SABOTAŽE na podmorskim kablovima, preko kojih prolazi oko 95 posto globalnog protoka podataka, sve su učestalije. Gdje prolaze ti kablovi? Kome pripadaju? Kako bi mogli biti bolje zaštićeni? Donosimo tekst Deutsche Wellea.

Sabotaže koje na podmorskim kablovima, sumnja se, izvodi ruska "flota u sjenci" ili "mračna flota" dovele su globalnu komunikacijsku infrastrukturu u središte pozornosti. Kralježnica svjetske telekomunikacije slabo je zaštićena od namjernog uništavanja.

Koji podmorski kablovi postoje?

Među važnim podmorskim kablovima su oni za prijenos električne energije visokonaponskim jednosmjernim strujama (HVDC), koji prenose električnu energiju na velike udaljenosti, naprimjer do otoka ili za povezivanje vjetroturbina na moru. Oni su efikasniji od sustava s naizmjeničnom strujom.

Telekomunikacijski kablovi se sastoje od optičkih vlakana i prenose oko 95 posto globalnog protoka podataka, uključujući internetske i telefonske pozive. To se odvija uz minimalna kašnjenja signala: otvaranje web-stranice iz Europe u SAD-u traje oko 60 milisekundi, što je otprilike vrijeme trajanja treptaja oka.

Pored toga postoje i specijalni kablovi za prijenos podataka između centara podataka ili velikih mrežnih čvorišta, kao i visoko zaštićeni specijalni kablovi za vojnu komunikaciju ili istraživanja.

Zašto sateliti nisu alternativa?

Samo malen dio međunarodne komunikacije odvija se preko satelita. Naime, podmorski kablovi mogu prenositi puno više podataka uz niže troškove. Osim toga, satelitske veze su sporije i podložnije smetnjama.

Ipak, SAD i EU ulažu u satelitske tehnologije kao što su Starlink i program IRIS (Infrastruktura za otpornost, međusobnu povezanost i sigurnost preko satelita) kako bi stvorili sigurnije, alternativne komunikacijske kanale.

Distribucija podmorskih kablova

Diljem svijeta postavljeno je oko 1.4 milijuna kilometara kablova u otprilike 500 vodova. Ti kablovi su toliko dugi da bi se mogli 30 puta omotati oko ekvatora, a svake godine postavljaju se novi.

Većina kablovskih veza je u Atlantiku, između Europe i SAD-a, kao i u Pacifiku, između SAD-a i istočne Azije. Međutim, ne postoji potpuni globalni atlas koji pokazuje točne lokacije svih kablova. Platforme kao što su submarinecablemap.com ili Telegeography nude mape, ali bez preciznih informacija o lokaciji.

Mapa također pokazuje kritične točke: oko 90 posto prometa podataka između Europe i Azije prolazi kroz 14 kablova kod jemenske obale. A 2024. tamošnji hutistički pobunjenici nisu samo napali brodski promet već i tri linije podataka koristeći oteti teretni brod.

Tko postavlja podmorske kablove?

Ranije su tržištem dominirali telekomunikacijski provideri kao što su AT&T i China Telecom. Danas, međutim, u podmorske kablove masovno ulažu velika tehnološka poduzeća kao što su Google, Microsoft, Meta i Amazon.

Google trenutno posjeduje šest aktivnih podmorskih kablova i planira izgradnju novih. Meta je uključena u 16 kablova i planira vlastitu globalnu mrežu kablova. Za tu Facebook i Instagram grupu oko 1.5 milijardi ljudi na afričkom kontinentu predstavlja vrlo interesantnu ciljnu skupinu.

Moderni podmorski kablovi se sastoje od nekoliko slojeva: unutarnji sloj čine optička vlakna koja koriste svjetlosne impulse za prijenos digitalnih informacija. Obavijeni su zaštitnim slojevima od čeličnih žica ili čeličnog oklopa, polietilena i vodootpornih materijala. Oni štite kablove od ekstremnih pritisaka i uvjeta dubokog mora, osiguravajući im vijek trajanja od oko 25 godina.

