DIREKTOR Hrvatske turističke zajednice (HTZ) Kristjan Staničić izjavio je kako je najveći izazov domaćeg turizma struktura smještaja.

Citat: "Staničić se osvrnuo i na status malih iznajmljivača i rekao da je sve što je vlada proteklih godina učinila za hrvatski turizam imalo pozitivan učinak te da odluke vlade koje se odnose na iznajmljivače, na privatni smještaj, treba sagledavati dugoročno.

Jedan od najvećih izazova u hrvatskom turizmu je smještajna struktura, koja uvelike determinira sezonalnost, a da bi se ta sezonalnost smanjila potrebno je napraviti iskorak u smještajnoj strukturi, kazao je i dodao da je i u špici sezone prazan određeni broj kreveta u privatnom smještaju."

Privatni iznajmljivači nisu uzrok sezonalnosti

Privatni iznajmljivači nisu i ne mogu biti uzrok sezonalnosti hrvatskog turizma, već su samo odgovor na potražnju koja je izrazito koncentrirana na srpanj i kolovoz. Turisti u ova dva mjeseca dolaze ponajprije zbog mora, školskih praznika i ljetnih godišnjih odmora.

Kada ta potražnja oslabi, prazni nisu samo apartmani. Izvan vrhunca sezone i značajan dio hotelskih kapaciteta ima skromnu popunjenost, a najveći dio hotela u mnogim destinacijama uopće ne posluje tijekom cijele godine.

Što bismo točno dobili kada bismo administrativnim mjerama smanjili broj privatnih iznajmljivača? Bi li turisti zbog toga počeli masovno dolaziti u studenome ili veljači? Naravno da ne bi. Bi li se povećala popunjenost hotela u travnju? Vrlo malo ili nimalo.

Jedini siguran rezultat bio bi manja ponuda smještaja u razdoblju kada je potražnja najveća. A kada se ponuda smanji, cijene ne padaju, nego rastu. Hrvatski bi turizam tako postao još skuplji i još manje konkurentan u odnosu na Grčku, Španjolsku, Tursku ili Italiju.

Bi li bilo bolje da zarada ode u hotelske (u pravilu strane) korporacije?

Još je problematičnije privatne iznajmljivače prikazivati kao neku smetnju razvoju "kvalitetnijeg" turizma. Upravo je obiteljski smještaj omogućio desecima tisuća hrvatskih obitelji da izravno sudjeluju u turističkoj aktivnosti, ulažu u vlastite nekretnine i zadrže dio turističke zarade u lokalnoj zajednici. Bi li za hrvatsko gospodarstvo bilo bolje da i ta zarada ode u hotelske (u pravilu strane) korporacije?

Visoki udio obiteljskog smještaja u ukupnim turističkim kapacitetima je prednost hrvatskog turizma, a ne njegov nedostatak. Hrvatski turizam se razvio na obiteljskom smještaju i baš zato je značajan za hrvatsko gospodarstvo - jer su koristi od takvog turizma široko rasprostranjene među stanovništvom.

Nisu, kao u nekim drugim zemljama, usko koncentrirane na hotelske lance pa da lokalno stanovništvo ima tek marginalne koristi od odvijanja turističke aktivnosti u njihovom mjestu.

Visoki udio obiteljskog smještaja je feature hrvatskog turizma, a ne bug

Zato ponovimo još jednom: visoki udio obiteljskog smještaja u ukupnim turističkim kapacitetima je feature hrvatskog turizma, a ne bug. HTZ i Ministarstvo turizma sigurno nisu dobili mandat od građana da od srži, i to na gore, mijenjaju najvažniju gospodarsku granu u zemlji.

Nadalje, veliki broj hrvatskih gostiju svjesno bira apartman ili kuću za odmor jer želi više prostora, kuhinju, privatnost ili smještaj za cijelu obitelj. Ti gosti neće automatski prijeći u hotel samo zato što im se zabrani ili poskupi apartman. Dapače, vrlo lako mogu otići u drugu zemlju.

Dakle, sezonalnost se ne smanjuje uništavanjem postojeće ponude, već stvaranjem sadržaja zbog kojih se dolazi tijekom cijele godine: sportska i kulturna događanja, gastronomija, zdravstveni turizam, kongresi, bolja zračna povezanost itd. Sve ostalo je traženje krivca na pogrešnoj adresi.

Hrvatski turizam je preživio puno toga. HTZ možda neće

Hrvatski turizam je preživio puno toga - i ratove i pandemije - i svaki put je izlazio snažniji. No, nisam siguran da će tako biti i ovaj put. Jer kada se čelni ljudi hrvatskog turizma, koji silno žele "upravljati" istim, svojski trude sasjeći njegove temelje (a u našem slučaju to je bez sumnje obiteljski smještaj), ogaditi ga sugrađanima i učiniti neisplativim, to mora ostaviti neke posljedice.

Bez razvoja turizma temeljenog na obiteljskom smještaju, Dalmacija bi u dobrom dijelu "fasovala" sudbinu Slavonije - u (de)populacijskom i svakom drugom smislu. Bez ovog oblika mikro- poduzetništva, Split i slični gradovi na obali više bi nalikovali onome što su bili (socijalističke urbane ruine) nego onome što danas jesu ili streme uskoro postati (pravi razvijeni mediteranski gradovi).

Hrvatskom turizmu sasvim je dobro išlo prije nego je pokrenuta kampanja protiv malih iznajmljivača. Konkurencija u ovom sektoru je do sada bila golema, a ovo je bila možda jedina gospodarska grana u Hrvatskoj s obilježjima savršene konkurencije (pojam iz ekonomije koji se uči na prvoj godini fakulteta). Unatoč tome, čelni ljudi hrvatskog turizma žele maksimalno otežati ulazak novih igrača na tržište, demotivirati postojeće za bavljenje kratkoročnim najmom te mimo tržišnih sila "napraviti
iskorak u smještajnoj strukturi".

Gospodo, prevršili ste svaku mjeru svojim promašenim izjavama i politikama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala