KEIR Starmer podnio je ostavku na dužnost britanskog premijera i predsjednika Laburističke stranke. Starmer je rekao da će nominacije za njegova nasljednika biti otvorene 9. srpnja. Njegov suparnik Andy Burnham je jasan favorit.

"Moja ostavka sada postavlja pitanje jesam li ja u najboljoj poziciji da nas vodim do sljedećih općih izbora, čuo sam odgovor svoje parlamentarne stranke na to pitanje i taj odgovor prihvaćam s poštovanjem", rekao je odlazeći britanski premijer novinarima.  Starmer kaže da će sada moći više vremena posvetiti "najvažnijem poslu".

"Biti najbolji muž koji mogu svojoj fantastičnoj supruzi Vic, koja je bila stijena uz mene u dobrim i lošim vremenima. I biti najbolji tata koji mogu svojoj prekrasnoj djeci, koja su moj ponos i radost", zaključio je Starmer prije nego što se sa suprugom vratio u Downing Street 10.

Britanski list Observer izvijestio je za vikend da se očekuje da će Starmer podnijeti ostavku i da je odredio vremenski okvir svog odlaska, iako je vladin izvor rekao da je premijer i dalje usredotočen na nastavak vođenja države. 

Prijetnja Starmerovoj poziciji, koja već mjesecima samo raste, naglo se povećala u petak kada je vodeći stranački suparnik Andy Burnham osvojio mjesto u parlamentu koje mu omogućava da pokrene formalni postupak preuzimanja stranke. Starmer je ranije rekao da neće odstupiti s položaja, obećavši da će se oduprijeti bilo kakvom izazovu svog glavnog suparnika u stranci.

Uspon "kralja sjevera"

Tijekom posljednjih nekoliko godina Burnham je postao jedan od najomiljenijih britanskih političara. Njegova karizma zasjenila je proturječnosti u javnom imidžu, poput inzistiranja na tome da je autsajder, iako je s 24 godine postao parlamentarni istraživač, s 28 posebni savjetnik, a s 31 prvi put izabran za zastupnika.

U svojih 16 godina u parlamentu služio je u vladama Tonyja Blaira i Gordona Browna, napredujući do položaja ministra zdravstva. Dvaput se neuspješno kandidirao za predsjednika Laburističke stranke, 2010. i 2015. godine. Na drugim izborima uvjerljivo ga je porazio Jeremy Corbyn, veteran socijalist koji je stranku povukao ulijevo.

Iako je isprva bio u Corbynovoj vladi u sjeni, odlazak na mjesto gradonačelnika Manchestera 2017. omogućio mu je da se uglavnom drži po strani frakcijskih ratova koji su potresali laburiste za vrijeme i neposredno nakon Corbynova vodstva. Zbog toga ga lijevo krilo stranke, koje prezire Starmera zbog pomicanja stranke prema centru i izbacivanja Corbyna, ne povezuje s tim razdobljem.

Rane godine i političko buđenje

Andy Burnham rođen je 1970. u Liverpoolu, a odrastao je u Culchethu, mirnom prigradskom naselju u Cheshireu. Njegov otac, inženjer u telekomunikacijskoj tvrtki, i majka, recepcionerka u liječničkoj ordinaciji, bili su predani laburisti, pa je i on rano razvio interes za politiku. Kasnije je opisao kako ga je u dobi od 14 godina na učlanjenje u stranku potaknula BBC-jeva drama "Boys from the Blackstuff" o životu na socijalnoj pomoći u Liverpoolu.

On i njegova dva brata bili su prvi u obitelji koji su otišli na fakultet, a Andy je studirao engleski na Cambridgeu. U svojoj knjizi "Head North" napisao je kako se na sveučilištu "teško uklapao" i osjećao kao "uljez". 

Politički uspon i padovi

Nakon diplome radio je kao novinar za stručne časopise, a prvu priliku u politici dobio je u ranim dvadesetima kao istraživač za pokojnu Tessu Jowell, koja je kasnije postala ministrica u vladama Tonyja Blaira i Gordona Browna. Burnham je brzo napredovao. Postao je posebni savjetnik ministra kulture Chrisa Smitha, a 2001. izabran je za zastupnika u svom rodnom Leighu.

Služio je kao mlađi ministar pod Blairom, a pod Brownom je ušao u kabinet kao glavni tajnik riznice, ministar kulture te ministar zdravstva. Kao ministar kulture doživio je zvižduke na komemoraciji za 20. obljetnicu tragedije na stadionu Hillsborough, u kojoj je 1989. poginulo 97 navijača Liverpoola. Taj ga je događaj potaknuo da otvori to pitanje u vladi, što je doprinijelo pokretanju nove istrage o katastrofi.

Nakon Brownove ostavke 2010. godine, Burnham se kandidirao za vođu stranke, no završio je četvrti od pet kandidata. Ponovno je pokušao 2015., kada ga je porazio Jeremy Corbyn. Kritičari su mu tada priskrbili etiketu političkog prevrtljivca čiji se stavovi mijenjaju kako vjetar puše. Iako je bio pristaša ostanka u EU, tijekom dopunskih izbora u Makerfieldu, području koje je snažno glasalo za Brexit, nije zagovarao ponovno pridruživanje, iako je izjavio kako se nada da će se Ujedinjeno Kraljevstvo vratiti u Uniju za njegova života. 

