SPLITSKI dijabetičari već neko vrijeme u KBC-u Split, točnije na Zavodu za dijabetologiju, ne mogu održati kontinuitet u svom liječenju.

Mijenjaju se terapije

Razlog je taj što ne postoji sustav "ambulante na ime", nego pacijenti pri odlasku na terapiju dobivaju različitu skrb. Jednostavno rečeno - nemaju svog stalnog dijabetologa. Liječnici, kako smo doznali, i njihove terapije mijenjaju shodno vlastitim prosudbama i dijagnozama.

Jedan od mogućih uzroka takvog stanja je nedostatak dijabetologa, ali u KBC-u Split na spomenutom odjelu kontinuirano radi osam stručnjaka. Takozvana "ambulanta na ime", inače, organizirana je u bolnicama poput KBC-a Zagreb i u Referentnom centru za dijabetes Vuk Vrhovac. Ondje, kao i u većini svjetskih bolnica, pozitivna praksa je da osoba s dijabetesom ima dijabetologa koji je prati i poznaje.

Urednik portala Nainzulinu.com Davor Skeledžija u zatvorenoj je Facebook grupi postavio pitanje upravo oko ovakvog načina liječenja. Javili su se pacijenti koji su iznijeli svoja negativna iskustva oko takve prakse liječenja u KBC-u Split.

Popričali smo s pacijentom: Novi liječnik te ne poznaje kao osobu ni kao pacijenta

Index je o ovom problemu popričao s Davorom Matićem, koji svoj dijabetes liječi u Splitu.

"Glavni problem je taj što te na pregledu dočeka novi dijabetolog. Ne možeš se zapisati kod istoga, nego dobiješ termin i ideš kod novog liječnika. I ti tog liječnika vidiš prvi ili drugi put, ne poznaje te kao osobu ni kao pacijenta.

Onda ide upoznavanje, opisujete mu što ste po zanimanju, koji je opis posla, jer i posao utječe na dijabetes. On se, dakle, upoznaje s vašim načinom života. I ako imate 20 minuta za pregled, vi njemu 15 minuta govorite o sebi i svojim životnim i dijabetičkim navikama. Ostane pet minuta da on vas posavjetuje", govori Matić.

Upozorio je na još jedan problem.

"Ti liječnici rade promjenu terapije, mijenjaju se doze inzulina itd. Nakon te promjene, opet treba ići kod dijabetologa, a dobijete termin za šest do osam mjeseci, što je prekasno. Dočeka vas drugi doktor, koji ima drugačija uvjerenja. Dogodi se tako da se pacijentu prepiše i druga vrsta inzulina", govori.

O problemu je pričao i s poznanicima.

"Dosta pacijenata je prestalo ići na dijabetičke kontrole. Ne znaju što ih čeka. Oni kažu da nemaju što ići kad ih dočeka drugi doktor. Neki idu u Zagreb u kliniku Vuk Vrhovec, koja je jako dobra. Pri tome, čini mi se i da bi se lista čekanja smanjila kad bi to vrijeme provedeno s pacijentima bilo kvalitetnije, kad se vrijeme ne bi gubilo na uvod", zaključio je za Index Davor Matić.

Pacijentica: U tri posjeta su mi tri puta mijenjali terapiju

Popričali smo i s jednom pacijenticom, koja je odlučila ostati anonimna. Ona se liječila u Vuku Vrhovcu u Zagrebu, gdje je studirala, a povratkom u Dalmaciju počela se liječiti u KBC-u Split.

"Dobila sam doktoricu, dogovorila sam terapiju, rezultati terapije se prate kroz aplikaciju i nakon tri-četiri mjeseca sam pošla na novu kontrolu, ali bio je drugi doktor. Mislila sam da je to zamjena, da doktorice trenutno nema.

Onda sam ponovo došla nakon nekoliko mjeseci, skužila sam da je ponovo novi doktor. Onda sam shvatila o čemu se radi. To nije puka slučajnost", govori ona.

"Nitko nije neprofesionalan, pristup je u redu, svi su u redu, ali glavni je problem što nema praćenja razvoja bolesti, nema individualnog pristupa jer svaki put kad dođeš na pregled kod drugog doktora, onda ga iznova upućuješ u anamnezu, znači u sve što se događalo u zadnjih 15 godina mog dijabetičkog staža. Nije se ni meni u momentu lako svega sjetiti", dodaje.

