EUROPSKA unija se za ostvarenje svojih klimatskih i obrambenih ciljeva sve više oslanja na Arktik, zbog čega Bruxelles tu regiju promatra kao pitanje ekonomske sigurnosti i otpornosti opskrbnih lanaca. Takav pristup mogao bi ugroziti prava i životne uvjete autohtonih zajednica. Dužnosnici Europske komisije ističu da bi Unija trebala iskoristiti vlastite kritične sirovine na dalekom sjeveru kako bi smanjila ovisnost o Kini, piše Euronews.

Posebni izaslanik EU za arktička pitanja Jyrki Katainen na događaju o arktičkoj strategiji istaknuo je da su rat u Ukrajini, rastući utjecaj Kine i promjene u američkoj politici iz temelja promijenili geopolitičku i ekonomsku važnost regije. "Sve više ovisimo o Arktiku, i ekonomski i vojno. Arktička regija nudi nam širok raspon kritičnih sirovina koje smo dosad većinom uvozili iz Kine", rekao je Katainen u Bruxellesu. "Shvatili smo da to više nije održivo. Moramo iskoristiti vlastite resurse."

EU je posebno zainteresirana za rijetke metale koji su ključni za proizvodnju čistih i obrambenih tehnologija, poput solarnih panela i baterija. U tom je segmentu gotovo potpuno ovisna o Kini.

Grenland raspolaže jednim od najvećih svjetskih neiskorištenih nalazišta rijetkih zemnih metala, s golemim rezervama na područjima kao što su Kvanefjeld i Tanbreez. Na sjeveru Švedske, Norveške i Finske već postoje aktivni rudarski projekti i projekti u razvoju za bakar, kobalt, litij i druge kritične metale.

Katainen, koji je bio povjerenik za konkurentnost u mandatu Jean-Claudea Junckera, tvrdi da oslanjanje na Peking za sirovine nužne industrijama poput energije vjetra više nije održivo, ni s ekološkog stajališta, ni iz perspektive ekonomske sigurnosti.

On smatra da rješenje nije samo u otvaranju novih rudnika, jer Europa već ima nalazišta i rudarske projekte, pogotovo na sjeveru. Prema njemu, ključno je ulaganje u prerađivačke kapacitete, što je trenutno slaba točka Unije.

Podaci platforme Energy Solutions Intelligence za kolovoz 2026. pokazuju da EU sama vadi oko 3 posto svojih potreba za kritičnim sirovinama, prerađuje oko 15 posto, a reciklira oko 10 posto. To stvara strukturni manjak od 7, 25 i 15 posto u odnosu na obvezujuće ciljeve Unije.

Europski prerađivački centar na sjeveru

Katainen je u svom izlaganju predložio model koji je nazvao središnjom kuhinjom. Riječ je o postrojenju koje bi se moglo nalaziti u sjevernoj Švedskoj ili Finskoj, a u njemu bi se sirovine iz raznih europskih rudnika prerađivale i razdvajale na pojedinačne rijetke elemente. Time bi se stvorio europski prerađivački centar koji bi opskrbljivao brojne industrije i istodobno smanjio ovisnost o preradi u Kini.

"Razvijam model prema kojem bi se obrađivale sve sirovine, odnosno stijene, i iz njih izdvajali različiti rijetki elementi. Da bismo to postigli, moramo osigurati regulaciju cijena, organizirati skladišta za te elemente i pružiti određenu potporu ulaganjima", izjavio je bivši povjerenik.

Upozorio je da za takve projekte neće biti dovoljan samo privatni kapital. Kao primjer naveo je program InvestEU, osmišljen da potakne gospodarstvo Unije pokretanjem velikih privatnih ulaganja. EU je 2021. godine najavila planove za otvaranje diplomatske misije na Arktiku i obećala zaštitu okoliša u regiji. U ožujku 2024. Unija je otvorila i ured Europske komisije na Grenlandu.

Katainen je dodao da bi Europa, osim o mineralima, trebala razmisliti i o novim oblicima javno-privatnog partnerstva te o podjeli troškova za arktičku infrastrukturu, što uključuje i ledolomce. Rusija trenutačno koristi više od 50 ledolomaca, od kojih je sedam na nuklearni pogon, što je više od svih ostalih zemalja zajedno.

Finski dužnosnik pojasnio je da bi ta skupa plovila mogla imati višestruku namjenu. Služila bi za sigurnosne operacije, ali i kao istraživačke platforme za prikupljanje ekoloških i drugih podataka.

Pitanje autohtonog stanovništva

Strateški prodor na Arktik, međutim, stavlja Uniju pred velik izazov: kako osigurati prirodne resurse, a da se pritom ne ponovi neodrživ pristup eksploataciji koji EU kritizira u drugim dijelovima svijeta.

Jedna mlada stanovnica Arktika prozvala je Katainena zbog, kako je rekla, nekažnjivosti s kojom SAD, Rusija i djelomično Kina djeluju u regiji. Pitala je riskira li EU svojom retorikom o sve većoj ovisnosti o Arktiku da lokalne zajednice i resurse svede na puki instrument europske ekonomske sigurnosti.

Izaslanik EU u odgovoru je priznao da Europa treba dosljedniju arktičku politiku upravo zato što njezina ovisnost raste. Ustvrdio je i da je industrija EU daleko najodrživija u usporedbi s drugima. "To je za nas temeljna vrijednost. Ali moramo voditi računa i o svojoj ekonomskoj sigurnosti i održivosti u tom pogledu", upozorio je Katainen.

Predložio je ideju o susjedskoj politici za Arktik na razini cijele Unije. Taj bi mehanizam državama članicama koje nisu na Arktiku omogućio veći utjecaj na arktičku politiku, a istodobno bi pružio okvir za korištenje sredstava EU u toj regiji.

Norveška, Island, Kanada, a potencijalno i Ujedinjeno Kraljevstvo, mogli bi biti ključni partneri izvan EU, posebno u području istraživanja i infrastrukture. Bivši povjerenik je tu politiku susjedstva povezao s potrebom za boljim dijalogom s lokalnim i autohtonim zajednicama. Smatra da je Uniji potreban njihov doprinos kako bi se odlučilo kamo usmjeriti ulaganja i kako zajamčiti održivost.