IMALI smo dva stvarna kandidata za predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Prvi je stari HDZ-u bliski kadar Luka Burilović, dosadašnji predsjednik trome i uspavane HGK, o čijoj profesionalnoj i znanstvenoj karijeri je već puno napisano pa nećemo ponavljati. Drugi je Dražen Oreščanin, čovjek koji se poslovno uzdigao bez politike, bez stranačkih veza i bez poslovne ovisnosti o državnom novcu, čovjek koji se u zadnje dvije godine iskazao u udruzi Glas poduzetnika.

Burilović svojim likom i djelom personificira sve ono staro i politizirano što je Hrvatsku dovelo do današnjeg stanja, Oreščanin predstavlja ono novo, kako bi Hrvatska trebala izgledati kao moderna država razvijenog poduzetništva u Europi 2021. godine. 

Članovi Skupštine Hrvatske gospodarske komore, sve od reda "veliki privrednici" od same najave da bi se stvari mogle mijenjati, čini se da su poprilično užasnuli, da ne kažemo onako narodski, usrali. Naime, velikom većinom su između starog i novog u 2021. odabrali politici milog Burilovića, čovjeka tipične političke pogurane biografije, starih ideja i starog načina rada.
Poduzetnici u Komori glasaju za one koje voli vladajući HDZ.

Privrednici, poduzetnici, članovi Skupštine HGK biraju staro, HDZ-ovsko i to tako temeljito da je Luka Burilović dobio 67 od 90 glasova. Ničim se tako nešto ne može opravdati osim neugodnim osjećajem u, da prostite, gaćama – osjećajem da bi to, ako se stvari promijene, a Dražen Oreščanin predstavlja promjenu, za mnoge od njih moglo postati neugodno. Moglo bi se dogoditi da ni mnogi od tih privrednika koji odlučuju u HGK nisu više potrebni i da su njihove plaće, njihova "radna mjesta" i njihovi bonusi – nepotrebni. Zašto? Pa zato što je u nas država sve i sva.

Sve ovisi o HDZ-u

U Hrvatskoj je država najveći kupac na tržištu. Država, lokalna samouprava, državne firme – to su najveći kupci dobara i usluga u ovoj državi. Za šefa srednje ili velike firme najvažnija stvar u nas je biti dobar s politikom i biti na pravim večerama na kojima se nalaze pravi ljudi jer se tamo dijele poslovi i odlučuje tko će raditi prave stvari za velike državne narudžbe. Dodatno, u hrvatskom administrativnom sustavu svaki ne ministar ili načelnik, već svaki ćato vam može zaustaviti dozvolu ili kakav drugi papir od kojega vam ovisi poslovanje i sutrašnja plaća. Ukratko, ovisite o HDZ-u, em su na vlasti, em HDZ voli sebe poistovjetiti s državom.

Čak i ako imate 100% privatnu firmu, koja ni poslom nije vezana za državu, ali treba neke dozvole od države (recimo da je "klasična" tvornica koja ima neke pristupne ceste, dimnjak i otpadne vode) - poslovanje i egzistencija vam često ovise o diskrecijskoj odluci i volji nekog službenika. Može vaš dopis stajati u ladici mjesecima, ponekad i godinama, dok ne propadnete. A može i čudesno biti riješen u tri dana. U takvom okruženju više vam vrijedi kao član uprave kakav nećak, kum ili prijatelj političara nego trojica sposobnih. Više vrijedi iskaznica HDZ-a nego tri MBA studija financijske matematike. Ovaj politički umreženi će u Hrvatskoj biti korisniji. Izuzetak je IT i par sličnih industrija o kojima političari nemaju pojma, a i ne ovise o političarskim dozvolama i licencama.

