Foto: Index, Pixsell/Ivo Čagalj

Svaki puta kada se neka zakonom ograničena, licencirana, propisima uređena usluga sa zakonski definiranom najnižom cijenom nađe na propitivanju, a ovaj tjedan su došle na red auto-škole, nađe se gomila dušobrižnika koji „za opće dobro“ idu braniti dosadašnji, skupi i loš sustav.

Sada je među ostalim definirana cijena nastavnog sata, koja za B kategoriju iznosi nemalih 115 kuna po satu vožnje. Definirana. Propisom! Čim je krenula najava o liberalizaciji (za što ako se provede svaka čast ministrici Martini Dalić i njenoj ekipi!) počeli smo slušati hrpe srceparajućih priča kako cijena „ne može niže“, kako se liberalizacijom „ugrožava sigurnost“ i slično. Drugim riječima, četvrt stoljeća nakon pada socijalizma još imamo izjava i tvrdnji kako se sigurnost i kvaliteta nalaze u jamčenoj cijeni. Jer, kao, na slobodnom tržištu dolazi do pada kvalitete.

U bivšoj državi sve je mane-više bilo regulirano, pa i cijene, štitilo se od tog „opasnog“ tržišta koje eto smanjuje kvalitetu, pa nekako se ne sjećamo da su Nijemci u svojim Mercedesima dolazili kupovati televizore Ei-Niš ili RIZ-ove radioaparate. Uostalom, imali smo planiranu i programiranu Njemačku Demokratsku Republiku, pa se ne sjećamo nikoga tko bi dao Golfa jedinicu za Trabanta.

Sve te priče o tome kako država „mora“ regulirati cijene onoga što je u osnovi tečaj su socijalističke gluposti. Uostalom, da si kao prvo ne tepamo to „auto škola“, u pitanju je običan tečaj kojeg je položio manje-više svatko od nas. Država je tu da određuje uvjete licence, ovdje vozačke dozvole, dakle država je tu da ispitivači kod kojih se polaže budu objektivni, strogi koliko treba i nepodmitljivi. To kako će netko doći do znanja i po kojoj cijeni – nije posao države.

Je li 115 kuna po satu malo ili puno?

Neki kažu da već s tih 115 kuna jedva preživljavaju – pa liberalizacija nikoga ne tjera da snižava cijene ispod toga! Mogu štoviše nuditi i po 150 kuna ako imaju tržište za to. Ako se netko snađe sa 70 kuna – njegova stvar. Što ako radi nekvalitetno? Pa to će ocijeniti tržište, ako kandidati neke škole stalno padaju na ispitu – onda će ta škola propasti.

Uostalom, imamo dobar primjer u školama jezika. Djelatnost učenja jezika je kudikamo složenija od učenja vožnje – dobro znanje stranog jezika se stječe godinama. Da li tu ima neke regulative cijena? Nema. Da li netko može podučavati za 10 kuna? Može – ali zanimljivo, one najjeftinije škole obično nisu one s najvećim brojem polaznika. Cijeni se kvaliteta, znanje. Oni koji su se pročuli da su dobri – imaju polaznike makar bili prosječnih cijena, ili čak među skupljima.

No, vratimo se na autoškole – jedino što je bitno je da ispitivači kod polaganja rade kao treba svoj posao. Ostalo je stvar tržišta. Ako se nekome ne isplati davati sate po cijeni ili se ne nalazi na tom tržištu – može se uhvatiti drugog posla. Auto škola će ostati točno onoliko koliko ih treba, s cijenama točno kako tržište odluči. To vam se zove, drugovi, kapitalizam. Neki bi s malo sarkastičnosti rekli: „Za to smo se upravo i borili!“ Uostalom, zašto bi auto škola bila obvezna?

Zašto vas vožnju ne bi naučila majka, otac ili rođak?

Znate kako to ide u Švedskoj? Kada navršite 16, možete krenuti na tečaj vožnje. To naravno može biti i u nas – s instruktorom. Ali, uredno to može biti i roditelj ili druga osoba koja ima vozačku dozvolu barem pet godina. Obje osobe (i kandidat i nadzornik) trebaju proći trosatni tečaj gdje se uči sam postupak davanja instrukcija za vožnju. Naravno, kandidat treba proći liječnički ispit i sve pripadajuće – ali učiti ga može drugi vozač. Obvezna je naljepnica natrag na vozilu – ako vas uči drugi vozač onda će to biti zelena naljepnica na kojoj piše “Övningskör” (učenje vožnje), dok ako je u pitanju klasična auto-škola gdje vas uči profesionalac onda je naljepnica crvene boje. Zanimljivo je i da mnoge srednje škole nude da vožnju položite kao izborni predmet (no tu također plaćate profesionalca).

Dakle, ukoliko ste roditelj, imate iza sebe 10-20-30 godina voznog iskustva, zašto i čemu bi vaše dijete trebalo davati debele novce za auto-školu? Zar niste dovoljno sposobni sami ga naučiti voziti? Zašto davati više od jedne radničke plaće da bi ga netko drugi učio voziti? Kako bi instruktori imali posla? Na taj način možemo izmišljati sve nove i nove neproduktivne poslove! Vi ste roditelj, ako imate besprijekoran vozački staž – naučit ćete svoje dijete vrlo moguće i bolje od instruktora.

Što mislite, koji je sustav bolji? Uzmimo 2015. godinu kao primjer. Te godine u Hrvatskoj su na cestama poginule 432 osobe, u Švedskoj 319. Pri čemu Švedska ima više nego duplo stanovnika u odnosnu na nas - 9.540.065. Švedska je prometno najsigurnija država na u EU, a dobar dio godine uvjeti na cesti su im teški i opasni.

U jednoj Belgiji također za vožnju automobila ne morate proći auto-školu – morate naravno položiti teorijski i praktični ispit. No, zanimljivo je da za vožnju čak i motocikla trebate kraću auto školu a za motorkotač od preko 35 kW imati i pune 24 godine. Čini se da su imali loša iskustva s vozačima motocikala. Primjer SAD nećemo ni spominjati, tamo je sve još jednostavnije i jeftinije.

Zašto ne bi tako bilo i kod nas? Ukinuti obvezne sate vožnje, dozvoliti da vas vozač koji ima barem 5, recimo i 10 godina iskustva uči kandidata uz odgovarajuću naljepnicu, a kandidat naravno prolazi i dalje liječnički, teoriju i praksu vožnje i ako zna na ispitu – položio je.

Uostalom, konkretno u Hrvatskoj – mladi vozač u pravilu vozi roditeljski auto. Malo je onih koji s 18-19 mogu sebi priuštiti automobil. Hoćete li svoje dijete pustiti na cestu ako niste sigurni u njegove vozačke sposobnosti?

Sve oko nas se mijenja

Svijet se mijenja. Sve oko nas se mijenja – i sve treba biti podložno propitivanju. Ne postoji to gospodarsko, upravno ili neko treće pitanje koje ne treba biti podložno propitivanju. Ono „mi tako radimo“ općenito kao način razmišljanja bacati u smeće.

Da, ako se auto-škole liberaliziraju – to će biti odlično i za to svaka čast ovoj Vladi (jer treba podržati ono što je dobro). No, zašto ne bismo promislili o tome da li uopće trebamo ovaj skup model učenja vožnje (na kraju sve to iziđe koliko i godina izvanrednog studiranja na fakultetu!)? Možda i ne trebamo. Možda se trebamo ugledati na Švedsku, koja nema obvezne sate s instruktorom, tj. instruktora vožnje koristite ako želite, ako nemate nekoga od rodbine da vas uči voziti.

S druge strane, možda ti Šveđani nemaju pojma, nego je naš model bolji?


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.