Kako se postavljaju podmorski kablovi?

Geolozi i inženjeri određuju najbolju lokaciju, uzimajući u obzir prepreke kao što su rovovi, oceanske struje, područja ribolova ili pomorske rute. U Sjevernom i Baltičkom moru oko 1.6 milijuna tona potopljene municije iz prošlih ratova također predstavlja velik izazov.

Tamo gdje postoji opasnost po kabel, na obali ili u plitkim vodama, često se za kabel s pomoću pluga kopa rov do tri metra dubine. Rovovi se ne zatrpavaju, to se događa prirodnim putem kroz morske struje.

U dubljim vodama, gdje je rizik od oštećenja manji, kabel se često polaže direktno na morsko dno s pomoću specijaliziranih brodova za postavljanje kablova. Veliki podmorski kablovi promjera više od 20 centimetara mogu težiti između 40 i 70 kilograma po metru zbog svojih zaštitnih omotača.

Između broda za postavljanje kablova i mjesta gdje kabel dodiruje morsko dno može biti udaljenost i do osam kilometara. Važno je da kabel bude stalno pod naponom prilikom postavljanja. Ako je napetost suviše mala, mogu se formirati petlje, a ako je previše napet, kabel može plutati i lakše se slomiti.

Oštećenja podmorskih kablova

Većina oštećenja nastaje zbog povlačenja ribarskih mreža ili sidara. Namjerni sabotažni napadi, kao dio hibridnog ratovanja, poznati su još od Hladnog rata. Amerikanci su još 1959. optužili Ruse da su ribarskim mrežama namjerno oštetili podvodni kabel.

Špijunaža je također velik problem, posebno ako kablovi pripadaju sistemskim rivalima kao što su Kina ili SAD jer podmorski kablovi mogu biti prisluškivani ili presreteni.

Popravak podmorskih kablova

Popravak je kompliciran zbog ekstremnog pritiska i nepredvidivih vremenskih uvjeta. Specijalni uređaji mogu izmjeriti gubitak signala i tako locirati oštećeni dio. Kod modernih optičkih kablova oštećenje se u idealnim uvjetima može precizno locirati na 50 metara.

Ovisno o vrsti oštećenja i dubini, ronioci mogu popraviti kabel u suhoj komori. U suprotnom brod za popravku kablova pažljivo podiže kabel na površinu. Na brodu tehničari zamijene oštećene dijelove kabla novim.

To je vrlo zahtjevno jer sve veze moraju besprijekorno funkcionirati čak i u nepovoljnim uvjetima. Nakon opširnih testiranja kabel se pažljivo ponovno postavlja na dno mora i po potrebi ponovno zatrpava.

Međutim, postoji samo nekoliko brodova na svijetu koji mogu obaviti takve popravke. A ponekad prođu tjedni ili mjeseci prije nego što presječeni kabel bude popravljen.

Mjere zaštite za podmorske kablove

Podmorski kablovi su dobro zaštićeni od prirodnih prijetnji, ali često nedovoljno zaštićeni od namjernih oštećenja neprijateljskih država, tajnih službi ili terorista. Upotreba podvodnih dronova i akustičnih senzorskih sistema mogla bi pomoći u otkrivanju potencijalnih sabotaža u ranoj fazi.

U međuvremenu se dodatne kablovske veze postavljaju kao redundantni sustavi kako bi se podaci mogli prenositi čak i u slučaju kvara jednog kabla. Pogođene države odnedavno razvijaju koordinirane strategije zaštite kako bi brzo i zajednički djelovale u slučaju napada. To zahtijeva blisku suradnju između država, operatera podmorskih kablova i međunarodnih organizacija.

Također postoji potreba za novim pravnim okvirima na nacionalnom i međunarodnom nivou jer trenutno u međunarodnom pravu ne postoje posebne odredbe za zaštitu podmorskih kablova u slučaju konflikta.