 18, 20 tisuća. On se šeće i služi tome da njega zoveš kad imaš neki problem, da ne bi išao do glavnog šefa. Ja moram zaraditi plaću za sve njih iznad sebe i još za ove po kancelarijama. Nikad ovi viši šefovi nisu došli ovdje i pitali kako vam je, je li vam dobro ovdje", kaže Beriša.

"Stavite kamere u hale da se vidi tko koliko radi"

Kaže da, ako se Uljanik oporavi, prvo treba urediti sustav plaća.

"Ako se Uljanik ikad oporavi, trebalo bi pripaziti tko radi, a tko ne radi i dati prema tome realnu plaću. Te ocjene i gluposti koje sada postoje - ništa to ne vrijedi. Jednostavno, kad su toliko uložili u Uljanik, mogli su i u svaku halu po 4-5 kamera. U svakoj hali ima kancelarija, stavi tamo monitor i točno će se vidjeti tko što radi. Tako imaju vani, ali onda oni koji rade dobiju dobru plaću, a onima koji ne rade kažu: 'Evo ti 2000 kuna, više nisi ni zaslužio'", zaključuje Beriša.