VLAS kose pronađena 2011. godine u Bibliji Thomasa Jeffersona pokrenula je desetljetnu DNA istragu koja je sada pružila dosad najuvjerljivije dokaze da je jedan od osnivača SAD-a imao djecu sa Sally Hemings, porobljenom ženom iz njegova kućanstva.

O toj se vezi dugo nagađalo, a tijek istrage dokumentiran je u knjizi "Povijest u vlasi: Thomas Jefferson, Sally Hemings i rješavanje 200 godina stare misterije", koja je objavljena 22. rujna.

Novi dokazi iz genetske analize

Autor knjige Richard Kurin ujedno je i glavni autor znanstvenog rada koji detaljno opisuje metode korištene za povezivanje bivšeg američkog predsjednika s potomcima Sally Hemings. Rad je objavljen 21. rujna na platformi bioRXiv i čeka stručnu recenziju.

Istraživači su, osim vlasi iz Biblije, analizirali i genetski materijal iz više potvrđenih uzoraka Jeffersonove kose.

Usporedili su ih s DNA potomaka iz nekoliko obiteljskih loza: Jeffersona i njegove supruge Marthe, Jeffersonova brata Randolpha te dvojice sinova Sally Hemings, Estona i Madisona.

Hemings je imala četvero djece koja su doživjela odraslu dob, no samo su Eston i Madison tvrdili da im je Jefferson otac. Podudarnosti u strukturi DNA pokazuju da vjerojatnost da je Thomas Jefferson otac barem jednog djeteta Sally Hemings iznosi 99,96 posto.

Prethodna studija i njezini nedostaci

Ranija genetska studija iz 1998. godine, koju je vodio pokojni profesor patologije Eugene Foster, također je tvrdila da dokazuje Jeffersonovo očinstvo.

U toj je studiji pronađen rijedak haplotip u Y kromosomima muškaraca koji potječu od strica Thomasa Jeffersona, a isti je haplotip utvrđen i kod potomaka Sally Hemings. Ipak, mnogi su stručnjaci osporili te zaključke iz ključnog razloga, kako je za CNN objasnio Kurin.

"On nije imao DNA Thomasa Jeffersona. Nije imao ništa s čime bi izravno usporedio živuće potomke obitelji Jefferson s potomcima Madisona i Estona Hemingsa", rekao je.

Kritičari su isticali da Fosterovi dokazi povezuju potomke Sally Hemings s muškim članom loze Jefferson, ali ne nužno s bivšim predsjednikom.

"Pomislio sam - ako uspijemo dobiti DNA Thomasa Jeffersona, možemo ga iskoristiti kao temelj za usporedbu s raznim potomcima i konačno riješiti to pitanje", dodao je Kurin.

Vlas iz Biblije kao slijepa ulica

Kurinov tim isprva je bio razočaran jer se pokazalo da vlas iz Biblije nije dokaz kojem su se nadali. Kako bi provjerili pripada li Jeffersonu, usporedili su njezin DNA s DNA živuće žene koja je izravni potomak Jeffersonove majke po ženskoj liniji.

Očekivali su podudaranje mitohondrijske DNA, koja se nasljeđuje isključivo s majčine strane, no do njega nije došlo. Ipak, uspjeli su doći do drugih uzoraka kose za koje zapisi potvrđuju da su pripadali Jeffersonu, uključujući i pramen odrezan na njegovoj samrtnoj postelji.

Znanstvenici su rekonstruirali i usporedili povijesne sekvence genoma Jeffersona i Hemings s DNA prikupljenom od 16 živućih osoba, među kojima su i brojni potomci Estona i Madisona Hemingsa. Analize su otkrile genomske podudarnosti koje izravno povezuju potomke Sally Hemings s Thomasom Jeffersonom.

Snaga metodologije i širi značaj

"Snaga ove studije je u tome što istraživači nisu usporedili samo dva genoma. Umjesto toga, prikupili su uzorke DNA od više ljudi iz različitih grana obiteljskog stabla", izjavila je Éadaoin Harney, populacijska genetičarka s istraživačkog instituta 23andMe, koja nije sudjelovala u istraživanju.

"Proučavanjem obrazaca dijeljenja DNA kod svih tih pojedinaca postalo je moguće točno razjasniti kako su potomci Sally Hemings povezani s Thomasom Jeffersonom", napisala je u e-mailu za CNN. Harney dodaje da su ovakve metode iznimno korisne i za osvjetljavanje skrivene povijesti porobljenih ljudi.

"Povijesni zapisi puni su praznina, osobito kada je riječ o životima ljudi koji su zauzimali manje privilegirana mjesta u društvu. To se posebno odnosi na porobljene Afrikance i Afroamerikance, koji se u dokumentima često navode isključivo kao imovina", rekla je. Genetske analize, ističe, mogu pomoći u obnavljanju veza koje su izgubljene zbog ropstva.

Od glasina do potvrde

Glasine o Jeffersonovoj vezi s Hemings - koja je bila 30 godina mlađa od njega i polusestra njegove supruge - traju više od 200 godina. Potaknula su ih lokalna govorkanja, a potkrijepili su ih zapisi koji pokazuju da su se njezine trudnoće podudarale s Jeffersonovim boravcima na imanju Monticello.

Iako zaključci studije iz 1998. nisu bili općeprihvaćeni, bili su dovoljni da Zaklada Thomasa Jeffersona dvije godine kasnije objavi kako postoji "velika vjerojatnost" da je veza postojala. Uklanjanje te neizvjesnosti bio je dovoljan motiv da Kurin i njegov tim ustraju u istraživanju. "Naletjeli smo na slijepu ulicu, ali znanstvenici uvijek traže alternativna rješenja.

Mislim da nas je i dalje pokretala znanstvena i povijesna znatiželja", rekao je. Iako je pitanje Jeffersonovog očinstva riješeno, ostaje otvoreno čija je vlas bila u njegovoj Bibliji.

Istraživači znaju samo da je pripadala ženskoj članici obitelji Jefferson. "To je poput djelomičnog otiska prsta. Ta misterija ostaje neriješena", zaključio je Kurin.