Prije nego je Facebook izišao na javnu ponudu dionica 2012. njegov osnivač i direktor Mark Zuckerberg podijelio je svim zaposlenicima po primjerak svoje knjige, naslovljene “ Facebook nije bio originalno stvoren da bude tvrtka”, piše Billy Gallagher u svom opsežnom članku za Wired. 

 

“Ako ne kreiramo stvar koja ubija Facebook, netko drugi će to napraviti. ‘Prigrliti promjenu’ nije dovoljno. Ono mora biti toliko ugrađeno u ono što mi jesmo da se čak i razgovor o tome čini suvišan. Internet nije prijateljsko mjesto. Stvari koje ne ostaju relevantne nemaju niti luksuz niti da ostave ruševine. One nestaju”, napisao je Zuckerberg u svojoj knjizi.

 

 

Njegovo zlokobno upozorenje podsjeća na jednu drugu knjigu koja je, kako primjećuje Gallagher, postala praktički sveto pismo u svijetu startup-tvrtki, koje se same nekad čine poput kultova: Dilema inovatora iz 1997., koju je napisao profesor na Poslovnoj školi na Harvardu, Clayton Christensen. Termin “disruptivna inovacija”, koji označava inovaciju koja stvara pomutnju na postojećem tržištu i eliminira konkurenciju, u međuvremenu je postao jedna od popularnijih fraza u poslovnom svijetu. 

 

A aplikacija Snapchat savršeno utjelovljuje poslovnu dinamiku koju je iznio Christensen u svojoj knjizi: novi igrač koji stvara proizvod ili uslugu koja je toliko ispod razine onoga što veliki igrači u tom sektoru nude da se na prvu čini blesav. Tko bi htio trošiti vrijeme na to ili, u slučaju Snapchata, koga briga za app za sexting (slanje seksualno eksplicitnih poruka, za što je originalno bio zamišljen.

 

No ispostavilo se da Snapchat ipak zadovoljava određenu potrebu na tržištu i da tinejdžeri općenito radije koriste app na kojem poruke nestaju nakon nekog vremena, kao što je slučaj sa Snapchatom. Novi igrač na polju društvenih mreža zatim je počeo dodavati opcije poput dijeljenja videa, geofiltera i Snapchat Stories. Ulazeći sve dublje u društveno umrežavanje, Snapchat je prestigao Twitter po broju dnevnih korisnika, ali i povećao udio starijih, bogatijih i poznatih korisnika, kao i medijskih tvrtki. 

 

 

Zuckerberg je vrlo svjestan ove potencijalno smrtonosne prijetnje od strane startupova; zbog toga je izgradio zasebne timove na Facebooku za izradu novih appova, a nove tvrtke koje “remete” tržište kupuje agresivnim i uspješnim ponudama: prvo Instagram, pa WhatsApp i na kraju Oculus Rift. Ali sa Snapchatom nije bio tako uspješan. Iako mu je navodno ponudio više od tri milijarde dolara 2013., osnivač i direktor Snapchata Evan Spiegel odbio je ponudu. Za Zuckerberga je Snapchat postao “ona jedna koja mu je pobjegla”, piše Gallagher.

 

Ali to ne znači da su sve društvene mreže u suštini iste i međusobno zamjenjive. Danas u pravilu možete raditi na jednoj isto što i na drugoj: objavljivati fotke, slati poruke prijateljima, čitati članke, gledati videa prijatelja, medija ili “influencera”, čak i slati novce. Ali ipak ne radite istu stvar jer su različiti appovi kreirani na različit način, s različitim vrijednostima, estetikom i ciljanim publikama. 

Štoviše, etos ili duh Snapchata od početka je bio dijametralno suprotan Facebookovom do te mjere da je netko tko je radio za potonji teško uopće shvatio prvi.

 

A nije riječ samo o aroganciji, iako je i toga bilo u početku, piše Gallagher. Jer, dok Facebook (i naknadno Instagram) kao svoju misiju vidi povezati svijet kroz trajnu online društvenu mrežu, to je potpuno nespojivo s modelom Snapchata na kojem doslovno sve nestaje za 24 sata. Konkurencija dvaju društvenih mreža postala je svojevrsni ideološki sveti rat u IT-u: ili vjerujete u trajnost i podatke, ili u prolaznost i intuiciju uprave. 