Prvi premijer katolik

Kao gradonačelnik Manchestera izgradio je reputaciju suprotstavljajući se Westminsteru, što je saželo dugotrajnu podjelu između sjevera i juga u britanskoj politici, učvrstilo njegov status autsajdera i donijelo mu nadimak "kralj sjevera". Tijekom njegova mandata gospodarstvo šireg područja Manchestera je procvjetalo, a nadzirao je poboljšanja mreže javnog prijevoza i pokrenuo veliki program stanogradnje.

"Imao je vrlo jasnu viziju za šire područje Manchestera, za njegov gospodarski uspjeh, socijalnu uključenost i za to da svi u gradskoj regiji mogu dobro živjeti", rekla je za CNN njegova zamjenica Kate Green. "Bio je također vrlo usredotočen na stvari koje će donijeti promjenu u svakodnevnom životu ljudi."

Druga velika obećanja, poput iskorjenjivanja beskućništva do 2020., nisu ispunjena, a kritičari tvrde da su temelji za njegova postignuća postavljeni prije njegova dolaska na vlast. Ipak, kao lice preporoda Manchestera, Burnham je izgradio profil regionalnog vođe nalik američkim guvernerima.

Postane li Burnham premijer, protestantska Velika Britanija prvi put u povijesti dobit će premijera koji je katolik.

Što je "mančesterizam"?

U laburističkim krugovima kruži stara šala koja ismijava Burnhamovu sposobnost prilagodbe idejama koje su u tom trenutku popularne na ljevici. "U pub uđu blerist, braunist i korbinist (aluzija na bivše laburističke čelnike, Tonyja Blaira, Gordona Browna i Jeremyja Corbina, nap. a.)", glasi šala. "Konobar pita: 'Što ćete, Andy?'"

Unatoč promjenama, Burnham se općenito povezuje s "umjerenom ljevicom Laburističke stranke", kaže Lotte Hargrave, politologinja sa Sveučilišta u Manchesteru. "Smjestili biste ga možda malo ljevije od Starmera, ali svakako desnija od nekoga poput Corbyna." U medijima se Burnham počeo povezivati s "mančesterizmom", pojmom koji se odnosi na njegovo vrijeme na čelu Manchestera.

Za Burnhama, "mančesterizam" znači "socijalizam naklonjen poduzetništvu" ili "kraj neoliberalizma, kraj ekonomije prelijevanja koja je zanemarila mjesta poput Makerfielda", kako je rekao u svom predizbornom spotu.

Desnije od Corbyna, lijevo od Starmera

Prema Mathewu Lawrenceu, osnivaču instituta Common Wealth i jednom od intelektualnih glasova iza Burnhama, mančesterizam podrazumijeva postizanje "bolje kontrole nad ključnim uslugama, bilo da se radi o stanovanju, vodoopskrbi, energetici ili prijevozu, koje su sustavno eksternalizirane, deregulirane i privatizirane."

Drugi stupovi mančesterizma, prema Lawrenceu, uključuju prijenos ovlasti s Westminstera na druge gradove te "poduzetničku kulturu, ali uz nastojanje da se to postigne pod uvjetima koji izravno koriste radnim ljudima."

Program se ne razlikuje bitno od nekih politika koje već provodi aktualna laburistička vlada. Stvorila je Great British Energy, investicijsku tvrtku u javnom vlasništvu za financiranje čiste energije, te Great British Railways kako bi željezničku mrežu stavila pod veću javnu kontrolu. "Postoje stvarne sličnosti i kontinuitet u argumentaciji", priznao je Lawrence. "To nije nužno radikalan prekid, već značajno ubrzanje."

Laburisti u previranjima

Laburisti su tjednima bili na rubu nakon katastrofalnih rezultata lokalnih izbora, a čini se da je samo Burnhamova nemogućnost kandidiranja odgodila sukob. Kako je popularnost laburista padala, stranka se počela lomiti u potrazi za dijagnozom i lijekom za brojne probleme u zemlji. Potreba da se spriječi pobjeda stranke Reform UK na općim izborima dodatno pojačava hitnost.

Svaka potencijalna Burnhamova politička platforma suočila bi se s istim proračunskim i političkim ograničenjima kao i Starmerova. Britanija ima malo novca za trošenje, dok politička klima postaje sve podijeljenija.

Balansiranje je ključno

Ako previše skrene udesno po pitanjima poput imigracije, Burnham riskira gubitak progresivne, visokoobrazovane baze laburista u gradovima u korist Zelene stranke. Ako pak skrene previše ulijevo, riskira otuđenje tradicionalne radničke baze.

Tijekom kampanje Burnham je oprezno balansirao između tih podjela, usklađujući svoje stavove s radničkim biračima u Makerfieldu. Po pitanju imigracije približio se stavu aktualne vlade, podržavajući planove o ukidanju trajnog izbjegličkog statusa i odustajući od ranijih poziva da se imigrantima bez dokumenata omogući traženje socijalne pomoći.

Slično tome, ublažio je kritike fiskalnih pravila koja ograničavaju zaduživanje vlade, a po pitanju Brexita distancirao se od svojih komentara iz rujna, kada je rekao da bi volio vidjeti Britaniju ponovno u Europskoj uniji za svoga života. Sada će zauzeti svoje mjesto u parlamentu, dok će oči nacije pratiti svaki njegov potez.