ZAVRŠETKOM mandata promatrača UN-a na Prevlaci 15. prosinca završava u Hrvatskoj i posljednja misija svjetske organizacije koja je svoje prve snage u našu zemlju uputila u ožujku 1992. godine.

´Stigao sam ovamo s iskusnim kolegama koji su sudjelovali u brojnim mirovnim operacijama i siguran sam da ću uz njihovu potporu obaviti povjereni nam zadatak´, kazao je 10. ožujka 1992. godine, po dolasku u Zagreb, indijski general Satish Nambiar, prvi zapovjednik zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR-a) koje su brojale ukupno 14 tisuća pripadnika.

Vrijeme je pokazalo da je to pošlo za rukom tek posljednjim dvjema od ukupno četiri misije UN-a koje su u Hrvatskoj djelovale u posljednjih deset godina.

Prva je bila UNPROFOR, zatim UNCRO, pa UNTAES i UNMOP.

UNPROFOR se, temeljem rezolucije 743 Vijeća sigurnosti UN-a usvojene 21. veljače 1992. godine, rasporedio na tada okupiranim hrvatskim područjima u četiri UNPA zone - Jug, Sjever, Zapad i Istok.

Plave kacige tijekom svog mandata bile su izložene oštrim kritikama Hrvatske jer se nastavilo etničko čišćenje nesrpskog stanovništva s tih područja, a vlast pobunjenih Srba nastavila se učvršćivati. Osim kritika upućenih na račun pripadnika mirovnih snaga zbog održavanja ´statusa quo´, plave su kacige bile izložene i kritikama zbog svog općeg ponašanja - neki pripadnici UN-a bavili su se protuzakonitim aktivnostima - od šverca i kriminala pa sve do prostitucije.

Tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman nezadovoljan njihovim radom odlučio je dati UN-u rok od sto dana da nešto promijeni u djelovanju mirovnih snaga i 31. ožujka 1995. godine rezolucijom 981 završen je mandat UNPROFOR-a, a UN-ove snage preimenovane su u UNCRO s mandatom provedbe sporazuma o prekidu vatre između Hrvatske vojske i srpskih pobunjenika te nadziranja demilitarizacije poluotoka Prevlaka.

Za djelovanja UNCRO-a nije bilo većih promjena na terenu i u 1995. godini u dvjema akcijama ´Bljesak´ i ´Oluja´ hrvatske snage uspostavile su hrvatsku vlast na okupiranim područjima.

Pripadnici UNCRO-a, osim onih u Podunavlju i na Prevlaci, povukli su se iz Hrvatske.

Gašenjem UNCRO-a 1. veljače 1996. godine uspostavljaju se misija vojnih promatrača na Prevlaci (UNMOP) i prijelazna administracija za istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem (UNTAES).

Mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod UNTAES-om uspješno je okončana dvije godine kasnije povratkom okupiranog područja u državno pravni okvir Republike Hrvatske.

UNMOP, koji je u početku djelovao pod mandatom UNPROFOR-a, a potom UNCRO-a, od 1996. godine postaje neovisna misija koja je nadzirala područje plave i žute demilitarizirane zone. Pristup tom prostoru Prevlake bio je zabranjen svima.

Posljednja misija UN-a u Hrvatskoj bila je najmanja misija UN-a na svijetu - na Prevlaci je bilo raspoređeno 27 vojnih promatrača UN-a. Jedan od zadataka vojnih promatrača na Prevlaci bio je i briga za svjetionik koji se nalazi na samo ulasku u Bokokotorski zaljev.

Predstavnici misije na Prevlaci smatraju da su uspješno ispunili svoj mandat - nadzor demilitarizacije tog poluotoka, na kojem se prije proglašenja nezavisnost Hrvatske nalazila velika vojna baza jugoslavenske vojske.

Glavni tajnik UN-a Kofi Annan koji je nedavno boravio u Zagrebu, kazao je kako je zadovoljan uspjesima misija UN-a u Hrvatskoj. On je, između ostaloga, istaknuo i veliki napredak koji je Hrvatska u posljednjih deset godina učinila - te je, kako je kazao, od zemlje u kojoj su pripadnici UN-a brinuli za stabilnost i sigurnost, postala zemlja koja sa svojim vojnicima sudjeluje u mirovnim misijama UN-a u svijetu.