 

 

Ali kad je Zuckerberg shvatio da neće moći preuzeti Snapchat, dao je nove smjernice zaposlenicima na općem (all hands) sastanku u ljeto 2016. Nemojte dopustiti da vas ponos spriječi da učinite što je najbolje za korisnike - čak i kad to znači kopirati konkurenciju, poručio je šef Facebooka. “Nemojte biti preponosni da bi kopirali” postao je neformalni slogan u tvrtki. 

 

Facebook je tako kopirao Snapchatovu opciju Stories (priče), uz pomoć koje objavljene fotografije i videa nestaju za 24 sata, prvo na Instagramu, a zatim i na samom Facebooku, u Messengeru i na Whatsappu. Filteri za fotke koje je Facebook uveo na svojim appovima također izrazito podsjećaju na Snapchatove, što nije slučajnost. U nekim zemljama, poput Kanade i Brazila, počeo je uvoditi i geofiltere poput natpisa “Team Canada” i “Team Brazil” povodom Olimpijskih igara. 

 

Dosad je postalo očito da je Facebook na ovaj način uspješno usporio rast Snapchata. To i ne čudi, jer stotine milijuna korisnika Facebooka, Instagrama i Whatsappa koji nikad nisu instalirali Snapchat sad i nemaju potrebu za tim - sad imaju sve opcije koje im konkurencija nudi. 

 

Instagram Stories pokazao se punim pogotkom: samo dva mjeseca od njegovog pokretanja, imao je 100 milijuna dnevnih korisnika, što se do lipnja 2017. povećalo na 250 milijuna. Snapchat je u tom trenutku imao samo 166 milijuna. Kako primjećuje Gallagher, i njegovi prijatelji u to vrijeme komentirali su mu kako dobivaju puno više pregleda na svojim “pričama” na Instagramu nego na Snapchatu. I to je logično, jer Instagram ima ukupno čak 700 milijuna korisnika, što znači daleko veću publiku za vaše objave. Uzbuđenje i svojevrsno nadmetanje oko broja pregleda priča postalo je slično onom povezanom s lajkovima i ritvitovima. 

 

 

Stvar je u tome što Snapchat nikad nije bio zamišljen kao mjesto na kojem ćete imati stotine ili tisuće followera ili “prijatelja” i loviti najveći mogući broj pregleda svojih objava. Prednost Snapchata kao mnogo intimnije platforma, na kojoj možete opuštenije dijeliti sadržaj sa svojim prijateljima, pretvorila se u njegov nedostatak, jer takav model nije pogodan za rast. Osim što je Instagram veći, nudi vam i prijatelje s drugih platformi koje možete slijediti i općenito puno lakši pronalazak profila koji bi vam se mogli svidjeti.

 

Ipak, to znači i rizik da Facebook za nekoliko godina opet dođe u situaciju da ga nova konkurencija ugrozi. Visoki brojevi pregleda i followera nešto je na što se lako “navući”, ali na dugi rok ostavlja za sobom osjećaj ispraznosti i duboki nedostatak prave povezanosti. Kako tvrdi reporterka Kate Fagan u svojoj knjizi o samoubojstvu 19-godišnje atletičarke Maddy Holleran, “Što je tjeralo Maddy da trči”, društvene mreže mladima predstavljaju “jedinstvenu priliku da oblikuju svoj identitet” preko sadržaja koji objavljujemo. Međutim, pitanje je, kad bi znali da nam je neka objava zadnja u životu, bismo li u nju utrošili više vremena ili manje. “Biste li htjeli da slika i riječi budu savršena, idealna, trajna reprezentacija vas? Ili biste brzo shvatili uzaludnost takvog pothvata, da je cijela stvar samo odraz iskrivljenih slika stvarnog svijeta? I biste li umjesto toga iskoristili svoje vrijeme da apsorbirate sam svijet?”, piše Fagan.

 

Za Snapchat, ideal je upravo to - ne zamarati se reprezentacijom i apsorbirati stvarni svijet. No takav model znači i manji profit od oglašavanja. Iako dio mladih korisnika Instagrama sve češće otvara drugi profil isključivo za uski krug prijatelja, na kojem mogu biti “svoji” i ne slijediti nepisana pravila društvenih mreža, znakovito je da i taj profil otvaraju na Instagramu, a ne na Snapchatu. 

 

Facebook je pokušao kopirati Snapchat puno puta. Ali kako se čini, ovaj put je bio uspješan, a to je jedino bitno na kraju dana.