DVANAEST godina. Dvanaest godina na stranicama nadležnog ministarstva stoji dokument u kojem piše da su Splitska vrata područje povećane opasnosti za sigurnost plovidbe.

Piše to u dokumentu koji se zove "Prometno-plovidbena studija Plovno područje Split, Ploče i Dubrovnik". Studiju koju je naručila država, izradio Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, platili porezni obveznici, a objavilo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Studija iz 2014. godine.

Galerija

Upozorenje kako će mogućnost sudara samo rasti

U toj studiji, na stranici 25 stoji i ružno proročanstvo: "S obzirom na očekivano povećanje pomorskog prometa, posebno onog povezanog s turizmom, bez poduzimanja odgovarajućih dodatnih mjera upravljanja plovidbom učestalost nezgoda, i sudara i nasukanja, može se samo povećati."

U studiji je navedeno kako su Splitska vrata najprometniji i najuži dio prilaza luci Split. Ondje se susreću linijski brodovi, katamarani, jahte, jedrilice, turistički brodovi, gliseri i brodice. Ljeti to nije romantična razglednica s mora, nego prometni čep na vodi.

To je bilo prije dvanaest godina. Bila je i druga vlast, ministar pomorstva bio je, sjetit ćete se, Siniša Hajdaš Dončić. Poslije je došao Oleg Butković. Godine su prolazile, brodova je bilo sve više, posebno turističkih, a situacija je danas bitno gora nego kada je studija pisana.

Sudbina je samo čekala da u vruće doba ljeta, u nervozi, gužvi, smjenama posada, pritisku reda plovidbe i svemu onome što ide uz sezonu na Jadranu, netko napravi pogrešku. Posljedica: četvero mrtvih u jedrilici, četvero ozlijeđenih i, za sada, jedan uhićeni, časnik s katamarana. 

Uništeni životi. Uništene sudbine. Uništene karijere. I ljudi koje će do kraja života pratiti nekoliko sekundi u kojima je odluka zakasnila.

Nećemo o tome tko je kriv - to će pokazati istraga

Ovdje nećemo pisati tko je kriv. To trebaju reći istraga i sud. I ne samo zato što je to pravno korektno, nego zato što je na moru sudar rijetko jednostavna priča u kojoj je jedan potpuno kriv, a drugi potpuno nevin. Na moru se odgovornost kod sudara obično dijeli. Nije to kao na cesti, izišao iz sporedne ulice bez gledanja. 

Na moru se brodovi kreću u prostoru. Imaju brzinu, kurs, zanošenje, val, vjetar, vidljivost, vrijeme reakcije, zaustavni put i manevarske sposobnosti. Brod koji ima obvezu maknuti se mora se maknuti pravodobno i jasno. Ali ni brod koji ima pravo puta ne smije samo tvrdoglavo držati kurs i čekati da drugi pogriješi do kraja. I on mora reagirati.

Umor, vrućina i stotine brodova u malom prostoru

Pravila su, barem u osnovi, jasna. Brod na mehanički pogon mora se, u pravilu, ukloniti s puta brodu na jedra. Da, i katamaran pred jedrilicom. Koliko god to laiku zvučalo čudno kada gleda veliki brzi putnički brod i malu jedrilicu, pravilo postoji s razlogom: jedrilica ovisi o vjetru, ima drukčije manevarske mogućnosti i ne može se ponašati kao brod na motorni pogon. 

Tu dolazimo do stvarnog života. Jedno je kada imate jednu jedrilicu i jedan brod. Drugo je kada u ljetnom danu imate stotine jedrilica, brodica, jahti, glisera, turističkih brodova, katamarana i trajekata koji svi prolaze istim uskim morskim vratima. Pravila i dalje vrijede, naravno. Ali njihova primjena postaje teža.

Danas je u cijeloj Hrvatskoj preko trideset stupnjeva. Zamislite sebe da ste spavali u sparnoj kabini, ustali rano, odradili već dio dana, a sada vam sunce udara sa svih strana. More bliješti. Klima dere ili ne radi kako treba. 

U takvim uvjetima nesreća samo čeka. Čeka jednu krivu procjenu. Jedan zakašnjeli manevar. Jedan pogled u pogrešnom smjeru. Jednu sekundu predugo uvjerenje da će se onaj drugi maknuti. Jedan trenutak u kojem čovjek, jednostavno, nije bio bolji od umora, vrućine i gužve.

Postojale su jasne mjere i preporuke

Zato ozbiljne države imaju studije, propise, službe i ljude koji se bave sigurnošću plovidbe. Ne zato da bi nakon tragedije svi pametovali ili nekoga poslali u zatvor, nego zato da bi se rizik smanjio prije nego što netko pogine.

A studiju smo imali. Napisali su je ljudi s Pomorskog fakulteta u Rijeci, ljudi koji znaju brodove, znaju prolaze, znaju gužvu i znaju što znači kada se u uskom prostoru nađe deset profesionalaca i stotine ljudi različitog iskustva na plus 35 stupnjeva.

U studiji su napisali konkretne mjere. Ne općenite fraze o potrebi "podizanja razine sigurnosti", nego vrlo konkretne prijedloge: ograničenje brzine, područje povećanog opreza, zabranu sidrenja, obvezu javljanja VTS službi, upozorenja kod mimoilaženja i jasnije usmjeravanje malih plovila. Za one malo manje strpljive političare, sve je bilo sažeto i u prezentaciji, koja je također objavljena. Najvažnije navodimo uz ovaj tekst.

Koliko se iz propisa i pomorskih karata može vidjeti, od tog paketa mjera provedeno je malo ili ništa; eventualno tek dijelovi vezani uz zabranu sidrenja. A ne treba vam previše znanja o brodovima da biste zaključili kako se u takvoj gužvi ionako nije pametno sidriti.

Ono najvažnije nije napravljeno. A posebno nije uveden prometni režim koji bi u tako uskom i opterećenom prolazu stvarno razdvojio ili barem jasnije usmjerio plovidbu. Takav režim mijenja pravila ponašanja na moru. Kada postoji jasno uređen plovni put, tada ni jedrilica ni malo plovilo ne mogu samo tako ometati siguran prolaz broda koji plovi propisanom rutom.

Nije se trebalo dogoditi

Sada će se politika, naravno, probuditi. Ljudi su mrtvi, javnost traži odgovore. I naša i Češka. Kako se ono birokratski kaže, sada će se "poduzeti sve potrebne radnje".

Ali pritom će se pokušati sakriti najvažnije: nije se trebalo dogoditi. Znalo se da su Splitska vrata opasan, uzak i prometno preopterećen morski prolaz. Znalo se da ljeti rizik raste. Znalo se da bez dodatnih mjera upravljanja plovidbom učestalost nezgoda može samo rasti. To uredno piše u studiji.

I zanimljivo, ni sada se gotovo ne govori o tome da se preporuke iz te studije napokon primijene.

Promjene su, naime, neugodne. Netko mora preuzeti odgovornost. Netko mora reći brodarima da više ne mogu baš sve kao do sada. Netko mora objasniti turistima i nautičarima da more, posebno oko uskih prolaza, nije lunapark. Netko mora organizirati ljude, opremu, nadzor i pravila koja će vrijediti i onda kada nema kamera.

Puno je lakše pronaći jednog ili dvojicu, poslati ih pred sud, možda i u zatvor, i onda mirno zaključiti da je pravda zadovoljena. Naravno da pojedinac mora odgovarati ako je pogriješio. Ali ozbiljna država ne smije stati na pojedincu. 

Možda se zato o toj studiji danas govori tako tiho. Nezgodna je. Ne optužuje samo jednog ministra, jednu vladu ili jednu stranku. U dvanaest godina kroz ministarstvo tamo na adresi Prisavlje 14 su prošli i SDP-ovi i HDZ-ovi ljudi. Mijenjale su se vlasti, ministri, državni tajnici, ravnatelji i službe. Dokument je ostao na serveru, dostupan svima. Samo ga je trebalo pročitati. I provesti.

Cijelu studiju možete pročitati u nastavku: