Tekst: P.V.
Foto: AFP (Arhiva)

UOČI prošlih parlamentarnih izbora na popisu birača u Hrvatskoj bilo je 4.073.294 osoba. Kad tome dodamo 405.092 državljana RH koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, ali imaju pravo glasa dobivamo brojku od 4.478.386. birača. Što znači da Hrvatska ima jednako birača koliko i stanovnika!

"Ako je točan podatak da Hrvatska ima nešto manje od 4,5 milijuna stanovnika ispada da mlađih od 18 godina ima tek oko 426 tisuća. Stara smo nacija. Kao stari Grkljani, zato su i izumrli", piše na svom službenom blogu saborski zastupnik Dragutin Lesar, koji ističe kako se popisom birača ne bavi samo zbog skorih predsjedničkih izbora, već i zbog referenduma za Europsku uniju koji se može očekivati u drugoj polovici 2010. godine.

U knjige državljana upisano više od 8 milijuna ljudi!

"Kada se ova tema otvori u javnosti ili u parlamentu svi odmah počnu sa Zakonom o popisu birača. A što vlast drugo zna nego problem rješavati s novim zakonima? I donijeli smo mi novi zakon i opet imamo iste probleme: previše birača! Neki pak pogledavaju ministra policije Karamarka i pitaju ga kada će policija izbrisati mrtve duše. Naravno da nikada policija neće pročistiti popis birača jer nije u stanju raščistiti ni registraciju prebivališta", tvrdi Lesar i objašnjava kao za razumijevanje viška birača treba početi od Zakona o državljanstvu.

"Stjecanjem državljanstva stječe se i biračko pravo. Stekli su ga i pripadnici kriminalnih skupina u Rusiji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, ali i nekim članicama EU-a koji su ne znam kako i ne znam od koga dobili naše državljanstvo. Negdje 2005. ili 2006. zatražio sam službeni podatak o broju državljana Hrvatske upisanih u knjige državljana. Odgovor je bio oko 8.300.000! Uz napomenu da su tu upisani 'aktivni' i 'pasivni' državljani. Na upit što to znači, objašnjeno mi je da su 'aktivni' živi, a 'pasivni' mrtvi državljani! A postoji li evidencija samo 'aktivnih'? Ne!", piše Lesar na svom blogu.

Problem prebivališta i boravišta

Problem također leži i u Zakonu o prebivalištu, odnosno boravištu. Lesar tako tumači kako osobe s hrvatskim državljanstvom koje žive u susjednim državama lažno prijavljuju prebivalište u Hrvatskoj, ali ne zbog biračkog već zbog socijalnih prava. "Začuđujuće djeluje spoznaja da mi nije poznat ni jedan slučaj da je HZZO ili HZMO barem u jednom jedinom slučaju od policije tražio provjeru stvarnog mjesta prebivališta", piše Lesar na blogu.

Istovremeno su na popisu birača i dalje državljani Hrvatske koji su u inozemstvo otišli i prije gotovo pola stoljeća, nisu se vratili, a zadržali su mjesto prebivališta u Hrvatskoj. Danas su mnogi od tih ljudi mrtvi ili se više uopće ne vraćaju u Hrvatsku, ali evidenciju o tome nije moguće voditi zato što vlasti država u kojima su živjeli i umrli o tome ne obavještavaju Hrvatsku! A što je posebno bitno, takvi su birači upisani u biračke popise u Hrvatskoj, a ne u 11. izbornoj jedinici u koju spada dijaspora!

Kako do točnog popisa birača?

"Na popisu birača je danas više mrtvih nego živih", tvrdi Lesar i ističe da je za uređenje tog popisa potrebna sposobna, informatički opremljena i pismena i nekorumpirana pravna država s naglaskom na Županijske urede državne uprave. Također je potrebna, kaže Lesar, dobra suradnja i informatička povezanost ureda državne uprave, policijske uprave i matičnog ureda unutar svake županije, "I naravno, poštivanje zakona od strane građana koji svako rođenje, smrt, preseljenje, doseljenje iz inozemstva ili odseljenje u inozemstvo u roku 8 dana prijavljuju nadležnim tijelima", piše Lesar na blogu, te napominje kako isto važi i za građane koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj.

"I gdje je izlaz, kako do točnog popisa birača? Sve popise birača koje smo sastavili od 1990. pa nadalje treba baciti, uništiti, proglasiti ih nevažećim. I uvesti osobno registraciju birača. Koju bi vodili uredi državne uprave, ali dislocirano u općinskim i gradskim uredima. A za državljane bez prebivališta u Hrvatskoj, nadležna diplomatsko-konzularna predstavništva. Registracija bi trajala 6 mjeseci, uz predočenje osobne iskaznice i potvrde o OIB-u. U popis birača bili bi uvršteni samo oni koji se osobno registriraju bilo osobno u uredu, putem pisane prijavnice ili putem interneta. Tek nakon tako sastavljenog popisa mogli bi njegovo ažuriranje voditi razmjenom podataka nadležnih državnih tijela. A ponovna registracija nakon 10 ili 20 godina", zaključuje Lesar.