Foto: Hina

MINISTAR zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović (Most) u intervjuu Hini najavio je da će na poslovima izvlačenja novca iz EU fondova, prema prvim procjenama, trebati zaposliti još 137 stručnjaka, te stvaranje nove politike zaštite okoliša i preokret u dosadašnjoj politici gospodarenja otpadom. Dobrović se ne boji da Hrvatska u pogledu otpada neće ispuniti zacrtane rokove Europske unije, a gradnja spalionica za miješani komunalni otpad za njega je iznimno loša i neodgovorna ideja. Najavio je i uključivanje resora vodnog gospodarstva u Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, te ponovno osamostaljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode i Agencije za zaštitu okoliša.

Ovih dana ste se upoznali sa situacijom u Ministarstvu. Imate li dovoljan broj suradnika?

Smatram da u našoj kući ima veliki broj kvalitetnih ljudi koji su spremni na izazove koji dolaze, kao što je velika količina novca koja u sektoru zaštite okoliša stoji na raspolaganju Hrvatskoj kroz EU fondove. Radi se o 760 milijuna eura u razdoblju od šest godina. Iako su naši odjeli za europske projekte prilično kvalitetni, trebat će pojačati svoj ljudski potencijal kako bi se moglo provesti složene procedure u prijavi i provedbi tih europskih projekata. Veliki dio tih radnih mjesta u Ministarstvu je već sistematizirano, ali nije popunjeno. Ti ljudi neće predstavljati poseban trošak, a njihovo zapošljavanje će se isplatiti. Po gruboj procjeni radi se o 137 stručnjaka, što je u šest godina otprilike nekih 100 milijuna kuna troška, a u tom razdoblju oni mogu povući gotovo šest milijardi kuna iz europskih fondova. Pritom trošak novozaposlenih ne mora ići samo na teret Ministarstva nego se može dijelom financirati iz samih projekata. Koliko će se točno novih radnih mjesta otvoriti, i na kojim radnim mjestima i u kojem roku će se zapošljavati, utvrdit će se detaljnom analizom i izradom plana zapošljavanja sukladno stvarnim potrebama. Njihovo eventualno zapošljavanje moglo bi trajati godinu-dvije, a vjerojatno ćemo naći i neke unutarnje rezerve. U Ministarstvu sve kasni, što je za planiranu gradnju centara za gospodarenje otpadom čak i dobro, jer je manja šteta. U Ministarstvu je trenutno zaposleno 284 ljudi, što je popunjenost od 77 posto.

Hoćete li ponovno osamostaliti Državni zavod za zaštitu prirode i Agenciju za zaštitu okoliša?

Smatram da je bilo neprirodno spajanje Agencije za zaštitu okoliša i Državnog zavoda za zaštitu prirode, jer to su dvije institucije različitih zadataka. Postupak spajanja nije ni završio kako treba, prema tome, važno je da te institucije budu odvojene u funkcionalnom smislu, a dio službi poput čišćenja, dostave itd. može biti zajednički. U ponovno osamostaljenje tih institucija kreće se odmah, postoje ideje tko će biti na njihovom čelu, ali još je rano o tome govoriti.
Što će biti s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i hoćete li nastaviti s projektima sufinanciranja građana?

U Fondu treba proanalizirati poslovanje i projekte jer ne nose svi jednaku financijsku korist niti osiguravaju smanjenje emisija. Vjerujem da će tu doći do promjene politike, sigurno ćemo pomagati građanima u pogledu povećavanja njihove održivosti jer neizolirane kuće su loša stvar, ljudi nisu svjesni da mogu potrošiti 50 posto manje goriva tijekom sezone. Još je prerano reći hoće li biti i još povoljnijih mjera za građane, kao i tko će biti na čelu Fonda.

Koliki će biti proračun Ministarstva zaštite okoliša i prirode?

Radimo na projekciji proračuna za 2016., dobili smo želje pojedinih uprava oko rasta izdataka. Državna politika ići će na rezanje rashoda ili da se bar drže na istoj razini. Mislim da imamo potencijala povećati ukupnu aktivnost držeći isti limit kao i 2015. Ali, o tome je još prerano govoriti, jer imamo na raspolaganju vanjske izvore iz fondova EU-a. Proračun Ministarstva lani je iznosio 244 milijuna kuna, neće biti problem ostati u istim gabaritima, ako se to bude tražilo. Nastojat ćemo biti jako racionalni i odgovorni. S novcima državnih obveznika ponašat ćemo se odgovorno, uvijek postoje mogućnosti za uštede, samo ih treba pronaći.

Hoće li Ministarstvo iseliti iz ZagrebTowera?

To će ovisiti o analizi koja će biti uskoro završena. Uključuje analizu troškova u ZagrebToweru za sve naše sastavnice prije i poslije preseljenja, pa ćemo vidjeti što to ekonomski znači. Postoje i stavke ugovora koje govore o trajanju, prijevremenom izlasku i troškovima koji bi se tu pojavili. Nakon provedene analize reći ćemo kako stoje stvari. Postoji mogućnost da se ugovor razvrgne, samo je pitanje koliko to košta i je li za državu razumno da to razvrgava.

Veliki problem su studije utjecaja na okoliš čiju izradu plaćaju tvrtke. Što ćete napraviti da promijenite tu praksu?

Redefinirat ćemo taj sustav, nije prirodno da prolaznost studija utjecaja na okoliš u Hrvatskoj bude čak 95 posto dok je, primjerice, u Švedskoj 55 posto. Ako sam vas angažirao da mi napravite studiju, onda vi morate biti neovisni da mi kažete kako je moj zahvat neprihvatljiv za okoliš, pa da odustanem od projekta. To je svojevrsni sukob interesa, što je država pomagala tako da je formirala povjerenstvo koje nije postavljalo suvišna pitanja. S redefiniranjem toga krenut ćemo praktički odmah.

Kakva će biti vaša politika prema zaštićenim područjima?

U nacionalnim parkovima i parkovima prirode postoji poprilično velika raznolikost u pogledu poslovanja i stupnjeva zaštite, te aktivnosti koje se tamo provode. Analizirat ćemo stanje, postoje iskustva iz drugih zemalja i probat ćemo naći efikasniji sustav, da se stupanj zaštite prirode poveća, da se parkovi približe građanima jer je njihova ukupna posjećenost slaba. Naši ljudi vikendom više vole otići u šoping centre, tamo voditi djecu i piti kavu, a trebalo bi im pokazati da su ti parkovi blizu naselja, ima ih jako puno i šteta je da ne borave u prirodi. Moglo bi se ići prema objedinjavanju parkova u agenciju, ovisno o tome što će reći analiza.

Kanite li uspostaviti bolju suradnju s nevladinim udrugama za zaštitu okoliša i prirode?

Da, mislim uspostaviti kvalitetnu komunikaciju s udrugama. Vidjet ćemo točno formu kroz koju će to ići, da ne bude nikakvih barijera u pogledu izmjene informacija, u smislu prihvata prijedloga i primjedbi i da se time cijeli sustav poboljša. Vrlo često postoje nekakvi šumovi, prijepori do kojih nije trebalo ni doći. Sama komunikacija će već donijeti puno.

Namjeravate li unaprijediti ekološku poljoprivredu i eko-turizam, za što Hrvatska ima velike potencijale?

To imam u planu, smatram da bi svaki park posjetiteljima morao omogućiti da konzumiraju nešto lokalno, ekološki proizvedeno, umjesto da tamo ljudi jedu tjesteninu i ragu proizvedene u Italiji. Nužna je integracija i uključivanje lokalnog stanovništva u parkove tako da oni mogu svoje proizvode tamo plasirat, a taj potencijal je još neiskorišten. Također ćemo aktivno poticati ekološku poljoprivredu jer je taj potencijal Hrvatske debelo neiskorišten. Ako dođete u neki kraj, da ga osjetite ne samo po vizuri, nego i po mirisu i nekakvoj tkanini ili tanjuru.

Hoćemo li stići ispuniti sve rokove koje nam je Europska unija propisala u pogledu otpada ili ćemo morati plaćati penale?

Ne trebamo se toga bojati nego hrabro krenuti u provedbu akcijskih planova koje ćemo zacrtati. Svi zakoni o gospodarenju otpadom imali su zacrtano odvojeno prikupljanje otpada i isticali su vrijedna svojstva pojedinih komponenti otpada. Sve je to pisalo još prije 20 godina, ali do toga nitko nije držao. Ako odredimo da je to važno i prioritetno i kažemo koje mjere ćemo provesti, onda nam ni rokovi neće biti problem.

