ŠIBENČANIN Zvonimir Vulić Valentić dugogodišnji je djelatnik Hitne pomoć. Kao vozač počeo je raditi sezonski s 23 godine. Kao mladi vozač obišao je sve ispostave u županiji i pokrivao radna mjesta koja drugi nisu željeli.

Tijekom 16 godina rada prošao je sve vrste intervencija. Bilo je, priča nam, situacija u kojima nisu bili pripremljeni na ono što će ih dočekati, ali i trenutaka na koje ih nitko nije mogao pripremiti. Na terenu su bili ugroženi životi cijelog tima, ali toga je, kaže, uvijek bio svjestan. 

Čovjeku freza zdrobila nogu. "Bilo je jezivo"

No, s godinama, broj teških, strašnih intervencija raste, a one ostaju trajno zapamćene. Tada, govori nam, počinje osjećati sve nedostatke sustava na vlastitoj koži. Uz to, dodaje, i dalje mora ostati hladne glave prilikom izlaska na teren.  

"Vidio sam razne intervencije sa smrtnim ishodom. To je nešto jezivo, najstrašnije, što se može vidjeti inače samo na filmu. Mi smo prvi koji dolaze na mjesto tih strašnih nesreća, prije policije i vatrogasaca.

Po kiši, snijegu, vjetru izlazimo iz vozila i spašavamo unesrećene na magistrali ili autoputu, a da ni sami nismo zaštićeni. Spašavamo ljude kojima su strojevi zdrobili dio tijela, koji su se zapalili ili imaju prostrijelnu ranu na tijelu", govori nam Vulić Valentić.

Trenutke nekih teških intervencija pamti i dan-danas te se prolazeći pored mjesta gdje su se dogodile često sjeti najtežih trenutaka u svojoj karijeri. 

"Stariji čovjek je sam obrađivao svoj maslinik i freza mu je zahvatila kombinezon i zdrobila mu je nogu do neprepoznatljivosti. Bilo je jezivo i strašno za vidjeti. No, mi u tom trenu nismo imali vremena razmišljati o tome što vidimo, nego smo što prije reagirali kako bi pacijenta prebacili u bolnicu i spasili mu život. 

Putem je izgubio jako puno krvi i minute su bile u pitanju hoćemo li mu uspjeti spasiti život. Pacijent je ostao bez noge, ali je preživio zbog naše brze reakcije i cijelog bolničkog tima. Nakon što smo predali pacijenta i očistili vozilo od krvi, tek tada nam popusti adrenalin i shvaćamo što se dogodilo."

"Stajali smo iznad čovjeka koji je ležao u lokvi krvi, dok je ubojica bio na slobodi"

Zvonimir je bio i dio Tima 1 koji je ne znajući što ga čeka nakon poziva dispečera stigao na mjesto ubojstva dok je počinitelj još uvijek bio u bijegu. 

"To je bilo prije par godina i došla nam je dojava da u garaži leži čovjek u lokvi krvi. U roku dvije minute smo izašli na crvenu intervenciju. Vozimo se punim gasom pod sirenom do mjesta nesreće i razgovaramo što se moglo dogoditi i što nas može dočekati. 

Pretpostavljali smo da je čovjek popravljao auto koje je palo na njega. Međutim, kad smo došli ispred kuće, uletjeli smo u garažu i vidjeli čovjeka kako leži s prostrijelnom ranom na glavi u lokvi krvi. To je bio grozan prizor. 

Nakon par sekundi shvatio sam da se može raditi o ubojstvu i da nismo sigurni te smo se povukli do dolaska policije. Kasnije smo saznali da je počinitelj ubojstva u to vrijeme još bio na slobodi te na drugom mjestu ubio još jednu osobu. Mi smo u tom trenutku mogli biti mete", prisjetio se intervencije koju će pamtiti cijeli život. 

"Gledamo strahote, a nemamo beneficirani staž ni psihološku pomoć"

Iako je svjestan da je ovaj posao isključivo njegov odabir te da nisu svi dani stresni, odlučio je progovoriti o teškim intervencijama i manjkavim uvjetima rada kako bi pomogao mlađim kolegama i onima koji će se tek zaposliti.

"Od svih hitnih službi, mi jedini nemamo beneficirani radni staž. Imaju ga čak strojovođa vlaka i vozač kamiona. Vozila nisu u adekvatnom stanju, zbog amortizera odskaču i djelatnici i pacijenti, a sirene nisu dovoljno glasne, pa nas se u prometu ne čuje. 

I dolazimo do najbitnijeg dijela, nemamo osiguranu psihološku pomoć iako svakodnevno svjedočimo strašnim intervencijama s kojima se kasnije moramo sami nositi. Tek kada sam se pobunio nakon tragedije u Kninu, Uprava Zavoda je izašla u javnost kako djelatnici HMP-a imaju pravo na psihološku pomoć. 

Ni ja ni moji kolege nismo bili obaviješteni o tome jer da jesmo, vjerujem kako bi je netko sigurno zatražio. Navodno su je osigurali prije dva mjeseca, ali djelatnike nisu o tome informirali.  Tek su 2. prosinca, skoro deset dana nakon tragedije u Kninu, na oglasnoj ploči stavili obavijest", rekao je.

Tvrdi da ga nitko nikada nije pitao kako je nakon intervencije niti mu uputio riječi ohrabrenja, a kamoli predložio psihološku pomoć. Svoj posao, kaže, ne obavlja kako bi ga netko pohvalio, ali lijepa riječ, dodaje, može puno pomoći. 

"Zahvalu i pohvale rijetko kada dobivamo, mi ne živimo za to. Moje kolege i ja na Hitnoj radimo kako bi pomogli ljudima. No, puno nam znači kad netko prepozna naš rad. Imali smo jednu intervenciju u kojoj smo spasili život curici koju je motor bacio na cestu. Imala je tešku ozljedu glave. 

Nakon što se u potpunosti oporavila, došla je s mamom do Hitne kako bi nam zahvalila što smo joj spasili život. I uvijek kad prolazi, dođe nas pozdraviti. Takve intervencije nam daju snagu da nastavimo dalje raditi ovaj posao koji, naravno, na kraju dana broji i lijepe trenutke", govori Zvonimir. 

Zavod: Imamo psihološku pomoć. Postupak još nije usvojilo vijeće

Iako psihološka pomoć djelatnika Hitne medicinske pomoći zakonom nije određena, upit smo poslali Zavodu za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije kako bismo saznali otkada djelatnici imaju pravo na psihološku pomoć, kada i kako su ih o istoj obavijestili te kako je mogu koristiti. 

"Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije je sa Zavodom za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije zaključio Ugovor o poslovnoj suradnji dana 22.10.2024. godine. Navedenim ugovorom reguliraju se međusobna prava i obveze u svezi pružanja usluga psihološke pomoći djelatnicima.

Navedeni ugovor je besteretan budući da se radi o zavodima istog osnivača Šibensko-kninske županije. O pružanju psihološke pomoći djelatnike Zavoda obavijestili smo putem oglasnih ploča ispostava", rekao je ravnatelj Tomislav Jukić. 

Na pitanje kada su obavijestili djelatnike nismo dobili odgovor te ne možemo znati jesu li istu obavijest oglasili i prije 2. prosinca, odnosno u listopadu, kada tvrde da su istu uslugu ugovorili. Dodali su kako djelatnici mogu zatražiti pomoć, ali i da postupak još nije usvojilo stručno vijeće. 

"Djelatnici Zavoda se u slučaju traženja psihološke pomoći mogu obratiti voditeljima ispostava, glavnoj sestri i zamjeniku ravnatelja Zavoda. Psihološka pomoć pruža se u skladu s važećim standardima i smjernicama struke, a može se pružati u prostorijama pružatelja usluga putem online platforme ili prema potrebi na lokaciji korisnika, i to unutar radnog vremena pružatelja usluge. 

Radi detaljnije provedbe postupka pružanja psihološke pomoći, izrađen je Standardni operativni postupak psihološke pomoći djelatnicima Zavoda za hitnu medicinu koji bi trebao biti usvojen ovih dana od Stručnog vijeća i Povjerenstva za kvalitetu Zavoda."