JEDANAESTOGODIŠNJI dječak iz Kanade preminuo je od bjesnoće nakon što se 2024. godine probudio sa šišmišom na licu dok je s obitelji boravio u vikendici u Ontariju. Iako se incident dogodio prije dvije godine, detalji slučaja objavljeni su tek u ponedjeljak u časopisu Canadian Medical Association Journal, piše BBC.

Tragičan ishod nakon kontakta sa šišmišom

Dječak, čije ime nije objavljeno, otjerao je šišmiša s lica, a njegov je otac životinju uhvatio u posudu i pustio van. Kako dječak nije imao vidljivih ozljeda, a roditelji nisu primijetili ništa neobično u ponašanju šišmiša, nisu odmah potražili liječničku pomoć. Međutim, 19 dana kasnije dječak je počeo osjećati utrnulost i oticanje lica.

Potraga za dijagnozom i naglo pogoršanje

U danima koji su uslijedili, obitelj ga je više puta vodila na hitnu pomoć, a liječnici su pokušavali utvrditi uzrok njegovih simptoma. Isprva su u hitnoj ambulanti posumnjali na Bellovu paralizu, privremenu slabost mišića jedne strane lica, te su mu propisali antivirusne lijekove.

Nakon toga je ponovno primljen u bolnicu, prvo s pretpostavljenom dijagnozom herpesne upale usta i desni, da bi se vratio već sljedeći dan zbog slabosti desne strane lica.

Dok je čekao na prijem u bolnicu, dobio je temperaturu od 39°C, počeo je otežano gutati te je postao zbunjen i imao vizualne halucinacije. Stanje mu se istog dana naglo pogoršalo, zbog čega je intubiran i smješten na odjel pedijatrijske intenzivne njege.

Potvrda bjesnoće i smrtni ishod

Liječnici s Odjela za pedijatriju i dječje zdravlje Sveučilišta u Manitobi izrazili su snažnu sumnju na bjesnoću. Nekoliko dana kasnije, testovi su potvrdili da je dječak zaražen virusom bjesnoće, a Kanadska agencija za inspekciju hrane identificirala je soj virusa koji potječe od šišmiša.

Dječak je preminuo 17 dana nakon prijema u bolnicu. U izvješću se navodi da nije imao povijest alergija, kontakata s bolesnim osobama, ugriza krpelja niti je nedavno putovao izvan zemlje.

Bjesnoća je rijetka, ali prevencija je ključna

Zaraze bjesnoćom iznimno su rijetke u Kanadi, gdje je od 1924. godine zabilježeno 28 smrtnih slučajeva kod ljudi. Kanadsko veterinarsko medicinsko udruženje ističe kako je to rezultat uspješnih programa cijepljenja. "Niska stopa bjesnoće posljedica je raširenih i kontinuiranih programa cijepljenja, a izostanak tih programa može dovesti, i dovest će, do povratka bolesti", navodi udruženje.

Stručnjaci upozoravaju da svaki izravan kontakt čovjeka sa šišmišom zahtijeva postekspozicijsku profilaksu - medicinski tretman koji se primjenjuje odmah nakon moguće izloženosti zaraženoj životinji. Nakon što se razviju simptomi, infekcija bjesnoćom gotovo je uvijek smrtonosna, zaključuje se u izvješću.