Što ćete poduzeti da se zaustavi onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu?

To je prioritet za Ministarstvo i državu jer doista trebamo zaštiti naše građane. Slavonski Brod je predugo izložen prekomjernim međugraničnim emisijama, međutim, to je međudržavno pitanje, gdje već postoji komunikacija između Hrvatske, BiH i EU. Na rješavanju tog problema radi međudržavna komisija koja će se sastati idućeg tjedna. Postoji sporazum koji je praktički pripremljen za potpisivanje između hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH o suradnji na zaštiti okoliša i održivog razvoja, pa mislimo da će to biti dodatni instrument kroz koji ćemo moći djelovati. Rafinerija nafte je privatno poduzeće u susjednoj državi, njihova proizvodnja je jeftina jer imaju niske standarde zaštite okoliša, a ljudi trpe. Preko granice ljudi isto trpe, međutim tamo rade, ljudi su gladni kruha i situacija je teška. Nije to jednostavno za riješiti, međutim, imamo nekih instrumenata pa ćemo nastojati tu biti što aktivniji. To sam naveo kao prioritetno pitanje i na prvoj sjednici Vlade, rješenje nije jednostavno, ali možemo krenuti odlučnije.

Što donosi nova politika gospodarenja otpadom, koja je potpuno drugačija od one koja se dosad vodila?

Politika gospodarenja otpadom je područje gdje treba napraviti najsnažnije promjene. Sadašnja politika se još uvijek dominantno temelji na upravljanju, tj. postupanju sa smećem ili pomiješanim komunalnim otpadom, što je u stvari materija uništenih vrijednosti. Ipak se politika gospodarenja otpadom popravila u zadnjih desetak godina jer je strategijom iz 2005. bilo planirano preko 90 posto otpadnog materijala skupiti kao pomiješani komunalni otpad ili smeće, a danas je to reducirano na 70 do 80 posto. Međutim, promjene moraju biti snažnije. Svakoga dana suočavamo se s novim izazovima, imamo novi "paket" kružnog gospodarstva iz EU-a, sve ide ka tome da moramo iz temelja promijeniti odnos prema otpadu. Nažalost, gradnja ovako zamišljenih centara za gospodarenje otpadom ne omogućava ispunjenje ciljeva iz spomenutog paketa. To je naprosto u koliziji s tom idejom i zato trebamo revidirati tehnološke sadržaje i ciljeve koji su za centre predviđeni.

Što će se dogoditi s planiranih 13 centara za gospodarenje otpadom, od kojih su dva već izgrađena?

Već smo krenuli s analizom zatečenog stanja izgrađenosti ili planiranja. Dva centra su pred puštanjem u rad te je potrebno vidjeti ispunjavaju li obveze iz ugovorne dokumentacije. Pored toga, analizirat ćemo njihov rad u odnosu na nove ciljeve iz paketa kružnog gospodarstva. Iako se za dva završena centra malo što može napraviti, ova analiza će omogućiti donošenje argumentiranih odluka u pogledu preostalih centara. Ipak se radi o konceptualnoj promjeni koju makar sada sa zakašnjenjem treba provesti za preostale centre gospodarenja otpadom. Od preostalih centara koje je Hrvatska planirala izgraditi nekoliko ih je u zrelijoj fazi pripreme dokumentacije i mi sada pojedinačno analiziramo te centre da bismo utvrdili što napraviti sa svakim od njih.

Što ćete učiniti kako bi gradovi i općine počeli građanima naplaćivali odvoz otpada po količini?

To ćemo u komunikaciji s jedinicama lokalne samouprave staviti na stol, jer je to važan dio rješenja problema. Najčešće ljudi koji odlučuju o tome nemaju dovoljno jasan stav ni odlučnost, jer ovdje se radi o nužnoj promjeni ponašanja koja se traži od građana. Kako biste tražili od građana da se odreknu dijela komocije morate biti uvjereni da je to važno, a mi ćemo to kvantificirati ekonomski i ekološki, da znamo svi da je odzvonilo neodgovornom ponašanju prema otpadu. Najvažnije je da se papir i plastika, koji mogu u dobroj mjeri ekonomski nositi sustav, moraju odvojeno prikupljati i to postupanje građana mora biti valorizirano. U velikoj mjeri zanemarena je mogućnost da ljudi kod kuće kompostiraju jer je to za komunalni sustav najjeftinije. Svako odvajanje smanjuje troškove i omogućuje zaradu. Ako netko ne želi odvajati otpad jer smatra da je njemu bitna komocija, onda to mora koštati, a razlika u cijeni mora biti višestruka. Konkretne mjere i provedbe definirat ćemo vrlo brzo, a sigurno će nastojati koristiti sve moguće potencijale u stvaranju kružnog gospodarstva s aspekta gospodarenja otpadom. Vidjet ćemo koje su mogućnosti s "eko dizajnom", utjecat ćemo na projektiranje proizvoda kako bi se mogli nakon uporabe reciklirati, mnogo predmeta koji se olako odbacuju, poput namještaja ili igračaka, mogu se i dalje koristiti. Kućno kompostiranje je efikasna i jeftina metoda na koju treba ukazati jer su naši djedovi imali male kompostare u vrtovima, a danas ljudi ošišaju živicu i to stave u vreću za smeće. Vrlo je bitna individualizacija odgovornosti, jer je najveći problem u zajedničkim objektima, gdje ima puno sustanara, da netko poštuje visoke standarde, a netko ne.

Što mislite o najavljenoj gradnji spalionice u zagrebačkom naselju Resnik?

Danas graditi spalionicu za miješani komunalni otpad ili smeće naprosto je iznimno loša i neodgovorna ideja, kada stavimo sve argumente na stol onda to nikome ne smije pasti na pamet. Danska, koja je prva u Europi po spaljivanju otpada, prije dvije godine donijela je strategiju izlaska iz spaljivanja u kojoj su izrijekom priznali da su pogriješili u pogledu postupanja s otpadom jer su ga promatrali isključivo kao izvor energije, iako je daleko vrjedniji kao sredstvo zaštite resursa. Kad reciklirate čuvate materiju, ali i energiju. Spaljivanje je jako skupo i štetno zbog emisija u okoliš, uvijek imate stanovito onečišćenje unatoč najmodernijim sustavima za pročišćavanje dimnih plinova. Prema tome, za spalionicu nema ni jednog razumnog argumenta, a puno ih je protiv.

Što će biti s gradnjom odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori?

Hrvatska koristi radioaktivni materijal, imamo medicinska istraživanja i suvlasnik smo nuklearne elektrane Krško, pa u tom pogledu imamo obveze. Što se tiče izgradnje skladišta za nuklearni otpad, nisam se još stigao detaljno upoznati sa svim elementima tog problema, a ako postoje obveze onda guranje glave u pijesak nije razumno, nego se mora pristupiti pronalaženju rješenja na standardni, propisani način. Dio toga je procjena utjecaja na okoliš pa ćemo u tome sudjelovati, no o svemu odlučuje Vlada jer je to državno pitanje, a odluku o lokaciji treba donijeti na temelju šire stručne rasprave i konsenzusa. Vjerojatno ćemo se jednog dana morati odlučiti hoćemo li imati to odlagalište ili ćemo trajno plaćati izvoz, što je možda bolje rješenje, ali u tome moraju sudjelovati svi koji mogu argumentirano raspravljati i na temelju toga donijeti odluku.

Najavili ste da će gospodarenje vodama ući u nadležnost Ministarstva zaštite okoliša i prirode, što nije uspio provesti ni jedan vaš prethodnik. Hoće li se to dogoditi?

To je naša namjera i očekujem da će se to dogoditi. Mislim da je to logično jer sektor gospodarenje vodama prirodno pripada okolišu, voda je jedna od sastavnica okoliša. Ne bih htio da se to shvati kao uzimanje nekog važnog resora, gdje bi provodili neku svoju internu politiku. Inzistiramo na horizontalnom povezivanju među resorima, tako da se uklone mnoge barijere koje su postojale u horizontalnoj komunikaciji i rezultirale ukupnim smanjenjem efikasnosti Vlade. Formalna činjenica da ćemo to uklopiti u naše Ministarstvo ne znači da će se onemogućiti otvorenost dobrim prijedlozima za suradnju, rješavanje poljoprivrednih pitanja, navodnjavanje itd. Onečišćenje voda, primjerice rijeka, jedan je od glavnih razloga zašto će vode pripasti tom resoru.