DOČEKALI smo i taj dan: na inače nimalo laganom zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje neka se vjerski užarena glava sjetila napisati diplomski (MA) rad s pokušajem opravdavanja Biblije. Popisu naslova poput Analiza mikrostrukture i svojstava zavarenog spoja aluminijske legure EN AW-5083 pridružio se i Osvrt na tehničke materijale u Bibliji.

Nebulozni naslov

Da kažem prvo nešto što će možda neke moje sekularne prijatelje začuditi: izučavanje materijala koji se spominju u Bibliji jest znanstveno legitimno. Ta bi tema uključivala sve ono što smo dosad iz arheologije i laboratorijskih analiza saznali o raznim metalima kojima su se služili ljudi biblijskih vremena i prostora. Obični komad željeznog oružja nije nešto lagano i nevažno, a može biti i historiografski relevantan.

Ali već sam pogled na naslov ovog nesretnog rada otkriva da pred nama nije baš ozbiljna rasprava. Naslovi akademskih djela nisu nazivi filmova i rock bandova, oni moraju reći temu i glavnu metodu.

Već je prva riječ bezvezna: "osvrt" se može naći u naslovu eseja i tzv. preglednih radova (gdje se komentiraju neka novija istraživanja), to je potpuno pogrešna riječ za rad koji se (valjda) bavi analizom materijala. Da samo znate kako su mene mentori gnjavili oko naslova, ja sam se bunio (jer sam pjesnička duša, kojoj je stalo do ljepote), ali to su suha pravila akademskog svijeta.

Koja je ono tema?

A tek onda slijedi kalambur.

Morao sam malo baciti oko na ovo čudo od rada kakav, objektivno rečeno, ne bi prošao ni na nekom ozbiljnijem teološkom fakultetu (posebno ne katoličkom). I nisam uspio shvatiti ni koja je tema, a uvod bi to morao detaljno objasniti. Radi li se o znanstvenom opravdanju Biblije? Ili se raspravlja o značenju određenih materijala u biblijskim tekstovima?

Da se razumijemo, i to su prihvatljive teme, mogu biti pametno i znanstveno obrađene – samo, tome nije mjesto na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Ili je možda tema da se pomnije analiziraju metali koje spominje Biblija?

Po tom je pitanju uvod krajnje zbrkan i ja ne znam čudi li me više studentica koja je napisala takvu papazjaniju ili njezina mentorica koja je ovako nešto uopće dopustila. Uzgred, temu i metodologiju diplomskog i doktorskog rada na ozbiljnim sveučilištima dajete prvo na uvid nekom stručnom tijelu i tek po odobrenju idete pisati rad. Mora se vidjeti da je vama jasno što i kako zapravo mislite obrađivati. Ima li takvog tijela na FSB-u ili je sve ostavljeno na dobru volju mentoru kojega izvlače ždrijebom među slučajnim prolaznicima?

Totalno nepoznavanje Biblije

A kad već imamo rad na temu Biblije, bio bi red da autorica pokaže dobro poznavanje teksta s kojim se uhvatila ukoštac. I koji se mora godinama studirati kako biste mogli reći nešto akademski smisleno.

Od tog poznavanja teksta nema gotovo pa ništa - i zato ozbiljno velim da joj to ne bi prihvatili kao rad ni na KBF-u. Odmah na početku čeka vas činjenični promašaj kad se katolički popis biblijskih knjiga nazove "najpotpunijim". Isprike onima koje to pogađa, ali pravoslavci imaju više knjiga u kanonu, 77:73 za njih (ako je to neko mjerilo uspjeha).

Onda vas na svakoj novoj stranici čeka lijepi pregršt dezinformacija: npr. daje se točna geografska lokacija rijeke Pišon i mjesta gdje je bilo zlata. Kaže Biblija da je rijeka izvirala iz Edena – ako vi to smatrate točnom geografskom lokacijom, onda ju ukucajte u GPS i sretan vam put. Potom se samouvjereno i bez ikakvog navođenja izvora kaže da su satelitske snimke otkrile isušeno korito rijeke Pišon (valjda piše na koritu da je Pišon?).

Ne uzbuđuju takve sitnice ni našu vrlu magistru ni njezinu mentoricu, rad nastavlja u veselo-pobožnom stilu, kao da je pisan za čitanje u nekoj župi. Još kad tome dodati ilustracije nedostojne i biblijske slikovnice za djecu i zabava je zajamčena.

Nekatolička pozicija

I, što je najbolje u svemu, teško da bi se ijedan katolički teolog složio s metodom i pristupom ovog pseudo-diplomskog rada. Oni su odavno shvatili da Biblija nije ni znanstvena ni povijesna knjiga (iako može govoriti i o stvarnim događajima), pa da ju nema ni smisla u tom pogledu dokazivati.

To je bilo jasno još Augustinu u 4. stoljeću, ne bi bilo zgoreg da u 21. stoljeću odsjek za teologiju na Kršćanskom fakultetu strojarstva i brodogradnje konačno prihvati taj stav. Kako je točno izgledao legendarni Kovčeg saveza i Hram u kojemu se nalazio? O tome možete čitati u Bibliji s istom pouzdanošću kao kada gledate film Indiana Jones.

Katolici su se zato opredijelili za duhovno-dogmatska tumačenja teksta, koja nam iznose nekakvu vjersku poruku i ne ulaze u pitanja fizike ili biologije. Slično rade i velike protestantske crkve, koje su u pristupu Bibliji još liberalnije (i iznjedrile su i znanstvenu kritiku teksta).

Jedini koji se i dalje tvrdoglavo drže ideje dokazivanja Biblije i njenih mitova i legendi jesu fundamentalistički (američki) protestanti. Kod njih ćete naći "podatke" da je netko pronašao isušeno korito rijeke Pišon ili npr. Noinu arku na Araratu. A nisu i neće nikada - iz jednostavnog razloga što spomenute stvari nisu nikada ni postojale.

Hoće li itko odgovarati?

Nije ovo prvi put da Sveučilište u Zagrebu pokazuje bolećivost spram kršćanstva. Svakako se sjećate kako se svojedobno rektor Boras zalagao za "biblijske vrijednosti" (i vidjeli ste kako je to ispalo). Neki studenti FER-a dobro pamte izborni predmet Uvod u Bibliju, koji je držao teolog Adalbert Rebić (on je barem dobro znao tu temu).

FSB sam oduvijek doživljavao kao fakultet koji nije lako završiti. Puno matematike, pa onda kojekakvih mehanika, termodinamika, (pre)mali broj studenata dođe do pisanja diplomskog rada. Fakultet sada mora odgovoriti na glavno pitanje: hoće li se držati svojih (katkad previsokih) kriterija ili je glupost dopuštena onda kad je natopljena hektolitrima pobožnosti?

I hoće li tko na Fakultetu odgovarati za skandalozno nemarno obavljen posao?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala