GRADONAČELNIKA Oroslavja Viktora Šimunića terete za neprovođenje postupka jednostavne nabave (ona do 26.540 EUR plus PDV) te za pogodovanje nekim poznanicima izravnim ugovaranjem.

Iako je uobičajeno da se u takvom postupku prikupljaju u pravilu tri ponude, Zakon o javnoj nabavi izričito je nabave do navedene vrijednosti isključio iz djelokruga svoje primjene, tako da formalno nije potrebno prikupiti niti jednu ponudu, osim ako o tome postoje interni pravilnici koji propisuju prikupljanje više ponuda.

Galerija

Ostaje pitanje je li izravnim ugovaranjem postignuta najbolja cijena za grad Oroslavje, ali radi se o malim iznosima, premalim da bi privukli pažnju DORH-a, a s druge strane postoje silni iznosi koji se ne istražuju i ne žele se istražiti.

Što je s bolnicama?

Pogledajmo dvije situacije. Kad se malo bolje pogledaju natječaji bilo koje bolnice, vidjet će se mnoštvo postupaka jednostavne nabave za koje se ne raspisuju natječaji, ali DORH to uopće ne zanima. Tako je npr. jedna bolnica platila premještanje kontejnera za smeće s jednog kraja na drugi 26.540 EUR, upravo na granici jednostavne nabave.

Pitanje za DORH: smatra li DORH da je moguće da u sustavu zdravstva putem korupcije godišnje nestaje milijarda EUR ili više milijardi u cijelom sustavu javne nabave i može li i želi li DORH, na dobrobit Republike Hrvatske i njezinih građana, to pitanje istražiti za razdoblje od zadnjih 15 godina, bez čekanja da prime kaznene prijave od osoba izvan DORH-a, ili će se baviti Oroslavjem?

Izjava DORH-a da postupak protiv Šimunića nema veze s njegovim otkrivanjem afera u sportu, jer su izvidi ili istraga protiv njega počeli još godinu dana ranije, može se objesiti mačku o rep, i to stoga što je za istrage tog opsega dovoljan jedan čovjek i jedan dan. Bilo bi zanimljivo vidjeti kronološki koliko je dokumentacije o tom slučaju prikupljeno za tih navodno godinu dana.

DORH, vještaci i 2 milijuna eura u slučaju Agrokor

DORH muči to što je Šimunić, ili netko u gradu Oroslavju, platio advent nekom navodnom poznaniku recimo 20.000 ili 25.000 EUR bez postupka javne nabave, ali ih nikako ne muči to što su sami bez postupka javne nabave platili dva vještačenja u slučaju Agrokor, ukupno 2.000.000 EUR plus PDV, a da pri tome nema niti jedne odredbe u Zakonu o DORH-u, Zakonu o javnoj nabavi ili Zakonu o kaznenom postupku koja bi DORH izuzela od provođenja punog postupka javne nabave.

No, i kad bi takvo izuzeće postojalo, dobar domaćin koji skrbi o tome kako troši novac proveo bi puni postupak javne nabave kako bi izabrao najboljeg vještaka po najboljoj cijeni. Kako novac nije privatan nego javan, čini se da je svejedno kako se i na što troši.

Na temelju čega je DORH birao vještake u slučaju Agrokor? Radi li se o poznanicima? Po čemu je DORH bez javnog natječaja zaključio da su odabrani vještaci dobri vještaci? Kako je moguće da se za isto vještačenje KPMG-u, Ismetu Kamalu, plati 1.300.000 EUR, a Karla Hengstbergeru točno dvostruko manje, 650.000 EUR? Gdje je završila razlika?

Sjetimo se da je DORH tvrdio kako je predmet Agrokor toliko složen da ga ne može vještačiti vještak pojedinac, već institucija, što god se mislilo pod tim pojmom. A onda je drugo vještačenje povjereno vještaku pojedincu iz Austrije, Karlu Hengstbergeru.

Tko će ujutro u 6 doći na vrata državnim odvjetnicima i oduzeti im mobitele i laptope?

Po čemu Hengstberger ima prednost nad bilo kojim od 400 sudskih vještaka u Republici Hrvatskoj za financije i računovodstvo? Po čemu Hengstberger ima prednost u tom vještačenju u odnosu na, primjerice, autora ovog teksta, koji niti u ludilu ne bi tražio 650.000 EUR plus PDV za to vještačenje, a kamoli 1.300.000 EUR plus PDV, kao ni jedan od ostalih vještaka u Hrvatskoj? Kako je DORH uopće došao do tog vještaka? Kome je Hengstberger bio poznanik?

Tko će sutra u 6:00 banuti u kuće svim državnim odvjetnicima, oduzeti im mobitele i laptope, pa onda iz njihovih ureda uzeti sva stolna računala, i naravno tipkovnice, monitore i miševe, te istražiti kako su angažirana dva vještaka u slučaju Agrokor?

DORH nekim vještacima pogoduje na identičan način zbog kojeg su osuđeni HDZ i Sanader

Kad se općenito radi o angažiranju vještaka u kaznenim predmetima gospodarskog kriminala, kako je moguće da od 400 vještaka za financije i računovodstvo DORH uvijek bira samo nekoliko? Zar nije logično da se jedan vještak ne može angažirati dok se ne izredaju u vještačenjima svi ostalih 399 vještaka?

DORH nekim vještacima pogoduje na identičan način zbog kojeg su osuđeni HDZ i Sanader, jer su utjecali da javna poduzeća, ustanove i ministarstva pogoduju FIMI mediji. Pretpostavimo da ovo što je ovdje izneseno nije točno, da je samo zlonamjerna izmišljotina. Ako je to tako, onda nema zapreke, kao što je uostalom ne bi trebalo biti kod bilo kojeg transparentnog postupanja, da DORH objavi koji su sve vještaci za financije i računovodstvo bili angažirani od npr. 2005. godine do danas, u kojim kaznenim postupcima i po kojim cijenama.

Isto se događa i u sudskom sustavu, pogoduje se nekolicini vještaka. U čemu bi bila tajna da se objavi koje su vještake sudovi imenovali u zadnjih dvadesetak godina, u kojim sudskim postupcima i po kojim cijenama, te da se pokaže kako te tvrdnje ne stoje? Zašto je to tajna? I je li moguće da nekim odvjetnicima u sudskim postupcima uvijek ili često vještače isti vještaci, čime se pogoduje strankama tih odvjetnika? Po kojim kriterijima suci biraju vještaka? Ili se o tim kriterijima može saznati tek iz njihovih mobitela i laptopa? Hrvatsko pravosuđe premreženo je mafijaškim skupinama i pipcima izvršne vlasti. O tome, ako dopuste, drugi put.