MOMČILO Đujić rođen je 27. veljače 1907. u Kovačiću kraj Knina. Osnovnu gimnaziju završio je u Kninu 1924. godine, a višu je pohađao u Šibeniku od 1926. do 1929. Iz sedmog razreda prelazi na bogosloviju u Srijemskim Karlovcima, gdje je 1933. rukopoložen za svećenika i postaje strmički paroh.

Od 1935. godine, kao jedan od srpskih vođa u široj kninskoj okolici, organizira četničke skupine po selima na području ličko-dalmatinsko-bosanske tromeđe, potičući nacionalnu i vjersku isključivost. Tijekom Drugog svjetskog rata aktivno sudjeluje u organiziranju četničkih postrojbi te zapovijeda grupama i vojnim formacijama koje su, pod idejama velikosrpskog programa Draže Mihailovića, djelovale u Kninskoj krajini.

Đujić je surađivao s talijanskim okupacijskim vlastima, a nakon kapitulacije Italije 1943. godine i s njemačkim vojnim jedinicama. Četnici pod njegovim zapovjedništvom počinili su brojne zločine nad hrvatskim civilima te nad Srbima koji nisu podržavali četnički pokret.

Pokolj u Gatima

Krajem 1942. i početkom 1943. godine, četnici popa Đujića izvršili su niz zločina po selima Dalmatinske Zagore. Jedan od jezivijih zločina bio je pokolj u selu Gata u omiškom zaleđu. Tamo su četnici popa Đujića 1. listopada 1942. godine praktički poklali cijelo selo.

Ubijeno je 96 osoba, od čega osmero djece. Selo je spaljeno.

Jedan od rijetkih koji su preživjeli taj krvavi četnički pohod bio je tada 9-godišnji Andrija Pivčević. Četnici su ga izboli na devet mjesta, ali je čudom preživio. Upravo je on bio jedan od glavnih svjedoka na suđenju Draži Mihailoviću 1946. godine u Beogradu.

"Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih pesto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest", pričao je Andrija 2012. godine za Slobodnu Dalmaciju.

"Na suđenju u Domu garde na Topčideru protiv Draže smo svjedočili ja i Marija Borovac, kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri mjeseca, a Draža se branio da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije znao", pričao je Pivčević tada.

Pred kraj rata 1945. godine, s preostalim snagama, Đujić bježi preko rijeke Soče u susret anglo-američkim postrojbama. Neko se vrijeme skrivao u Italiji, nakon čega emigrira u Sjedinjene Američke Države. U SAD-u organizira i predvodi Pokret srpskih četnika Ravne gore u Slobodnom svijetu.

Tijekom 1990-ih ideološki utječe na obnavljanje četničkog pokreta u Kninskoj krajini, materijalno podupire odmetništvo i oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske.

Umro je na slobodi u Chicagu, 11.9.1999. godine.