Budi krotak i nakači se na državne novce

Ponašanje mnogih hrvatskih poduzetnika je – budi miran prema državi, budi krotak, budi sladak kada vidiš političara. Pa čak i oni koji općenito vole pecnuti vlast u novinama ili na Fejsu, rado se onda na kakvom eventu slikaju s ministrima i državnim tajnicima, jer to je pokazatelj moći, utjecaja i onoga "znaš li ti tko sam ja i koga poznam". Država u ovom modelu gdje se od socijalizma nije promijenilo ništa osim simbola, gdje partija odlučuje o državnom novcu, privrednici se rijetko suprotstavljaju državi i politici. Krotak, miran, eventualno "konstruktivno kritičan" kada treba pokazati da, eto, "postoji dijalog", to je formula po kojoj mnogi posluju. Vrhunac njihovih poduzetničkih vještina su dobre veze s članovima vladajuće partije. Prepoznat ćete ih i sami, vanjski iskaz te krotkosti su fotografije na Fejsu gdje se ispred kanape sendviča slikaju s političarima na izmišljenim eventima gdje dijele jedni drugima bezvrijedne nagrade.

A gdje je Komora tu? Pa HGK je upravo dio te političke igre. U HGK ima zaista divnih i radišnih ljudi i dobrih stručnjaka. Ljudi koji će vam ako trebate pronaći podatke i pomoći oko analiza koje posebno ako ste manja firma teško odradite sami. Imamo, naravno, kao zemlja potrebe za HGK, slične komore imaju skoro sve države, ali, naravno, nema potrebe za obveznom članarinom, komora se treba financirati od pružanja usluga. 

No HGK ima i drugu ulogu – uhljebljivanje. Komora ima veće plaće od klasične državne službe. Pa što napraviti s rashodovanim načelnikom općine, bivšim pomoćnikom ministra ili kakvim drugim političkim kadrom koji izvan javnog sustava ne može ni hrenovke prodavati? Naravno, naći mu "radno mjesto" u Komori. HGK je staza slonova rashodovanih političkih kadrova koji tamo čekaju dane do penzije. Ako bi bila dobrovoljna, ako bi je vodio netko tipa Oreščanina, onda takva komora ne bi imala svoju ulogu uhljebljivanja "zaslužnih" partijskih kadrova. Ostali bi samo oni koji stvarno profesionalno rade.

Ovakva pobjeda Burilovića znači da Oreščanin radi dobar posao

Dodatno, Komora ima ulogu "konstruktivne kritike", kada treba odglumiti da politika, konkretno HDZ ima neku oporbu, onda je tu predstava sa stavovima predstavnika privrede, po istom modelu kao što smo nekada imali Savez omladine koji je programirano kritizirao "negativnosti". Uz nekog tipa Oreščanina, Komora bi postala stvarna kritika vlasti. A vlast stvarnu kritiku ne želi.

Radi svega toga Dražen Oreščanin jednostavno nije smio postati predsjednik HGK. Dobiti neovisnu osobu na tako važnom mjestu bio bi prst u oko HDZ-u i općoj politici koju Hrvatska ima – velike i snažne države i ogromne državne kase iz koje politika na čelu s nasmiješenim premijerom dijeli tuđe novce podobnima. Drugačiji odabir od odabira Burilovića značio bi početak kraja takve prakse, a to znači ugrozu nezasluženo dobre egzistencije stotina umreženih kadrova tankih biografija u raznim državnim, pa i privatnim firmama i, naravno, ugrozu uhljeba u samoj HGK.

Djeluje na prvi pogled kontradiktorno, ali velika pobjeda Burilovića znači da Oreščanin radi dobar posao. Oreščanin i njegov program nove HGK su sve koji su protiv promjena uplašili do razine da su se potpuno mobilizirali kako bi stvari ostavili kakvima jesu. Samo ovako kako je, životom u prošlosti, oni se osjećaju dobro. A u prošlosti se ipak ne uživa dugo, doći će neki novi ljudi, Dražen Oreščanin je samo prvi od njih.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala