ZNAMO takve scene iz filmova Martina Scorsesea ili popularne televizijske serije "Obitelj Soprano": mafijaši se okupljaju na lokaciji zatvorenoj za širu javnost, druže se, prepričavaju anegdote, razmjenjuju dojmove o eskort damama čije usluge koriste, broji se novac, kartaju, kockaju, piju i smiju se na račun svih onih smrtnika kojima su gospodari života i smrti.

>> Prvi objavljujemo fotografije kluba uhićenog šefa Janafa

Kao u mafijaškom filmu

Ta lokacija u mafijaškim filmovima nije nekakav country klub u kojem se igra golf i hoda u polo majicama, što je rezervirano za američku bijelu protestantsku elitu definiranu određenom dozom uštogljenosti, već zatvoreni klub, često s rešetkama na prozorima, u koji se dolazi kako bi se i mafijaš mogao osjećati kao svoj među svojima, ljudima istog statusa i interesa.

Istovremeno je to sigurna lokacija za dogovaranje poslova i primopredaju pošiljki droge ili novca, lokacija na kojoj se, ako treba, i mobitel ostavi na ulazu kako FBI ne bi mogao prisluškivati razgovore koji se vode unutra.

Unutra se uvijek nalazi i šank iza kojeg stoji konobar koji sve poznaje iako nikoga ne prepoznaje, toči im omiljena pića, ali zapravo funkcionira kao živa kulisa rituala i navika mafijaša. Imamo, naravno, uvijek i nekoga čiji je taj klub, što ne mora biti nužno najmoćniji od svih mafijaša, ali netko tko je umrežen sa svima njima iz različitih mafijaških obitelji, od čega ima i veliku materijalnu korist.

Kovačevićev klub za izabrane

Tako to izgleda u holivudskim filmovima i serijama o mafiji, dok je u Hrvatskoj tako okupljalište (bilo) rezervirano za ono što se u nedostatku boljeg izraza može nazvati ekonomskom, političkom i pravosudnom elitom.

Riječ je o privatnom klubu u Slovenskoj ulici, u međuvremenu uhićenog šefa uprave Janafa Dragana Kovačevića, koji su između ostaloga pohodili predsjednik Republike, bivši predsjednik Republike, načelnik Glavnog stožera, više ministara u vladi, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i još mnogi drugi čija imena u ovom trenutku ne znamo i koji se nadaju da ih nikad nećemo ni saznati.

Skoro isključivo muško društvo

Odmah u oči upada da je Kovačevićev notorni klub većinom pohodilo muško društvo. Zasad su samo dvije žene spomenute kao gošće kluba, čime je jasno da je riječ o svojevrsnom boys clubu, što je također u skladu s mafijaškim, ali i hrvatskim patrijarhalnim svjetonazorom. Iza zatvorenih vrata kluba, ali ne u zadimljenoj atmosferi jer klub ima dobru ventilaciju, kako je napomenuo predsjednik RH Zoran Milanović, pretežito se okupljaju istaknuti hrvatski muževi, oni koji drmaju životima hrvatskih građana i koji bi da smo u nekoj normalnoj državi trebali raditi u korist građana, a ne u vlastitu.

Kovačevićev klub zapravo je bio neformalni centar moći ne samo uhićenog šefa uprave Janafa nego svih onih koji su ga pohodili i koji se možda javno baš i ne podnose, ali među kojima unutar četiri zida kluba vlada harmonija odnosa i interesa. Tu više nema stranačkih podjela, iza zatvorenih vrata kluba sa šankom, brojačem novca i izvrsnom ventilacijom HDZ, SDP, HNS i ostali funkcioniraju u savršenom suglasju, zajedničkim snagama usmjereni da njima u Hrvatskoj bude najbolje neovisno o tome koliko velikoj većini ljudi u Hrvatskoj bilo loše.

>> U Kovačevićevom klubu iza šanka stoji brojač novca

Uhićeni Kovačević, koji se umio rekordno dugo za direktora javne tvrtke zadržati na čelu Janafa unatoč promjenama vlasti, očito je znao s kakvim ljudima ima posla. Znao je jer je i sam jedan od njih, pa je znao što naša, opet uvjetno rečeno, elita voli: odvojenost od javnosti i građana, druženje među sobom, dobro piće i kartanje.

Zamislite da se morate družiti s Olegom Butkovićem ili Zoranom Milanovićem

S jedne strane je cijela stvar nepodnošljivo prizemna te otkriva kako je hrvatska elita jadna i nemaštovita. Nema tu nekih pravih gospodara svemira u volstritovskom smislu, megaindustrijalaca kakve je iznjedrila Njemačka, nema tu strasti prema operi, kavijaru i finijim stvarima u životu, već se mezeti uz suhomesnate proizvode i loče alkohol dok se karta bela. Vjerojatno je u igri bila i francuska salata kada se došlo u Kovačevićev klub na Badnjak. 

Teško da to okupljalište hrvatske elite može izazvati zavist kod slobodnih građana, jer tko bi normalan i s imalo duha htio provoditi sate s ljudima kakvi su se tamo okupljali? Jedino što bi duži period vremena u takvom društvu mogao proizvesti je kombinaciju dosade i gađenja nad cijelom tom banalnošću i hrvatskim elitnim jadom. Zamislite da satima morate slušati doskočice jednog Olega Butkovića ili monolog Zorana Milanovića o nečemu što je svojedobno naučio da bi pobijedio u igri Trivial Pursuit, pa to je da si čovjek prereže vene ili barem odreže uši. Ali to nije ključno u vezi Kovačevićeva kluba.

Ekipa koja je zarobila Republiku Hrvatsku

Ključno je što je taj sada notorni klub otkrio tko su stanice koruptivnog, zločinačkog, uhljebničkog organizma koji sustavno uništava cijelu Hrvatsku i živote građana: pa manje-više svi koji su na vlasti, pri vlasti ili imenovani na neku direktorsku funkciju zahvaljujući vlasti. To je ekipa koja je zarobila Republiku Hrvatsku u svoju korist, a protiv općeg i javnog interesa, to su paraziti koji naciji piju krv.

Stoga vrijedi taksativno nabrojiti za koga sve znamo da je hengao u Kovačevićevom privatnom klubu. 

>> Tko je sve od moćnika bio u Kovačevićevu klubu? Donosimo imena

To su ministar prometa Oleg Butković, koji je u klubu igrao belu, ministar gospodarstva Tomislav Ćorić i ministar rada Josip Aladrović. Ovaj potonji je, usput, s donedavnim šefom Janafa u rodbinskim vezama. Bio je tamo i aktualni predsjednik RH Zoran Milanović, kao i suprug njegove prethodnice Jakov Kitarović. Bio je tamo i bivši predsjednk Stipe Mesić. Klub je pohodio i sudac Ivan Turudić, pa načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, admiral Robert Hranj.

Druga imena će se tek saznati, no po svemu sudeći mnoga ni neće. Zasad su se u javnosti spominjali i nekakvi umjetnici i sportaši, u kuloarima se šuška i o nekim novinarima, ali omerta i dalje nije do kraja pukla.

Mafijaški zakon šutnje

Taj zakon šutnje koji je vladao oko Kovačevićevog kluba također je tipično mafijaški. Klub je za određenu ekipu bio javna tajna, dok su obični smrtnici za njega saznali tek prije nekoliko dana. Moguće je da su ljudi prolazili Slovenskom i pitali se što se to unutra događa, ali su odmah instinktivno osjetili da za njih unutra nema mjesta.

Kovačevićev klub otkriva još jednom i da u RH ista pravila ne važe za sve. 

Dok su tijekom lockdowna ljudi sjedili u svojim kućama, dok su kafići i restorani propadali i davali otkaze svojim radnicima, izabrano društvo hrvatske elite se častilo u klubu, naravno bez računa, iako se "bez računa ne računa", kako nas je svojedobno u beskrajnoj i sveprisutnoj reklamnoj kampanji poučavalo Ministarstvo financija. No izdavanje računa je obaveza samo za smrtnike, ne za hrvatsku elitu koja karta, pije, ždere i partija u Kovačevićevom klubu, dok se u pozadini obavlja primopredaja višemilijunskog mita u vrećama punih keša.

>> Klub je bio jedini otvoreni lokal u lockdownu, Plenkovićev ministar tamo igrao belu

>> Ministri su jeli i pili u nelegalnom klubu, dok su inspekcije zatvarale restorane

U svemu tome na vidiku nije bilo Državnog inspektorata, iako je u klubu nedvojbeno bio nelegalni šank, jer inspektori se bave teroriziranjem ugostitelja bez političke zaleđine, a ne uznemiravanjem hrvatske društvene kreme, kakva god bila.

Drugdje bi padale ostavke

U nekoj drugoj državi u kojoj postoji vladavina prava, funkcionalna demokracija i institucije i kakav-takav javni moral, pohođenje Kovačevićevog kluba označilo bi kraj političke, poslovne ili sudačke karijere. U Hrvatskoj se ništa od toga neće dogoditi, čak ne možemo očekivati ni da će ministri koji su išli Kovačeviću u klub jasno i transparentno odgovarati na pitanja novinara u vezi onoga što su vidjeli i činili.

Paradni primjer toga je novi potpredsjednik vlade Tomislav Ćorić, koji je na novinarsko pitanje je li ostavio mobitel po ulasku u klub, mrtav-hladan dao sljedeći odgovor: "To nisu detalji koje ću ja dijeliti s vama ni s hrvatskom javnošću. Ako bilo koga od nadležnih institucija zanima išta po pitanju mog druženja, ja sam više nego voljan da se stavim odmah na raspolaganje."

Ćorić nehotice demonstrira mentalni sklop onih koje je Kovačevićev klub okupljao: oni su puni informacija koje neće dijeliti s hrvatskom javnošću. Ali će ih sigurno dijeliti među sobom. 

Nevjerojatan je skandal što Ćorić odbija položiti račune javnosti sada kada je njegov "clubbing" razotkriven, već se i dalje bahati i smatra da stoka sitnog zuba ne zaslužuje čuti odgovore na posve legitimna i logična pitanja o njegovom ponašanju dok obavlja ministarsku funkciju, za koju ga svi mi plaćamo.

Premijer koji ništa ni o čemu ne zna

Jasno je od koga je Ćorić naučio tako se bahatiti, od svog šefa, premijera Andreja Plenkovića, koji je jedan od rijetkih koji u Kovačevićevom klubu nije bio. Ali je zato Kovačevića u veljači ove godine imenovao na još jedan mandat na čelu Janafa, dok je Kovačević već odavno bio pod tzv. mjerama. 

>> Nova svađa Plenkovića i Milanovića je najozbiljnija do sada

>> Plenković: Pitao sam na vladi tko je bio u tom klubu. Tri ministra su digla ruku

Plenković sad odjednom ništa ne zna, ni koji su direktori javnih tvrtki od strateškog značenja korumpirani, ni što mu rade ministri, ni provode li se istrage itd. Istovremeno tvrdi da njegova vlada ima "nultu toleranciju protiv korupcije" i da vode "borbu protiv korupcije", i to tako što je u njoj, ako je Plenkoviću vjerovati, najsnažnije oružje premijerovo posvemašnje neznanje u vezi ičega relevantnog.

Kovačevićev klub je srce tame hrvatske korupcije

Zbog svega toga Kovačevićev klub nije nebitni dio razgranate afere Janaf, već pulsirajuće srce hrvatske elitne tame.

Taj klub predstavlja novi koruptivni nivo u Hrvata jer ni Ivi Sanaderu nije palo na pamet da sve svoje suučesnike i potencijalne suočesnike redovito okuplja na istoj zatvorenoj lokaciji (ostavimo pritom po strani sjednice vlade u Banskim dvorima), gdje se mogu opustiti nakon što su odradili još jedan dan u uništenju Hrvatske i njenih građana. Gdje mogu biti svoji među svojima. 

Razotkrivanje Kovačevićevog kluba, koje unatoč golemom novinarskom trudu ide sporije nego bi trebalo, pokazat će nam novi bezdan stvarne situacije u kojoj živimo. Omerta je i dalje snažna, na snazi, mnogi si i dalje čuvaju leđa. Drže se maksime Roberta De Nira odnosno lika kojega je glumio u Scorseseovim "Dobrim momcima: "Nikad ne cinkaj svoje prijatelje i uvijek drži usta zatvorenim."

Tko je sve bio u klubu, a da to još ne znamo?

Da su klub pohodili, priznali su samo oni koji su to morali, svjesni da će se to ionako saznati. Iako je ta lista u osnovi kratka, impresivna je po broju visokih funkcija koje su Kovačevićevi gosti obnašali ili ih još obnašaju. Već sada je jasno da će se većina njih izvući, jer to su ipak ministri, predsjednici, predsjednici županijskih sudova i šefovi vojske. Ta klasa u 30 godina postojanja Republike Hrvatske nije čula za pojam moralne i/ili političke odgovornosti.

Od svih njih zapravo i nismo očekivali ništa bolje. Pitanje je tko su svi oni koji su se u klubu u Slovenskoj ulici u Zagrebu častili, a da za njih i dalje ne znamo. Oni već sada vjerojatno planiraju nekakav novi klub, svjesni da je Kovačević svojim privatnim klubom osmislio koruptivni model koji općenarodnu pljačku čini i efikasnijom i lagodnijom. Ako mu išta zamjeraju, onda je to tek što je na kraju ipak pao. Ali iz toga će naučiti kako da njihov budući klub za odabrane ne ponovni Kovačevićeve pogreške. 

Zato se ne trebamo čuditi ako se s vremenom pokaže da otkrivanje Kovačevićevog kluba za elitu nije nikakav uspjeh u borbi protiv korupcije nego još jedan uspjeh vladajuće korupcije u borbi protiv borbe protiv korupcije.