IMA NEČEG krajnje razgolićujućeg, pravog striptiza, u Sanaderovoj galami na sud da se umiješao u lokalne izbore, donoseći presudu Glavašu tik prije njih. Ovim šef HDZ-a otvoreno priznaje da su radikalno-šovinistička raspoloženja, po kojima je brutalno ubijanje Srba najnormalnija stvar na svijetu i dalje nešto na čemu je sasvim legitimno dobiti izbore.

Koliko god se radilo o izborima u samo jednom gradu i samo u jednoj županiji, to je toliko zastrašujuće da bi se čovjek morao zagrcnuti i kada samo pomisli, a kamoli izgovori takvo što. No premijer je to prevalio preko usta tako flegmatično kao da prognozira ovogodišnji prinos žitarica u Slavoniji i kao da on s tim nema ni najmanje veze.

Ali nesretni Sanaderu, imaš, itekako imaš. Jer tko bi mogao biti odgovorniji za ovo zlosretno bagateliziranje leševa od šefa stranke koja je s jednim jedinim prekidom vladala zemljom od prvih njenih dana do danas?! Uostalom, nije premijer nekakav potumplani lajbek, dobro to i on zna, i ne trebamo mu mi to ovdje crtati, ali očito voda mu je ušla u uši i sada su mu sve misli negdje drugdje.

Sanader bi se uortačio i sa crnim vragom samo da izbjegne težak poraz

Do popišanih gaća se prepao da bi mogao hametice izgubiti nedjeljne lokalne izbore, što je u najvećim gradovima, Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, već sada sigurno. Doduše, HDZ ni dosad nije ondje blistavo stajao pa ovaj strah izgleda poprilično pretjeran. Ali krene li klatno u gradovima previše prema HDZ-ovim protivnicima, ni iz ruralnih i suburbanih sredina, gdje HDZ tradicionalno stoji čvrsto kao klisurina, možda neće stići tako dobre vijesti (iako najvjerojatnije ni sasvim loše).

I sada vidimo Sanadera gdje bi se uortačio i sa crnim vragom samo da izbjegne težak poraz. Ovaj bolni krik što mu je zagrebački županijski sud "oteo" glasove glavaševaca na koje je on bacio oko, dovoljno je dobra ilustracija toga. Mada se sigurno ne radi samo o tome. Taj krik odaje i nesigurnost prvog čovjeka HDZ-a da će mu sadašnja taktika uzbunjivanja zemlje zbog navodne "crvene" opasnosti dati očekivanog ploda.

Koliko god, naime, on derao grlo protiv onih koji se tobože suprotstavljaju kažnjavaju komunističkih zločina, vjeronauku u školama, pravu glasa dijaspore, a za lake su droge, za sporazum Drnovšek-Račan i što sve ne, daj ti sigurno znaj da će to upaliti. Doduše, upalilo je na prošlim parlamentarnim izborima, kada je u šatru ovog antikomunističkog cirkusa ugurao cijelu desnicu, uključujući lumperaški dio skupljen s kolca i konopca.

Ali hoće li to funkcionirati na lokalnoj razini? Je li uopće moguć nekakav komunalni ustaško-partizanski rat? Kako ćeš pobogu pokrenuti "osmu ofenzivu" protiv "komunista" na tako beznadno tričavim temama kao što je ugradnja kanalizacije, popravak razlokanih ulica, uređenje pješačkih prijelaza?! I kako HDZ može očekivati od malih desnih stranaka da mu se opet bespogovorno stave pod zastavu kada je za njih ovo jedina prilika da se dokopaju barem komadićka vlasti.

U gubitnički šator se nitko baš ne gura

Ukratko, HDZ naprosto ne može na ovim lokalnim izborima postići onakvu i onoliku mobilizaciju desnice kao na parlamentarnim izborima prije godinu i pol. Uz već spomenuto i zato što je u međuvremenu grunula ova planetarna kriza koja je već izbacila iz kolosijeka neke koji su se prema njoj postavili jednako tupavo bezidejno kao i HDZ. A u gubitnički šator, treba li podsjećati, nitko se baš ne gura.

Nije, dakle, Sanader baš sasvim slučajno izgubio živce, a dobio dar da izgovara sasvim trućave, pa, vidjeli smo, i opasne besmislice. Bez obzira na djelomično pretjerani strah, njegova stranka i on osobno usred su najtežeg razdoblja otkako je odlaskom Tuđmana i njegovih klonova stvoren "novi HDZ". Poslije niti devet godina taj čili momčić već izgleda staro, umorno i potrošeno.

Osjeća li se i odbačeno? To ipak ne! Kada je vidjela da je stranci tako teško i da stoji pred toliko neizvjesnim izborima, u pomoć joj je žurno pritekla Crkva. Protiv čega, naravno, Sanader nije uložio ni "p" od prigovora koje je sasuo nakon Glavaševe presude na zagrebački sud. Kako i bi kada je Kaptol dao, ne računajući prve izbore 1990. godine, najveću i najeksplicitniju podršku HDZ-u.

Briga njega što se ovim zemlju opet vraća u rovove davno završenih ratova

To znači da mu je Sanader uspješno podvalio trik da o kanalizacijskim cijevima ovisi hoće li Hrvatska ostati zdrava grana kršćanska ili će se opet izgubiti u šikari ateističkog nihilizma. Kako će isti trik bez sumnje upaliti i  među većinom HDZ-ovih birača, Sanaderova pozicija nije izgubljena kako se njemu u panici čini, a to je njemu najvažnije.

Briga njega što se ovim zemlju opet vraća u rovove davno završenih ratova i u nove-stare usijane rasprave tko kalja istinu o Domovinskom ratu. Zbilja tko je kalja? Vesna Pusić koja se, opečena, o tome više ne izjašnjava? Antifašistički borci koji lanu neku previše pa ih se učas ušutka? Feral koji je prestao izlaziti prije blizu godinu dana?

A da tu istinu možda ne kalja Glavaš, kojem je i sudski dokazano sudjelovanje u najtežim zločinima nad osječkim Srbima i Hrvatima, da bi zatim zbrisao iz voljene zemlje iako ju je osobno "gradio"? Da je ne kalja Sanader, koji javno leleče što ne može računati na glasove obožavatelja ovog nepravomoćno osuđenog ratnog zločinca?

Isto gledamo i kada Crkva govori, kao da je pretjerala u misnom vinu, o onima koji niječu komunističke zločine, ali ne kaže ni slova i o onima koji niječu ustaške. Posljednji put kada je ona osudila i jedne (komunističke) i druge (ustaške) bilo je na 50. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, dakle prije nepunih petnaest godina. I sada nas, pazi molim te, mudrijaši s Kaptola mamurno uvjeravaju da su u tih petnaest godina vitalni ustašonostalgičari praktički nestali, a da su komunistička starčad i njihov blijedi podmladak toliko silno ojačali da već ugrožavaju temelje demokratske i kršćanske Hrvatske.

Glupo, brate, da gluplje ne može. Ali, zato korisno za Sanadera da korisnije ne može.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Bruno Konjević, Nikša Stipaničev/Cropix