U RESTORANU u predgrađu Osla skupina proeuropskih aktivista pokušava učiniti nešto što desetljećima nije uspjelo, vratiti pitanje članstva Norveške u Europskoj uniji u središte političke rasprave.

Sada bi napokon mogli imati priliku. No poticaj za novu raspravu ne dolazi iz Osla, nego iz Reykjavika. Island će u kolovozu održati referendum o pokretanju novih pristupnih pregovora s Europskom unijom, što Norveškoj otvara mogućnost da pitanje članstva ponovno stavi na politički dnevni red, prenosi Politico.

"Imamo ovo ljeto da dosegnemo kritičnu masu kada je riječ o pitanju EU-a", rekla je Trine Lise Sundnes, zastupnica Laburističke stranke i predsjednica proeuropskog Europskog pokreta, organizacije koja već 80 godina zagovara ulazak Norveške u EU.

Pogledavši okupljene u restoranu, dodala je: "Ako to želimo postići, trebamo svakoga od vas."

Zadnji referendum održan prije više od 30 godina

Norveška i Island imaju sličan odnos s Europskom unijom. Duboko su integrirani u jedinstveno tržište, ali nisu punopravne članice, a velik dio građana zadovoljan je takvim statusom. No ako bi se Island odlučio približiti Bruxellesu, to bi moglo promijeniti postojeće institucije i trgovinske okvire te dodatno izolirati Norvešku u njezinoj sadašnjoj poziciji.

Norveški zagovornici članstva smatraju da bi to mogla biti rijetka prilika. "Ako Island glasa za, to će pokrenuti raspravu i u Norveškoj o tome trebamo li se pridružiti. Moramo biti spremni", poručila je Sundnes u razgovoru za njemački Welt.

Norvežani su dvaput glasali o ulasku u EU i oba puta tijesna većina bila je protiv. Posljednji referendum održan je prije više od 30 godina. "EU o kojoj smo raspravljali 1994. više ne postoji", smatra Sundnes.

Norveška je članica Europskog gospodarskog prostora, schengenskog prostora i ima više od 100 bilateralnih sporazuma s EU-om. Gospodarski je već snažno povezana s Unijom i svake godine uplaćuje stotine milijuna eura raznih doprinosa.

Norveška kao nečlanica ima određene probleme

Posljednjih godina EU je postao važan akter i u drugim područjima politike, osobito nakon pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu.

No Norveška kao nečlanica ima i određene probleme. Nije automatski uključena u europske sporazume, nego mora zasebno pregovarati o svakom pojedinom pristupanju. Također nije dio carinske unije, što joj je stvaralo poteškoće tijekom trgovinskih sporova sa SAD-om.

"Više od 30 godina dobro smo živjeli s EGP sporazumom. Ali sada ga prerastamo. Više nije dovoljan za svijet u kojem danas živimo", uvjerena je Sundnes.

Protivljenje članstvu postoji i na ljevici i na desnici

Sasvim drukčije razmišlja Alexander Fossen Lange iz udruge Nei til EU ("Ne Europskoj uniji"), jedne od najglasnijih organizacija protiv članstva. U njihovom uredu u središtu Osla visi golema slika fjorda na kojoj političari EU-a pohlepno uzimaju hranu sa stola prekrivenog norveškom zastavom.

Kada se 1994. održavao referendum, udruga je imala više od 100.000 članova, uglavnom iz sindikata i lijevih stranaka. "Mislim da je to odigralo veliku ulogu u tome što je Norveška tada glasala protiv. To je naša ponosna povijest", rekao je Lange.

Protivljenje članstvu postoji i na lijevom i na desnom dijelu političkog spektra, iako iz različitih razloga. Na ljevici dominira zabrinutost za očuvanje snažnih radničkih prava te zaštitu domaće poljoprivrede i ribarstva, koji nisu dio europskih sporazuma i opstaju zahvaljujući velikim državnim subvencijama.

"Naša poljoprivreda organizirana je vrlo decentralizirano, a o plaćama pregovaramo potpuno drukčije nego u EU-u. Mnoge stvari jednostavno se ne uklapaju", naveo je Lange.

Status poljoprivrednika i ribara

No zagovornici članstva smatraju da su ti argumenti zastarjeli. "Zadaća političara trebala bi biti sagledati društvo u cjelini i vidjeti kakvu bismo korist mogli imati", rekao je Mihajlo Samardžić, član mladih Europskog pokreta i aktivist konzervativne stranke Høyre.

Prema njegovim riječima, poljoprivreda danas ima manju važnost nego nekad, a norveški poljoprivrednici i ribari dobili bi veće tržište za izvoz. Osim toga, smatra da postoji još važniji argument: više od 90% europskih zakona već se primjenjuje u Norveškoj, ali zemlja nema nikakav utjecaj na njihovo oblikovanje.

"Kada nove direktive preko EGP-a stignu u Norvešku, već su potpuno gotove i više nema prostora za raspravu. Da imamo predstavnike u institucijama EU-a, mogli bismo utjecati na pravila koja snažno određuju naše živote", istaknuo je.

Lange uzvraća da i sama Europska unija ima demokratski deficit te da bi norveški utjecaj bio vrlo malen. "Imali bismo samo 13 ili 14 zastupnika u Europskom parlamentu od ukupno više od 700. Ne bismo imali mnogo utjecaja", kazao je.

Sve veće sumnje u američku potporu unutar NATO-a

Na desnici se ističu pitanja nacionalnog suvereniteta i identiteta. Desna Stranka napretka, koja prema anketama vodi i snažno se protivi članstvu, kritizira sve opsežnije europske regulacije.

"Želimo blizak odnos s EU-om. No mislimo da bi se EU trebao više baviti ključnim pitanjima poput trgovine i konkurentnosti, a manje stvarima koje države članice mogu same uređivati", rekao je zastupnik Himanshu Gulati.

Dodao je da za uspješnu suradnju s europskim državama nije potrebno punopravno članstvo. "Naš sadašnji aranžman dovoljno je dobar", ustvrdio je. Takvo mišljenje često se čuje u Norveškoj. Status quo većini građana djeluje dovoljno ugodno da ne žele velike promjene.

No zbog rastućih geopolitičkih napetosti i sve većih sumnji u američku potporu unutar NATO-a, EU postaje sve važniji sigurnosni akter, smatra Fredrik Carstens iz Liberalne stranke, još jedne snažne zagovornice članstva.

"Više ne možemo vjerovati SAD-u, možda nikada više. U geopolitičkoj situaciji u kojoj se sada nalazimo vrlo je opasno ostati sam. Norveška je vjerojatno jedna od najranjivijih zemalja u Europi", izjavio je Carstens.

Ankete pokazuju da raste broj neodlučnih

S njim se slaže i čelnica konzervativaca Ine Eriksen Søreide, koja je još u ožujku izjavila da odnos između Bruxellesa i Osla više nije primjeren današnjem vremenu. Ipak, mnogim Norvežanima ta tema i dalje djeluje daleko.

"To je pitanje koje birače gotovo ne zanima. Kao da žive u balonu", upozorio je Carstens. Ankete pokazuju da je potpora ulasku u EU tek blago porasla tijekom godina, ali raste broj neodlučnih, osobito među mladima.

Samardžić kaže da ga to ne čudi. "Rođeni smo nakon posljednje velike rasprave o EU-u. U školama gotovo ništa ne učimo o Europskoj uniji", rekao je. Europski pokret želi promijeniti upravo to i raspravu prebaciti s emocija na činjenice.

Jedan od glavnih ciljeva ovog ljeta jest objasniti Norvežanima što bi ulazak Islanda u EU značio za njihovu zemlju. "Građani su zadovoljni EGP sporazumom. Ali ako Island izađe iz tog okvira, ostat će samo Norveška i Lihtenštajn. To bi iz temelja promijenilo situaciju", navela je Sundnes.

Islandski referendum u dvije faze kao mogući model

Laburistička stranka ipak ostaje oprezna jer postoji strah da bi nova rasprava mogla ponovno duboko podijeliti društvo kao 1994. "Tada su podjele bile vrlo oštre. Ali mislim da ne možemo izbjegavati raspravu samo zato što je teška", kazala je Sundnes.

Dodala je da trenutak mora biti pažljivo odabran. Ako bi članstvo treći put bilo odbijeno, nova prilika mogla bi se izgubiti na desetljeća. Zato mnogi kao mogući model vide islandski referendum u dvije faze. Umjesto da građani tek na kraju glasaju o pristupanju, prvo će odlučivati žele li uopće obnoviti pregovore s EU-om.

Ako Island uspije dogovoriti povoljne uvjete, Sundnes se nada da bi to moglo potaknuti i Norvešku na nove pregovore. "Predugo smo dopuštali protivnicima EU-a da određuju narativ o ovom pitanju. Tome sada mora doći kraj", rekla je na kraju okupljanja u predgrađu Osla.