TRŽIŠTE rada u Hrvatskoj je sve bolje, ali još uvijek ima prostora za napredak. Nezaposlenost je sve manja, ali ipak još uvijek iznad prosjeka država članica Europske unije. Stopa aktivnosti se povećava, ali Hrvati još uvijek premalo rade.

Ipak, podaci pokazuju da je problem nedostatka posla sve manji, a u Hrvatskoj nikada prije nije bilo lakše pronaći posao. Istodobno, broj Hrvata koji mogu raditi, ali ne rade i ne traže posao, rekordno je nizak. Prema podacima statističke agencije Eurostat, 239 tisuća ljudi koji mogu raditi u Hrvatskoj 2021. nije radilo zbog nekog oblika nedostatka posla.

To je dobar podatak s obzirom na to da je još 2013., godine kada je Hrvatska ušla u EU, više od pola milijuna ljudi u Hrvatskoj (558 tisuća) osjećalo posljedice nekakvog oblika nedostatka posla.

Nedostatak posla se definira kao nezadovoljena potražnja za poslom. Termin opisuje razliku između onoga koliko ljudi želi raditi i ukupnog broja plaćenih poslova koji se može naći u nekoj državi. Postoji onda kada ima više radnika koji žele raditi određen broj sati nego što ima poslova koji nude te radne sate.

Nedostatak posla je sve manji problem u Hrvatskoj

Najvažniji indikator nedostatka posla je stopa nezaposlenosti. Ujedno je i najpopularniji te se uglavnom samo on koristi u medijskim i ekonomskim analizama kretanja na tržištu rada. Stopa nezaposlenosti je udio ljudi u radnoj dobi koji traže posao, ali ga ne mogu pronaći.

Ali postoje i drugi oblici tzv. "prikrivene nezaposlenosti", koji skupa sa stopom nezaposlenosti predstavljaju nedostatak posla na tržištu rada. To su još nedobrovoljno zaposleni na nepuno radno vrijeme tj. oni koji ne rade puno radno vrijeme, ali bi to htjeli; obeshrabreni radnici tj. oni koji bi htjeli raditi, ali ne traže posao jer smatraju da nema adekvatnog posla za njih; i oni koji žele posao, ali iz nekog razloga nisu u određenom trenutku spremni raditi.

U Hrvatskoj je 2021. stopa nedostatka posla bila 12.7 posto, prema statističkoj agenciji EU Eurostat, što je najmanje od početka mjerenja 2009. i ispod prosjeka Unije od 14 posto. Sa stopom nezaposlenosti od 7.3 posto, što odgovara brojci od 138 tisuća ljudi, Hrvatska je nešto gora od prosjeka Unije (6.7 posto), ali to je jako mala razlika. S obzirom na to da je na vrhuncu nezaposlenosti u Hrvatskoj 2014. stopa nezaposlenosti od 15.8 posto bila za više od 5 postotnih bodova veća od prosjeka Europske unije, trenutni razvoj situacije je odličan.

Posebno je dobra informacija da je drastično pao postotak ljudi koji žele posao, ali su odustali od traženja. 2021. je samo 3.2 posto radnika u Hrvatskoj spadalo u tu kategoriju, odnosno 60 tisuća ljudi, dok je još 2016. tu spadalo 9 posto, a 2013. gotovo svaki deseti radnik u Hrvatskoj (9.7 posto), odnosno 198 tisuća ljudi.

Postotak radnika u Hrvatskoj koji žele raditi, ali su odustali od traženja posla je manji od prosjeka Europske unije, što je zapanjujući razvoj situacije za državu koja je svake godine od 2013. do 2019. u EU imala drugu najveću stopu ljudi koji žele raditi, ali ne traže posao, nakon Italije. Čak je i 2020. bila treća u EU.

Stanje u ostatku Europe

Apsolutni rekorder u EU po pitanju postotka ljudi koji žele raditi, ali ne traže posao je Italija, koja je prva svake godine još od 2009. Za nju je sasvim uobičajeno da minimalno 10 posto radnika ne traži posao aktivno, ali dostupni su za rad.

Iako nije članica Europske unije, među državama Europe za koje Eurostat vodi evidenciju stopi ljudi u Italiji  dostupnih za rad koji ne traže aktivno posao parira samo Crna Gora. U nekim godinama, kao što su 2012. i 2020., u prosjeku svaka sedma radno aktivna osoba u Crnoj Gori željela je posao, ali ga nije tražila. U Srbiji je izražen isti problem, gdje je stopa godinama bila slična kao u Hrvatskoj.

