NEKI ljudi jednostavno ne znaju kad treba odustati. Doduše, to možda i jest glavna odlika političara koji uspijevaju na ovim prostorima, ali najnoviji potez osječkog gradonačelnika i prvog čovjeka "reformiranog" HSP-a Ante Đapića još je jedna potvrda da je dotični vlastiti obraz odavno zamijenio džonom.

Kako inače protumačiti činjenicu da je Đapić, neovisno o činjenici da mu je prije šest godina oduzet magistarski rad jer ga je prepisao od mentora i stranačkog kolege Borisa Kandarea, na splitskom Pravnom fakultetu opet podnio zahtjev za izradu novog magisterija.

Predsjednik HSP-a novinarima je osobno potvrdio da je podnio zahtjev, a da je (barem) u tome bio iskren, govori i podatak da je, kako javlja Slobodna Dalmacija pozivajući se na izvore s fakulteta, zahtjev napisan s velikim brojem pravnih grešaka i nejasnoća, kao i da prijava za pokretanje postupka prihvaćanja teme magisterija nije u skladu s pravilnikom fakulteta.

Podsjetimo na kronologiju čuvenog Đapićevog prepisanog magistarskog rada. Nakon što je Vijeće splitskog Pravnog fakulteta davne 1999. godine predsjedniku HSP-a oduzelo titulu magistra jer je utvrđeno da je prepisao rad, splitsko Općinsko državno odvjetnišvo je protiv Đapića i Kandarea podiglo optužnicu kojim se Kandarea teretilo da je, na nagovor svog stranačkog šefa, omogućio Đapiću da nezasluženo dobije zvanje magistra pravnih znanosti. Sam Đapić je, tipično za političare kad ih se uhvati "na djelu", tvrdio da se radi o političkom progonu.

U travnju 2005. svjedočili smo jednom od niza "bisera" hrvatskog pravosuđa. Sudac Robert Pešutić, inače brat osnivača bolskog HSP-a (!), oslobodio je krivnje Đapića i Kandarea. Prilikom izricanja presude Pešutić je kazao da je "iako je dokazano da je Đapić većim dijelom prepisao magistarski rad iz radova tadašnjeg mentora Kandarea, time se trebalo baviti Fakultetsko vijeće splitskog Pravnog fakulteta koje mu je dodijelilo akademski stupanj magistra pravnih znanosti". Đapić je nakon izricanja presude okupljenim novinarima kazao kako je "znao da pravda mora pobijediti".

Ako ste pomislili da je time hrvatsko pravosuđe dotaklo samo dno ("prepisao je, ali nije kriv"), griješite. Naime, oslobađajuću presudu Đapiću i Kandareu ukinilo je Izvanraspravno vijeće splitskog Županijskog suda, ali je odluka o tome, kako prikladno, donešena samo jedan dan uoči nastupanja apsolutne zastare. Tako Općinski sud, koji je donio prvotnu oslobađajuju presudu, nije mogao ponovno pokrenuti postupak i donijeti novu presudu, pa je cijela stvar završila u maniri poslovice "pojeo vuk magare".

Da krug silovanja pravde bude zatvoren do kraja, pobrinuo se sam Đapić podnošenjem zahtjeva za izradu novog magisterija. No, kad malo razmislite, u zemlji u kojoj suci donose obrazloženja zbog kojih bi u nekoj normalnoj zemlji dobili otkaz u roku od pet minuta, zapravo i ima smisla da čovjeku kojem je nedvojbeno dokazano da je prepisao magisterij bude omogućeno da pokuša još jednom.

Možda ga ovaj put ne uhvate, a ako se to i dogodi, uvijek će se naći neki "rodijački" raspoložen sudac koji će ustvrditi da mjeritelj visine kukuruza, iako je počinio djelo za koje se tereti, zapravo nije kriv.

Neven Barković