Đikić ušao u uglednu Američku akademiju znanosti. Hrvatskoj nije valjao
AMERIČKA Akademija znanosti i umjetnosti danas je objavila listu novoizabranih članova u 2019. godini. Među njima je i Ivan Đikić, hrvatski znanstvenik koji radi na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, u Genentechu u San Franciscu te na Institutu Max Planck.
Od 1780. godine Akademija redovito bira nove članove kako bi prepoznala izvanredna postignuća u akademskoj zajednici, umjetnosti, gospodarstvu, filantropiji i javnim poslovima, što je u skladu s vizijom osnivača da treba "njegovati svaku umjetnost i znanost koja bi mogla unaprijediti interes, čast, dostojanstvo i sreću slobodnih, neovisnih i kreativnih ljudi". "Članovi Akademije svjetski su lideri i predstavljaju najinovativnije mislioce u svojim područjima. Među njima je više od 250 dobitnika Nobelove i Pulitzerove nagrade", stoji u priopćenju Akademije.
Đikićeva poruka mladima
Đikić kaže da je duboko počašćen što se može pridružiti tom krugu istaknutih osoba.
"Zahvaljujem svim prošlim i sadašnjim članovima mog laboratorija, mojim mentorima, kolegama na Sveučilištu Goethe i mojoj obitelji na trajnoj podršci i prijateljstvu", komentirao je nakon što je obaviješten o svom izboru.
Potaknut svojom strašću prema znanosti i obrazovanju, ovu je priliku iskoristio da pošalje poruku generacijama mladih:
"Želim naglasiti da je znanost divna profesija u kojoj možemo slobodno istraživati, testirati nove ideje, biti kreativni i radoznali, doprinositi društvu te prenositi svoja znanja na studente i kolege širom svijeta. Članstvo u Američkoj akademiji pruža mi dodatne mogućnosti za unapređenje znanosti i obrazovanje mladih."
Đikić je izabran u sekciju prirodnih znanosti. Među izabranim članovima Akademije ove godine našla se i Michelle Obama. Svečana ceremonija ulaska u Akademiju bit će održana u listopadu 2019. u Cambridgeu, u Massachusettsu.
Hrvatskoj nije bio dovoljno dobar
U ovoj prigodi nije naodmet istaknuti nekoliko zanimljivosti.
Prije svega, Đikić je tek drugi profesor sa Sveučilišta Goethe kojem je iskazana ta čast, prvi nakon svjetski poznatog filozofa i sociologa Jürgena Habermasa.
Podsjetimo također da je Đikić 2010. postao član njemačke akademije znanosti Leopoldine, najstarije svjetske akademije prirodnih znanosti. Njezini članovi bili su mnogi veliki znanstvenici, među kojima i Albert Einstein, Charles Darwin, Max Planck, Johann Wolfgang von Goethe i Ernest Rutheford te hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, a od 2008. i naš znanstvenik Nenad Ban.
S druge strane Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u ožujku 2010. odbila je primiti Đikića za dopisnog člana. Naime, Đikić u tajnom glasanju Razreda za medicinske znanosti nije uspio skupiti potrebnih 10 glasova, već samo sedam (iako ga je 12 ljudi predložilo za člana – što znači da nije dobio čak ni glasove onih koji su ga ranije podržali). U tom trenutku bio je najcitiraniji hrvatski znanstvenik, imao je gotovo 6800 citata, dok je naš cijeli medicinski razred od 18 akademika zajedno imao tek oko 4900.
Također, podsjetimo da su Đikića, zbog njegova angažmana oko pitanja neetičnosti u znanosti, čelni ljudi hrvatske politike i obrazovanja, poput Andreja Plenkovića i ondašnjeg rektora Sveučilišta u Splitu Šimuna Anđelinovića, svojim aktivnostima i komentarima naveli da napusti aktivno sudjelovanje u hrvatskoj znanosti iako joj je godinama donosio citate, ugled i financije.
S druge strane, čitatelji Indexa 2016. godine glasanjem su ga izabrali za najpozitivniju osobu godine.
Kratka biografija
Ivan Đikić rođen je 1966. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu u rekordnom roku od četiri i pol godine s prosjekom 5,0. Diplomirao je tijekom Domovinskog rata 1991. Budući da nije uspio naći posao, volontirao je u nekoliko zagrebačkih bolnica i u Sanitetskom stožeru, gdje se bavio istraživanjem broja civilnih žrtava u ratu.
Jedan je od najpoznatijih i najproduktivnijih hrvatskih znanstvenika danas. Molekularni je biolog, a jednim od njegovih najznačajnijih otkrića smatra se pronalazak bjelančevina važnih za razvoj tumora i bolesti živčanog sustava. Svoj rad posljednjih je godina uglavnom posvetio istraživanju tumorskih bolesti, za što je njegova Istraživačka zaklada 2012. godine dobila nagradu "Gottfried Wilhelm Leibniz", prestižnu njemačku nagradu iz područja znanosti.