Njemačka, Češka, Litva, Austrija, Slovačka, Norveška i Danska tradicionalno imaju najniže udjele ljudi koji žele raditi, ali posao ne traže aktivno, a posljednjih nekoliko godina se Poljska, Slovenija i Mađarska nalaze u njihovom društvu, što nije bio slučaj prije deset i više godina.

Po pitanju radnika koji ne rade puno radno vrijeme, a to bi željeli, Hrvatska je bolja od prosjeka Unije, s godišnjim prosjekom od 1.3 do 2.2 posto takvih radnika. Njih je najviše u Nizozemskoj, Švicarskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj.

Utjecaj pandemije covida-19

Pandemija covida-19 i mjere koje su države uvodile u svrhu borbe protiv virusa su imale negativan učinak na tržište rada u EU. Posebno su teško pogođeni mladi od 15 do 29 godina. Iako je u nekim državama stopa zaposlenosti mladih u posljednja tri mjeseca 2021. bila čak i nešto veća nego u posljednja tri mjeseca 2019., u većini je bila manja.

Najgore su pogođeni mladi u Portugalu, Bugarskoj, Latviji, Češkoj i Poljskoj, gdje je postotak mladih ljudi od 15 do 29 godina koji su zaposleni pao za tri postotna boda. Stopa zaposlenosti mladih od 15 do 29 godina u Hrvatskoj je čak neznatno narasla posljednja tri mjeseca 2021. u odnosu na isto razdoblje pretpandemijske 2019., za muškarce. Za žene je ta stopa pala najviše u EU, čak šest postotnih bodova. Tako su upravo mlade žene u Hrvatskoj bile najpogođenija demografska skupina u EU za vrijeme trajanja pandemije covida-19.

Hrvatska je općenito relativno bezbolno prebrodila dvije godine pandemije u usporedbi s ostalim zemljama Europske unije, s neznatnim padom ukupnog broja zaposlenih posljednja tri mjeseca 2021. u odnosu na isto razdoblje 2018. i čak blagim padom postotka ljudi koji imaju problem s nedostatkom posla.

Gledajući na razini cijele godine, 2021. je u Hrvatskoj 239 tisuća ljudi imalo problem s nedostatkom posla, što uključuje nezaposlene; one koji mogu raditi, ali ne traže posao; ljude koji rade dio radnog vremena, a htjeli bi raditi puno; i one koji mogu raditi, ali iz nekog razloga u određenom trenutku ne mogu tražiti posao. To je pad od 25 tisuća u odnosu na pretpandemijsku 2019.

Ima puno prostora za napredak, u Hrvatskoj još uvijek radi premali postotak ljudi

Postotak ljudi u Hrvatskoj koji rade je još uvijek premali, bez obzira na to što toliko puno ljudi ima problem s nedostatkom posla. Tek 68.2 posto ljudi u dobi od 20 do 64 godine je 2021. bilo zaposleno, nešto više od dvije trećine. Za usporedbu, postotak zaposlenosti je u Nizozemskoj 81.7 posto, Švedskoj 80.7 posto i Češkoj 80 posto.

Treba iskreno reći da se pad nezaposlenosti i općenito ljudi koji se suočavaju s problemom nedostatka posla, koji je bio dosta drastičan od ulaska u EU te je pao s 558 tisuća na 239 tisuća, velikim dijelom odnosi na iseljavanje, a ne strukturne promjene hrvatskog gospodarstva.

Ipak, ne treba biti ni pesimističan. Hrvatska se ekonomija doista promijenila nabolje od 2013., a dokaza za to je nekoliko, između ostalog i povijesno visok postotak pokrivenosti uvoza izvozom od 65 posto, što se nije dogodilo od sredine devedesetih. Kontinuirani rast plaća uz rast ukupnog broja zaposlenih su dodatni razlozi za optimizam.

Ali iseljavanjem je iz Hrvatske otišao i ljudski kapital, osnova budućeg gospodarskog razvoja. Često baš mladi i obrazovani, što ima dugoročne implikacije ne samo na rast produktivnosti hrvatske ekonomije nego i na demografsku sliku, podjednako važan aspekt budućeg gospodarskog rasta.

Puno je strukturnih problema, poglavito vezanih za javni sektor, ostalo. A bez njihovog rješavanja dugoročna perspektiva stanovnika i radnika u Hrvatskoj nije dobra kao što bi mogla biti.