Navela je jedan primjer.

"Jedna dijabetologinja mi je dala terapiju inzulinom NovoRapid koja je prema njenom mišljenju tu bila pogodna. Idući doktor mi je zamijenio terapiju drugim inzulinom naziva Fiasp. Na trećem pregledu terapija mi je vraćena u NovoRapid. Dosta je taj proces kaotičan i mislim da zbunjuje pacijenta", rekla je.

"Pritom me nitko ne pita što ja mislim. Mi dijabetičari smo sami po sebi stručnjaci, imamo već i neko znanje jer istražujemo, ali očekujemo da nas stručna osoba uputi u tematiku, a to nije moguće kad se mijenja doktor svaka tri-četiri mjeseca. To je kao da osnovnoškolski razred svaka dva mjeseca ima novu učiteljicu", objasnila je ona.

U KBC-u Split priznaju da bi "ambulanta na ime" donijela dobiti

Pitali smo KBC Split o ovoj problematici, no do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili na naš upit. Odgovorili su portalu NaInzulinu.com. Njihov odgovor ustupio nam je glavni urednik Skeledžija, s kojim smo surađivali oko ovog teksta.

Odgovorila je pročelnica Zavoda za dijabetologiju prof. prim. dr. Tina Tičinović Kurir, subspecijalist dijabetologije i endokrinologije.

"U potpunosti se slažem da bi skrb i praćenje pacijenta sa šećernom bolesti od strane samo jednog, 'svog dijabetologa' odnosno postojanje 'ambulante na ime' donijela višestruke dobrobiti i za pacijenta i za specijalistu", napisala je ona navodeći i razloge zbog kojih to nije moguće.

Ovo su ti razlozi:

"Sukladno pravilniku o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora medicine i dentalne medicine primarne zdravstvene zaštite svim osiguranim osobama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje osigurana je mogućnost slobodnog izbora i promjene doktora stomatologije primarne zdravstvene zaštite.

Slijedom navedenog u slučajevima kada je pacijentu indicirana specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštiti i/ili bolničko liječenje, isti se upućuje doktoru medicine određene specijalizacije/uže specijalizacije, a ne pojedinom doktoru medicine specijalisti, odabranom od strane pacijenta."

"Osobni dijabetolog bi produžio liste čekanja"

"Na našoj poliklinici svim pacijentima se pri dolasku na pregled ponudi dijabetolog po izboru, ako je isti taj dan raspoređen na polikliničkom dijelu. Slobodan izbor liječnika, osim prema zakonskim odredbama, nije moguć jer liječnici specijalisti rade i na Stacionarnom dijelu Zavoda, imaju dežurstva na Klinici za unutarnje bolesti i rade pri Medicinskom fakultetu i na Zdravstvenom studiju u Splitu.

Upisivanjem pacijenata kod 'svog dijabetologa' liste čekanja bi se značajno produžile iz prethodno navedenih razloga. Organizacijom rada sukladno zakonskim odredbama i uputama ministarstva liste čekanja su značajno skraćene.

U KBC Split pri Zavodu za dijabetologiju specijalisti dijabetologije u skladu s hrvatskim i međunarodnim smjernicama liječenja šećerne bolesti pružaju optimalnu terapiju pacijentima sa šećernom bolesti, te sam mišljenja, da radi terapije šećerne bolesti nije potrebno upućivanje u druge centre u Hrvatskoj", piše u odgovoru.

Dr. sc. Blaslov: Šećeraša je potrebno poznavati u nit

Obratili smo se dr. sc. Kristini Blaslov, koja je endokrinolog-dijabetolog, inače znanstvena suradnica Sveučilišta u Zagrebu. Rekla nam je više o specifičnostima šećerne bolesti.

"Šećerna bolest je kronična, doživotna i neizlječiva bolest čiji cilj liječenja je odgoditi ili usporiti nastup komplikacija. Kao takva je po sebi jedinstvena i specifična metabolička bolest te je za njeno adekvatno liječenje potrebno poznavati pacijenta u nit.

To se odnosi na njegovo cjelokupno zdravstveno stanje, komorbiditete koji mogu i ne moraju biti vezani za samu šećernu bolest, ali i socioekonomsko okruženje: posao, navike, intelektualne i ostale sposobnosti, a sve u svrhu individualiziranog pristupa liječenju kakav se danas stavlja u prvi plan i kakav je neophodno provoditi.

Dodatno, danas je prisutan i širok dijapazon kako lijekova tako i tehnoloških mogućnosti unutar kojih se, a stavljajući u kontekst sve prije navedeno, potrebno i snaći, osobito uzimajući u obzir vremenski okvir predviđen za kontrolni pregled koji je uz sve poznavanje pacijenta moguće kvalitetno odraditi uglavnom nauštrb vlastitog vremena.

Stoga smatram da je takav sustav neodrživ, ako ne i štetan za populaciju osoba sa šećernom bolesti", rekla nam je Blaslov.

"I liječnike ovo frustrira"

Pitamo je koliko bi samo liječenje bilo lakše da se uvede sustav "ambulante na ime".

"Poznavajući rad tri veća zagrebačka klinička Centra, svakako sam mišljenja da 'ambulanta na ime' olakšava jedan stabilan kontinuitet i praćenje bolesnika: na taj način su manjkavosti dijelom uklonjene, poznaje se točno vrijeme i dani kada pojedini liječnik ima ambulantu, a u slučaju izostanka pregledi se (ako nisu hitni) prenaručuju, odnosno postoji, kolokvijalno rečeno, planiranje unaprijed.

Pri tome bih pohvalila rad KB-a Merkur, odnosno SK Vuk Vrhovac, i KBC-a Zagreb. Prije mog odlaska iz KBC-a Sestre milosrdnice govorilo se i o mogućnosti uvođenja takve prakse: očito je da je polučila dobar rezultat u drugim KBC-ima. Ne imati 'ambulantu na ime', odnosno dodjeljivanje dijabetologa prilikom posjeta, stvara frustraciju i dijabetologu i oboljelom.

I s naše strane, naravno, ako želimo napraviti temeljiti pregled, stvara frustraciju činjenica da je potrebno iznova s oboljelim stvoriti odnos od povjerenja, proučiti sve ranije spomenuto, a potom i shvatiti cilj i okolnosti odabira terapije nekoga tko je pacijenta liječio prije nas osobno.

Ako dolazi do učestalih izmjena terapije i mišljenja, naravno da je i sam pacijent zbunjen, nije mu jasna ni priroda bolesti niti cilj liječenja: pa da nisu od potrebe, zar bi dolazili?" zapitala se ona.

"Neke bolnice s manjkom kadra su dobro organizirane"

Pitamo je kakva je tu praksa u drugim bolnicama u Hrvatskoj.

"S obzirom na to da nisam radila ni u jednoj općoj, pa ni županijskoj bolnici, ne mogu sa sigurnošću tvrditi kakvo je stanje u pojedinoj od njih.

Mogu tek posredno komentirati da su se rijetko primali nezadovoljni pacijenti iz područja KBC-a Rijeka ili Osijek, a konkretno znam i za neke opće bolnice da su unatoč manjku kadra dijabetološki dobro organizirane. O tome bi uistinu trebalo razgovarati s pojedinom bolnicom po regiji, ili njihovim predstavnicima.

Dobar primjer 'ambulante na ime' je specijalistička djelatnost na razini primarne zdravstvene skrbi gdje sam, osobno došavši na takvo radno mjesto, ugodno iznenađena. Ugovorene obveze su zahtjevne, ali ostavljaju dovoljno vremena i za pregled, razgovor, analizu nalaza, doedukaciju bolesnika pri svakom posjetu.

Bolesnici su vezani uz svog specijalista, dijabetologa ili bilo koju drugu djelatnost - internista, kardiologa, oftalmologa, neurologa, fizijatra...

Stoga sam, nakon desetak godina iskustva u kliničkim bolnicama, mišljenja da bi se upravo u tom smjeru trebao i razvijati zdravstveni sustav i u RH. Uostalom, kada govorimo o dijabetologiji, krovna institucija dijabetologije SK Vuk Vrhovac nekada je funkcionirala upravo na toj razini. Svi  primjeri dobre skrbi potekli su odande te mi je čast reći da je to bila i moja škola", zaključila je.