Foto: Index, Hina

NAJAVOM odlaska Zorana Milanovića, u Socijaldemokratskoj partiji počelo je užurbano preslagivanje. Kako kadrovsko, tako i političko. Dobro, barem na riječima. Tako gotovo od svih najavljenih kandidata možemo čuti gotovo identične poruke. „Stranku treba otvoriti“. „SDP mora biti stranka koja okuplja a ne rastjeruje“. „Stranku treba vratiti ljevici“. „SDP treba inkluzivne politike, i otvorene stranačke procese“.

Sve su to poruke koje bih i sam izrekao, no kao što se nažalost već više puta do sada pokazalo, predizborna retorika nažalost ima jako malu težinu. I Zoran Milanović je prije pola godine obećavao brda i doline unutarstranačke demokratizacije, pa je potom opet liste za Sabor složio isključivo po vlastitim političkim interesima, udjeljujući pri tome biračima, simpatizerima i članovima nekoliko zvučnih kadrovskih šamara.

Zašto baš povratak Kolarić?

Stoga je pitanje vjerodostojnosti onoga tko daje ova predizborna obećanja od primarne važnosti. Pri čemu svi kandidati iz „Zoranovog kruga“ u utrku ulaze sa ozbiljnim deficitom. Na sreću, u ovom predizbornom trenutku imamo jedan jako dobar demokratski lakmus, pitanje na kojemu će se vrlo brzo i vrlo jasno razlučiti prazna retorika. A to je pitanje povratka Aleksandre Kolarić u stranku.

Zašto baš Aleksandre Kolarić? Zašto ne Mirele Holy, ili pak stotine potjeranih članova koji su iz partije izbačeni raspuštanjem cijelih organizacija? Zato jer je Aleksandra Kolarić izrazila jasnu namjeru da se kandidira na predstojećim unutarstranačkim izborima.

Naravno da novi SDP, otvoren i inkluzivan, treba pažnju, vrijeme i sadržaj posvetiti povratku i novom okupljanju što šireg kruga progresivnih i lijevih pojedinaca. Naravno da treba stvoriti novu atmosferu i pristup koji će potaknuti stotine razočaranih ili izbačenih članova da opet požele sudjelovati u izgradnji boljeg društva.

No u slučaju Aleksandre Kolarić u pitanju je puno više toga od okupljanja i motiviranja. Aleksandra Kolarić nije samo razočarani član. Ona je disident, osoba koja je izbačena zbog verbalnog delikta. Zbog artikuliranja argumentirane kritike koja se naknadno pokazala točnom. I što je najgore, usred unutarstranačkog izbornog procesa u kojemu je bila kandidat.

To je jednostavno rečeno – nasilje nad demokracijom.

Neka članovi odluče, jesu li za ili protiv Kolarić

Nažalost, i posljednjih tjedana svjedočili smo nesmiljenoj pljuvačkoj kampanji „Bedema ljubavi“ protiv Aleksandre Kolarić. Bez ulaženja u prljavu formu tih osobnih diskvalifikacija, navodni motiv takve sramotne kampanje bio je – Aleksandra Kolarić je loša za SDP, članovi ju ne žele.

No, ima li bolji način da se utvrdi takvo stanje, od mogućnosti da se Aleksandra Kolarić pusti u predsjedničku utrku u stranci? Možemo li demokratski doseg koncepta „jedan član – jedan glas“ derogirati na mišljenje najtvrdokornijeg Zoranovog fun-cluba? Ako članovi doista ne žele Aleksandru Kolarić, poruka će biti najglasnija ukoliko bude iskazana kroz glasove svih članova stranke, na izborima. Svih, a ne samo nekih. Onih najglasnijih i spremnih na najnižu retoriku.

Utoliko će događaji narednih dana zorno pokazati da li kandidati s novootkrivenom spoznajom o situaciji u stranci uistinu misle ozbiljno. Stranka nije i neće postati otvorena, inkluzivna i demokratska ukoliko se Aleksandri Kolarić ne dozvoli natjecanje za mjesto predsjednice.

Dakle, dragi moji kandidati, potpredsjednici, ministri i ostali, „put your money where your mouth is“. Iliti, djela govore više od riječi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala